“Niska inflacija doista je problem ovog doba” – tako je krajem 2019. rekao John Williams, predsjednik Federalnih rezervi Njujorka, zastupajući tada dominantan stav.
Ovih dana, problem je upravo suprotan. Skoro svaka zemlja na svijetu uhvatila se u koštac s naglim porastom cijena u 2022. Situacija će se gotovo sigurno popraviti u narednoj godini, ali uz veliku cijenu za ekonomski rast.
Ono što je 2022. učinilo tako neobičnom bila je širina cjenovnih pritisaka. Globalna stopa inflacije završiće godinu na otprilike 9%. Za mnoge zemlje u razvoju visoka inflacija je stalni izazov. Ali posljednji put kad je inflacija bila tako povišena u bogatim zemljama bilo je ranih 1980-ih. U Americi su potrošačke cijene na putu da porastu za oko 7% u 2022, najviše u četiri decenije. U Njemačkoj će stopa biti bliža 10%, što je prvi nalet dvocifremen inflacije od 1951.
Zajednički činioci koji svuda povećavaju inflaciju bili su skokoviti troškovi cijena goriva i hrane. Cijene mnogih roba široke potrošnje već su rasle početkom 2022. zbog dugotrajnog uticaja covida-19 na lance snabdijevanja. Ruska invazija na Ukrajinu u februaru pokazala se još razornijom. Cijena nafte porasla je za trećinu jer su zapadne zemlje uvele sankcije Rusiji, velikom proizvođaču sirove nafte. Cijene hrane takođe su porasle, podstaknute troškovima đubriva i transporta, kao i ruskim blokadama izvoza žitarica iz Ukrajine, velikog proizvođača pšenice. U ekonomskom smislu, to je predstavljalo klasični šok ponude. Nagli porast cijena ključnih roba brzo se uvukao u svakodnevni život građana svijeta. U Evropi, dugo zavisnoj od ruskog gasa, milioni će ove zime teško priuštiti grijanje. U svim regionima hrana i gorivo u prosjeku su činili više od polovne inflacije u 2022.
Da je inflacija samo fenomen na strani ponude, bilo bi dovoljno bolno. Ali najviše zabrinjava razvoj događaja za čelnike centralnih banaka bio je taj da su pritisci prodrli u “temeljne” komponente indeksa cijena – to jest, u dobra i usluge, osim nestabilne hrane i energije. Rast baznih cijena bio je pokazatelj da inflacija sama od sebe dobija zamah.
To je pak ukazalo na uzroke izvan naftnog šoka. Mnoge zemlje sada imaju izuzetno skučena tržišta rada, djelimično kao rezultat talasa prijevremenog penzionisanja tokom pandemije. Kao rezultat toga, firme isplaćuju veće plate kako bi privukle radnike, povećavajući inflacijski zamah. U Americi, gdje je porast bazne inflacije bio posebno snažan, dodatni krivac bili su pretjerani podsticaji – od strane vlade i Fed-a – na vrhuncu kovida. Veći dio 2022. to se pretvorilo u pregrijanu potražnju, sa stvarnom ličnom potrošnjom većom od trenda prije pandemije. Konkretno, velika privreda s najnižom inflacijom bila je Kina. Njihova strategija “nula-kovid” gurnula je potrošnju daleko ispod trenda prije pandemije.
Gotovo svuda postojao je strah da će rastuće cijene poništiti inflacijska očekivanja ljudi, navodeći ih da zahtijevaju veće plate. Poznata kao spirala plata i cijena, takva bi dinamika učinila inflaciju daleko težom za iskorijeniti. Sama prijetnja dinamike bila je dovoljna da podstakne centralne banke na akciju. Fed je bio najagresivniji, podižući kamatne stope s nulte granice u martu na više od 4% danas, što je njegova najoštrija doza monetarnog zatezanja u četiri decenije. Centralne banke širom bogatog svijeta, od Stockholma do Sydneya, su ga slijedile.
Jedan način gledanja na izglede inflacije za 2023. je dvoboj između oporavka ponude i pada potražnje. Obećavajuće je da su neki od činilaca koji su podstakli inflaciju početkom 2022. počeli da blijede. Cijene robe široke potrošnje pale su kako su se lanci snabdijvanja vratili u normalu. Cijena nafte pala je natrag na nivo od prije godinu dana, dijelom zahvaljujući oporavku proizvodnje. Stroža monetarna politika djeluje tako da guši potražnju, a i to se počelo događati. Sektori koji su najosjetljiviji na stope, najviše trpe: naglo zahlađenje zavladalo nekad uzavrelim tržištima nekretnina, s presušivanjem transakcija. Ako oporavak ponude – uključujući, što je ključno, volju radnika – bude velik i dovoljno brz, centralne banke će možda moći da zaustave pooštravanje prije nego izazovu duboku recesiju.
Ali u ovom trenutku izgleda vjerojatnije da će naplatiti pravi danak globalnoj ekonomiji. U 2023. strah od inflacije mogao bi da ustupiti mjesto zabrinutosti oko nezaposlenosti.
Izvor: SEEbiz / The Economist
