Četverodnevna radna sedmica želja je sve većega broja mladih koji teže uravnoteženju poslovnog i privatnog dijela života; poslodavci poručuju da nema formalnih prepreka za njegovo uvođenje, a sindikalisti upozoravaju na oprez i izbjegavanje desetosatnog radnog dana, piše Hina.
U četverodnevnoj organizaciji radne sedmice zaposleni rade četiri dana po osam sati, a primaju platu za pet dana. Time se broj radnih sati smanjuje sa 40 na 32 sedmično.
Ideja skraćenja radne sedmice nije tako nova, a pionir je kao i u mnogim drugim industrijskim rješenjima bio Henry Ford.
On je 1926. godine skratio radnu sedmicu u svojim fabrikama sa šest na pet dana. Ford je uvidio da, imaju li radnici na raspolaganju vikend tj. dva slobodna dana, onda žele kupiti auto kako bi mogli negdje otići. Zapravo, shvatio je da je ljudima potrebno više vremena kako bi stigli potrošiti zarađeni novac, a želio je i prodati što više automobila svojim radnicima.
Fordova revolucija
Iako su mnogi mislili da će takav potez smanjiti produktivnost, dogodilo se suprotno. Radnici su pokazali veću produktivnost i lojalnost nego prije.
Fordov potez odjeknuo je SAD-om i podstakao velik broj štrajkova u kojima su radnici tražili petodnevnu radnu sedmicu.
Osmosatni radni dan i 40-satna radna sedmica su od početka 1940-ih postali standardna praksa u raznim industrijama širom svijeta.
To će potrajati decenijama, no zbog napretka tehnologije, a u posljednje vrijeme pandemije i rada od kuće te odustajanja „milenijalaca“ i „generacije Z“ od prekovremenih radnih sati, ideja o daljem skraćenju radne sedmice počinje dobivati na zamahu. U nekim zemljama i industrijama poslodavce na skraćenje radne sedmice tjera i nedostatak radnika.
Ljudi vide da može i drugačije
Istovremeno, stvari se mogu gledati i na drugačiji način, prenosi CNBC. Nisu svi bogataši bogati isključivo zbog količine rada i vremena koje su uložili, a ideja da prekomjernim radom možemo ostvariti bogatstvo nikada nije direktno dokazana.
Nakon pandemije pojavio se pokret masovnih otkaza (The Great Resignation), tihog davanja otkaza (Silent Quitting), a intenzivirano je i uvođenje četverodnevne radne sedmice, jer zaposleni, slično kao u Fordovim fabrikama, žele dovoljno vremena za sebe i svoje slobodno vrijeme, ne dovodeći u pitanje efikasnost i produktivnost na poslu.
Osnivačica i upravna direktorica organizacije 4 Day Week Global, Charlotte Lockhart kaže za CNBC da će petodnevna radna sedmica otići u istoriju isto kao i šestodnevna i sedmodnevna.
„U 21. vijeku vidimo da ljudi ne žele niti će raditi tolike sate kada vide da može i drugačije“, rekla je Lockhart za CNBC.
Četverodnevnu radnu sedmicu smatra budućnošću rada zbog kojeg ćemo naposljetku imati i bolje društvo.
Istraživanje 4 Day Week Globala na 33 kompanije s četverodnevnom radnom sedmicom u SAD-u, Australiji i Irskoj, pokazalo je da su zadovoljstvo i produktivnost porasli za 8,4 posto u prosjeku za vrijeme šestomjesečnog istraživanja, a za 37,55 posto u odnosu na prošlogodišnji period.
(Aljazeera Balkan)
