Evropska unija je predložila uvođenje postepenog embarga na rusku naftu, pooštravajući svoje sankcije Moskvi zbog rata protiv Ukrajine. Međutim, kako će se zabrana uvoza ruske sirove nafte odraziti na Evropu?
Šta EU trenutno uvozi?
Evropska unija je prije rata u Ukrajini uvozila 2,2 miliona barela sirove nafte i 1,2 miliona barela dnevno rafinisanih naftnih derivata, prema podacima Međunarodne energetske agencije (IEA).
Biće skuplje napuniti rezervoar automobila
Punjenje rezervoara automobila moglo bi koštati više; Evropa uvozi ne samo sirovu naftu iz Rusije, nego i rafinisane naftne proizvode, poput dizela za putničke automobile i vozila koja se koriste u industrijskom sektoru.
Uvoz dizela iz regija koje su udaljenije od Rusije povećao bi troškove prijevoza, što bi dovelo do poskupljenja na benzinskim pumpama.
U Njemačkoj je, naprimjer, 74 posto prijeratnog uvoza dizela dolazilo iz Rusije, prema podacima konsultantske kuće FGE Energy.
Rafinerije nafte zavise od ruske nafte
Međunarodna energetska agencija izvještava da ruska nafta čini petinu evropske rafinirane nafte. Neke rafinerije koje proizvode goriva kao što su benzin, mlazno gorivo i druge, poput njemačkog PCK Schwedta i Leuna, te rafinerije u Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Poljskoj, zavisne od ruske sirove nafte koja dolazi kroz naftovod Družba, odnosno Prijateljstvo.
Snabdijevanja preko Družbe bilježe nagle oscilacije u posljednjih nekoliko godina, jer su isporuke dostigle 1,5 miliona barela dnevno, iako su se posljednjih mjeseci, uključujući i februar, smanjile na oko 0,8 miliona barela dnevno.
Poljska se može prebaciti na pomorsko snabdijevanje, iz područja poput Saudijske Arabije ili Norveške, preko luke Gdanjsk na baltičkom moru.
Rafinerija PCK Schwedt, koja snabdijeva automobile i aerodrome u Berlinu i regiji, te rafinerija Luena u blizini njemačkog grada Leipziga mogu dobiti nešto nafte iz njemačke luke Rostock na Baltičkom moru. Međutim, Rostock je čvorište sirove nafte mnogo manje od Gdanjska, i možda će biti nedovoljno da rafinerije rade punim kapacitetom.
Poljska, koja i sama pokušava zamijeniti svu rusku sirovu naftu u svojim rafinerijama, mogla bi dio nafte iz Gdanjska preusmjeriti u ove dvije njemačke rafinerije, ali detalji još nisu razrađeni.
Promjena ruta snabdijevanja vjerovatno će povećati cijene sirovina za dvije najveće njemačke rafinerije, što će povećati cijene za krajnje potrošače.
Za sve rafinerije u zemljama koje nemaju izlaz na more, potraga za alternativom za naftu koja dolazi kroz naftovod Družba biće težak zadatak.
To će vjerovatno uključivati skuplji i manje učinkovit transport nafte kamionima, željeznicom i rijekama, ili buduće proširenje drugih naftovoda kao što je TAL, koji se proteže od Mediterana preko Austrije do Njemačke.
Takvo produženje će potrajati i iziskivat će odobrenje vlasti južne Njemačke.
Slovačka, Bugarska i Češka traže izuzeće od skorog embarga Evropske unije na rusku naftu dok ne pronađu alternative. Mađarska, pak, ne podržava planove, bojeći se za svoju energetsku sigurnost.
Može li Evropa zamijeniti rusku naftu nekom drugom naftom?
Rafinerije se obično postavljaju za rad s određenom vrstom sirove nafte, kao što je ruska Urals, prvoklasna izvozna nafta. Ostale sirove nafte iz Norveške, Bliskog istoka, Sjedinjenih Američkih Država ili zapadne Afrike mogu se kombinirati, ili da se rafinerije obnove.
Ali to može promijeniti produktivnost rafinerije i dovesti do dodatnih troškova uz povećanje troškova prevoza.
Pored toga, tradicionalni potrošači ruske nafte moraće se takmičiti za alternativni uvoz nafte, ne samo među sobom, već i sa ostalim kupcima u Aziji, što će, takođe, vjerovatno dovesti do povećanja cijena.
Je li moguće smanjiti proizvodnju u rafinerijama?
Obustava rada rafinerije nafte i njeno ponovno pokretanje je skup i složen proces.
Globalno posmatrano, kapaciteti rafinisanja se smanjuju jer svijet pokušava smanjiti svoju ovisnost o gorivima na bazi nafte. Morgan Stanley procjenjuje da se kapacitet prerade smanjio za čak 2,7 miliona barela dnevno od početka pandemije korona virusa.
S ponovnim ekonomski rastom, koji se poklopio s prestankom zatvaranja, globalne marže rafinisanja su naglo porasle, što znači da će rafinerije nastojati ispumpati što više goriva na tržište.
Međutim, rafinerije, koje se suočavaju s najtežim problemima s opskrbom, vjerovatno će imati niže marže jer će troškovi sirovine rasti, pa bi operateri mogli usporiti preradu.
Prelazno razdoblje?
Zemlje Evropske unije imaju rok do kraja godine da se pripreme za previranja, a vjerovatno će napuniti skladišta u područjima u blizini rafinerija koja bi mogla naići na poteškoće, iako su ovi rezervoari obično dizajnirani da se nose s kratkoročnim prekidima.
Međutim, ako Rusija prva prekine snabdijevanje, to bi moglo uzrokovati ozbiljne poremećaje, dok Njemačka upozorava na recesiju ako ostane bez ruske nafte i plina.
IZVOR: AL JAZEERA
