Počeo je bijeg iz dolara u zlato

Nakon početka sukoba u Ukrajini dodatno je izgubljeno povjerenje u dolar, te se sve češće u međunarodnim plaćanjima u zlato traži oslonac, dok se zaobilazi američka valuta.

Viđenje bankara

Prvi koji je javno obznanio da se svijet kreće ka uspostavljanju nove monetrane politike nije niko drugi do Zoltan Požar, strateg švajcarske „Kredit Suisse“ banke. Ne dvoumeći se ni časa, na samom početku sukoba u Ukrajini precizirao je da epilog rata neće biti samo vojna pobjeda ili poraz, već i promjena u funkcionisanju svjetskog finansijskog sistema.

Najavio je kolosalne novine prvenstveno kroz promjene načina trgovine na energetskom tržištu. I prije nego što je rusofobična zapadna javnost zatražila detaljnija pojašnjenja, u bankarskim krugovima izuzetno uvažavani monetarista je istakao da su promjene tim izvjesnije stoga što blizu dvije trećine nafte na globalnom tržištu prodaju zemlje poput Irana, Venecuele ili Rusije, po političkim i ekonomskim stavovima mnogo bliže Kini nego Vašingtonu.

Da mnogi ne samo priželjkuju nego i iniciraju promjene postalo je vidljivije nakon decembarske posjete Sija Đinpinga Saudijskoj Arabiji, gdje se sastao ne samo sa vladarima prve zemlje po prodaji nafte, već i sa čelnicima Arapskog savjeta. Postignut dogovor gotovo da je nadmašio i optimističnija predviđanja. Kina, SA i ostali petroizvoznici sa Bliskog istoka su obostrano prihvatili da ubuduće naftu u stalno i ubrzano rastućem obimu prodaju za juane. Plan je da se za nekoliko godina trgovina realizuje preko Šangajske berze.

Duge pripreme

Takođe, aranžman uključuje i naftno-gasna istraživanja u Južnom kineskom moru, izgradnju rafinerija i postrojenja za izradu plastike i drugih hemikalija. Nije izostala saradnja ni u nizu na naftno-gasnu privredu naslanjajućih djelatnosti.

Naravno da bi rezultati višednevnih susreta bili neuporedivo skromniji da prethodnih godina nisu pažljivo i detaljno pripremani. Tako je Kina decenijama razvijala Šangajsku berzu usmjeravajući je i na trgovinu plemenitim metalima. Procjenjuje se da je tokom posljednje dvije decenije najmnogoljudnija zemlja uspjela da preko Berze kupi preko 21.000 tonu zlata, što je uz oko 7.000 tona proizvedene iz domaćih nalazišta, sada neka vrsta zlatnog oslonca za juan, valutu u kojoj će se, bar takva su očekivanja, obavljati trgovina naftom.

Struktura rezervi

Sa druge strane, Saudijska Arabija se oslobođa višedecenijske potpune oslonjenosti na dolar i neprekidne kupovine američkih obveznica, što je decenijama bila glavna destinacija za takozvane petrodolare najprostranije zemlje na Bliskom istoku. Vezanost za američku valutu i američko tržište je bila tolika da u Rijadu i nisu imali centralnu banku, već administrativno investiciono odeljenja koje je usmjeravalo ulaganja tamo gdje je američki partner određivao.

Novi saudijski lider Mohamed bin Salman je učinio otklon od višedecenijskog (neravnopravnog) partnerstva sa SAD i zemlju poveo u drugom pravcu. Najbolje se vidi po udjelu dolara u saudijskim deviznim rezervama – u posljednje dvije sezone smanjen je za 39,2 odsto.

Promjene su velikim delom izraz promjenjenih interesa. Posle Drugog svjetskog rata, kada je predsjednik Frem Delano Ruzvelt sa saudijskim kraljem dogovorio da, zarad američke bezbjednosne garancije, Rijad naftu prodaje isključivo za dolare, Ameri su bili vlasnici i nosioci najvažnijih i najmodernijih tehnologija, posebno u naftnoj privredi. Arabiji je od ključnog značaja bio razvoj upravo naftne privrede, a to tada bez Jenkija nije išlo. SAD su bile i daleko najveći kupac nafte na svijetu, dakle prva mušterija Rijada.

Krađa deviza

U međuvremenu, stvari su se iz temelja promijenile. Ameri sada izvoze naftu otprilike onoliko koliko je i kupuju, trend „zelene politike“ sve više će ih udaljavati i od dizela i od benzina. Kina, već godinama najveći svjetski uvoznik nafte, svakim danom je sve interesantniji partner Rijadu. Pri tome, najmnopgljudnija zemlja je izgradila i vodeću tehnološku silu i gradi najmodernija postrojenja, uključujući brze pruge i 5G mobilnu tehnologiju.

Do sada isključiva prodaja nafte, time i ostalih energenata, za dolare je bila glavni oslonac dolara za neprekidno šireću upotrebu američke valute u trgovini između trećih država. Time je dolar postao najtraženiji američki proizvod, a SAD su, valutnim monopolom u trgovini naftom, izgradile jedinstvenu poziciju – mogle su da gotovo neograničeno štampaju dolare bez inflatornih posljedica po unutrašnje američko tržište.

Sada kada se druge valute, prije svih juan, uključuje u naftaške poslove, gubi se tačka oslonca dolara. Dodatno, povjerenje u američku valutu je izgubljeno onog trenutka kada je zarobljeno 300 milijardi dolara ruskih deviznih rezervi. Možda je to popularan potez u zapadnoj političkoj javnosti, ali svi ostali su rezonovali da ni njihove devizne rezerve iskazane kroz dolarske hartije od vrijednosti nisu baš u pouzdanoj formi. Počeo je beg iz dolara, prije svega u zlato.

Četiri puta više

Tako su tokom trećeg kvartala 2022. godine centralne banke svih zemalja na globusu kupile oko 400 tona „žutog metala“, četiri puta više nego godinu dana ranije. Šta više, potražnja je bila za 1.185 tona. Time je samo nastavljen trend od 2010. godine, kada su centralne banke postale neto prodavci najsjajnijeg metala, do tada su četiri decenije, od američkog napuštanja „zlatnog standarda“ 1971, pretežno prodavale zlato.

U novim okolnostima i političkom ambijentu koji se gradi, traže se i novi, pouzdaniji i ravnopravniji, finansijski odnosi. Osim juana ima još valuta u kojima će se obavljati svjetska trgovina. Ako ne baš po cijelom svijetu, onda na nekom dijelu globusa. Svakoj valuti koja ima pretenzije za svjetsku trgovinu potreban je oslonac, neka vrsta sidrišta. Boljeg od zlata teško da ima.

Izvor: 021.rs, piše Živan Lazić

Check Also

CBCG: Prethodnu godinu obilježila intenzivna kreditna aktivnost banaka

Novoodobreni krediti tokom 2022. godine iznosili su skoro 1,5 milijardi eura, što je za preko …

Leave a Reply

Your email address will not be published.