Ako vam se svideo popularni dokumentarac Tinder Swindler, onda je ovo prava priča za vas. U njoj se radi o britanskoj “agenciji za digitalni dizajn” koja je mjesecima poslovala zahvaljujući lažima – bez klijenata i ne plaćajući svoje zaposlene. Razmjere ove prevare su tolike da je čak i BBC snimio dokumentarac o čoveku koji stoji iza ovih malverzacija.
On se ne zove Kris Djusi (Chris Doocey). Djusi je samo jedna od mnogih žrtava ove prevare. Ovaj mladić iz Mančestera je na početku pandemije korona virusa ostao bez posla. Zato je u oktobru 2020. počeo da radi za Medbrd (Madbird), kako je pisalo u oglasu na koji se javio – za “agenciju za digitalni dizajn”. On je bio jedan od 50 mladih zaposlenih koji su uglavnom radili kao dizajneri, u prodaji kompanijinih usluga ili kao supervizori, svi od kuće, održavajući sastanke preko aplikacije Zoom.
Djusi je bio jedan od uspješnih prodavaca, međutim ne toliko uspješan kao Džordan Karter (Jordan Carter) koji je za pet mjeseci ugovorio saradnju koja se tiče redizajniranja sajtova i izrade aplikacija sa 10.000 potencijalnih klijenata. Ipak, on nikada nije nagrađen za svoj trud.
Kao ni ostali vredni zaposleni, iz raznih zemalja sveta, od Ugande, preko Južne Afrike, do Filipina. Oni su se nadali da će ako uspešno završe probni rad od šest meseci dobiti posao u Velikoj Britaniji a samim tim i vizu. Svako od njih je imao svoj razlog za to, ali ti razlozi su se uglavnom svodili na loše životne uslove u matičnim zemljama.
Čudni ugovori
Njihov direktor je bio harizmatični čovek po imenu Ali Ajad (Ali Ayad) koji je i osmislio ovaj koncept poslovanja. U pitanju je veoma kontroverzna ličnost. Dijelu kolega rekao je da je iz SAD, drugom dijelu da je iz Libana. Tvrdio je i da je bio dizajner u kompaniji Najk. Vremenom se otkrivalo još nedosljednosti u njegovoj priči, ali njegovih 50-tak zaposlenih se u trenucima krize i nesigurnosti, uzrokovanih pandemijom, trudilo da zadrži ovaj posao jer možda u dogledno vrijeme neće naći novi.
Bilo im je čudno što rade a ne zarađuju ali mislili su da je to posljedica neobičnih ugovora koje su potpisali. Prema slovu ovih ugovora, prvih šest mjeseci trebalo je da zarađuju samo proviziju od sklopljenih poslova, a potom, ako prođu probni rad, oko 35.000 funti, odnosno 47.300 američkih dolara.
Oni su vrijedno radili i sklapali poslovne dogovore, međutim nijedan od njih nije finalizovan. Do februara 2021. nijedan klijent nije potpisao ugovor sa Medbrdom, a samim tim niko od zaposlenih nije dobio platu. Neki od njih su vrlo brzo napustili tu kompaniju, ali mnogi su ostali nadajući se da će se situacija popraviti. Za to vrijeme živjeli su od pozajmica ili se snalazili kako znaju i umiju.
Na poslu ih je zadržala i činjenica da su svi oni radili na “velikim projektima” i bila im je obećana dobra provizija, pa su se, čak i kada bi razmišljali o davanju otkaza, plašili da im ne izmakne ta nagrada.
Kancelarija u stambenoj zgradi
Zaposlenima je bilo zabranjeno da međusobno razgovaraju o tome koliko zarađuju, pa su svi mislili da samo oni još nisu počeli da primaju platu, nesvjesni toga da zapravo niko u firmi ne dobija novac za svoj rad.
Sve do jednog dana, kada je nova radnica, dizajnerka Đema Bret (Gemma Brett) koja je u kompaniji bila tek dvije nedjelje, slučajno otkrila da kompanija nema svoju fizičku adresu, odnosno da nema kancelarije tamo gdje je tvrdila da ima. Tamo se nalazila stambena zgrada u kojoj niko nije čuo za ovu kompaniju.
Podijelila je svoje otkriće sa jednom koleginicom i njih dvije su započele da istražuju Medbrd. Ispostavilo se da je sav rad kojim se kompanija hvali ukraden sa interneta, što znači da ona nema ni istinite reference. Takođe, pokazalo se i da su neke kolege sa kojima su se dopisivale – nepostojeće.
Zato su svim zaposlenima poslale mejl u kojem razotkrivaju ovu prevaru. Tada je započeta i medijska istraga ove kompanije koju je vodio BBC.
Laž nad lažima
Britanski javni servis je otkrio da kompanija nije u poslu 10 godina, koliko je tvrdila, već od oktobra 2020. i to od istog dana kada je intervjuisala za posao Krisa Djusija sa početka ove priče. Koji se, inače, zadužio 10.000 funti da bi preživio dok napokon ne počne da dobija novac od preduzeća, i sada mora da vraća dugove nastale usljed “života na veresiju”.
Dalje, raskrinkamo je da je minimum šest od 10 visokorangiranih zaposlenih bilo lažno. Njihovi identiteti zasnovani su na ukradenim fotografijama ljudi sa interneta i izmišljenim imenima.
I lista dosadašnjih klijenata je bila laž. Niko od 42 kompanije koje Medbrd navodi kao svoje reference nije sarađivao sa njim.
Radovi koji su na sajtu kompanije izloženi kao djelo njenih dizajnera su takođe bili pokradeni sa interneta.
Kada je sve ovo razotkriveno, direktor Ali Ajad je poslao mejl svojim zaposlenima u kojem tvrdi da ništa od toga nije znao a posle se povukao iz javnosti.
Za više detalja o ovom slučaju sačekaćemo dokumentarac BBC-a pod nazivom Jobfished.
Izvor: BBC/Bif.rs
