U toku oštre energetske krize u svijetu i velikog skoka cijene naftnih derivata, građani Ujedinjenih Arapskih Emirata imaju privilegiju da ne brinu o cijeni goriva.
U Dubaiju se automobili uglavnom voze na benzin, koji se prodaje u dvije varijante: specijal (95 oktana) i super (98 oktana), koji iznose oko 2,8 dirhama, dok je cijena dizela po litru skoro tri dirhama.
Inače, za jedan dolar se na mjenjačnicama, sa uračunatom provizijom, dobija oko 3,5 dirhama i oko četiri za jedan euro.
Dubai je postao najmoderniji grad, globalni trgovinski i poslovni centar, iako na svojoj teritoriji ima desetostruko manju proizvodnju nafte od susjednog Abu Dabija, dok preostalih pet emirata gotovo da nemaju naftu.
UAE proizvode u prosjeku tri miliona barela nafte i derivata dnevno i imaju rezerve nafte od 100 milijardi barela.
Tako se otprilike 30 odsto BDP-a zemlje direktno zasniva na proizvodnji nafte i gasa, koja doprinosi skoro 13 odsto vrijednosti njenog ukupnog izvoza.
Rezerve nafte u Emiratima su, prema nekim procjenama, šeste po veličini u svijetu, a po rezervama prirodnog gasa UAE su na sedmom mjestu.
Prosječna plata u Dubaiju je, prema ranijim podacima, premašila 2.500 eura, a njegovi žitelji kažu da sve zavisi od profesije i da je sada možda i viša, pošto tu radi veliki broj stranaca koji su veoma dobro plaćeni.
Zbog toga se u Dubajiu voze moderni automobili i rijetko ko koristi javni gradski prevoz, uglavnom radnici, prije svega iz Indije, Filipina i drugih azijskih zemalja.
Taksi je prilično povoljan vid prevoza, sa startnom cijenom od pet dirhama (1,2 eura).
Na primjer, razdaljina u gradskom jezgru Dubaija od 30-ak kilometara košta oko 15 eura, u zavisnosti od gužve.
Cijene metroa su još povoljnije, a sa metro kartom na kojoj, na primjer, ima 50 dirhama, može se obaviti 10 vožnji.
