Kako poslodavci mogu da koriste rad na daljinu da vas špijuniraju

Dodajte komentar

Poslodavci imaju čitav niz alata na raspolaganju da provjere šta zaposleni rade na različitim servisima — zaključak je izvještaja koji je objavio NYTimes.

Kako efekti rada na daljinu usljed pandemije pokazuju znake da će se nastaviti i u budućnosti, jedno od pitanja koje se nameće, jeste upravo kojim podacima poslodavac može da pristupi, šta s tim podacima radi, koliko ih dugo zadržava, i šta to može značiti za zaposlene.

Mogućnosti poslodavaca su velike. Na platformi Slack, u besplatnom ili standardnom planu, informacije se mogu dobiti tako što administrator može da zatraži izvoz podataka. Na Plus planu poslodavac mora imati dozvolu za pristup porukama, ali je zadržava nakon što to Slack autorizuje. Enterprise plan ima pristup API alatu, koji omogućuje dublji uvid u to šta rade zaposleni.

Na Google Workspace-u administratori imaju pristup cjelokupnim alatima sa Vault funkcijom, a administratori takođe mogu da pretražuju prepisku i neposlate mejlove. I na Microsoft Teams-u postoji slični alat, eDiscovery, koji administratorima daje široke mogućnosti pretrage javnih i privatnih poruka.

Pored toga, Google-ova platforma ima i Work Insights, a Microsoft Workplace Analytics, koji bilježe vrijeme koje timovi provode u sistemu, kao i način na koji zaposleni koriste alate. Pojedini planovi podržavaju i druge alate koji imaju sposobnost da se skoncentrišu na pojedinačne korisnike.

Iako je Zoom platforma imala problema s praćenjem korisnika, oni su brzo ispravljeni, i danas administratori mogu da znaju vrijeme poziva, i učesnike, kao i u sličnim servisima kao što je Skype.

Korišćenje bilo koje od ovih platformi putem softvera poput TeamViewer-a daće iste rezultate kao i na samim računarima na poslu.

Pošto je u većini slučajeva nemoguće da zaposleni znaju čemu sve tačno administratori mogu da pristupe, pametno je vladati se kao da je sve dostupno. Čak i ukoliko nije u interesu kompanije da čita svaku pojedinačnu poruku, postoje situacije u kojima je moguće da se te informacije obelodane — na primjer, tokom sudskog procesa — tako da je najpametnije privatnu komunikaciju, fajlove i druge lične podatke prebaciti na drugo mjesto.

Što se tiče problema praćenja zaposlenih, pandemija je inspirisala pojavu tzv. bossware alata, koji su u stanju da prate svaki potez koji zaposleni pravi na svom računaru, od otvaranja tabova, preko korišćenja web-kamere, do rada u nekom softveru. Ideja iza ovakvog softvera za nadzor je da će pružiti dragocene uvide u ponašanje zaposlenih kod kuće i otkriti stepen produktivnosti, mada postoje dokazi koji sugerišu da ovaj princip ne funkcioniše.

Ovi alati za sakupljanje podataka imaju iste implikacije po privatnost kao i drugi vidovi sakupljanja podataka o ličnosti na društvenim mrežama, državnim institucijama, i slično. Glavna razlika, a samim tim i opasnost, upravo je u potencijalu za zloupotrebu i uspostavljanje korporativnih mehanizama kontrole, koji mogu da unište kolegijalnost, atmosferu na radu, i negatvno se odraze upravo na produktivnost.

Drugim riječima, sve dok sam posao ne zahteva određenu mjeru sigurnosti i poverljivosti, i s tim povezanog nadzora, potrebno je insistirati na odmjerenoj selekciji alata koja sakuplja samo nužne podatke o zaposlenima, tj. one podatke koji su zaista relevantni za poslodavca.

Izvor: Startit.rs

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *