Kada je 20. aprila prošle godine cijena nafte tipa WTI na berzama prvi put u istoriji bila u minusu, i to čak 40 dolara, energetski analitičari, ali i poznavaoci tržišta, ostali su u neverici zbog fenomena prvi put zabilježenog u istoriji berzanskog poslovanja. Takozvani “crni ponedjeljak” oborio je još jedan rekord kada je rjieč o kretanju cijene nafte, a riječ je o vrijednosti nafte tipa Brent koja nije bila negativna, ali se praktično “srozala” do 13 dolara po barelu čime su oboreni svi njeni prethodni rekordi kada je riječ o njenoj najnižoj vrijednosti.
Razlog ovakvog fenomena analitičari su vidjeli u nedostatku skladišnih kapaciteta i prezasićenosti tržišta, dok se briga naftaša oko daljih planova dodatno produbila – turbulencijama koje je izazvala pandemija nije se nazirao kraj, a prognoze za oporavak tržišta kao i potražnje za naftnim derivatima nisu ulivale preveliku nadu.
Više od godinu dana kasnije, cijena nafte je u usponu uz neznatne oscilacije (za prvih šest mjeseci ove godine prosječna cijena nafte tipa Brent iznosila je 64,9 dolara po barelu, što je 63 odsto više u poređenju prošlogodišnjim prvim polugodištem), a glavni razlog stručnjaci vide u post-kovid ekonomskom zaokretu, odnosno oporavku potražnje za naftnim derivatima, jačanju proizvodnje i rastu industrijskih aktivnosti. Povoljniji makroekonomski trendovi ulili su određenu dozu optimizma naftašima koji su prethodnih godina poslovali pod okriljem politike stroge finansijske discipline i kontinuiranih investicionih rezova. Tako je već prvi kvartal nagovijestio, mada se velikom dozom opreza, da se “nazire svijetlo na kraju tunela” za proizvođače crnog zlata, iako je uticaj pandemije i dalje prisutan.
Uprkos vjetru u leđa koji trenutno makroekonomski trendovi daju naftašima u njihovoj borbi da dodatno oporave poslovanje, ipak ne treba zaboraviti da je riječ o parametrima na koje kompanije nemaju nikakvog uticaja pa tako i prognoze o daljem oporavku naftnih tržišta i dalje zavise, prije svega, od toka pandemije i mogućem uvođenju novih ograničavajućih mera. Dodatnu zabrinutost kod naftaša probudio je novi dogovor članica OPEK plus. Naime, u julu je u okviru ove grupacije postignut sporazum da se ublaže ograničenja proizvodnje, a na ovu vijest je momentalno odreagovala cijena nafte koja je već sljedećeg dana pala za više od jedan odsto. Sve ovo govori u prilog tome da, pored optimističnih dešavanja od početka godine, naftaši i dalje neće moći da odahnu kao i da trebaju da budu spremni na moguće nove tržišne turbulencije.
Kada je riječ o prvom polugodištu 2021, iako se poslovanje i dalje odvijalo pod uticajem pandemije, može se reći da je proteklo u znaku oporavka globalne ekonomije, a da li se to pozitivno odrazilo i na poslovanje naftaša saznaćemo u narednih mjesec dana, kada će većina njih objaviti rezultate poslovanja za prvih šest mjeseci.
(Telegraf Biznis)
