Da li je trenutna kriza pogodna za neprijateljska preuzimanja

Dodajte komentar
[ File # csp9716688, License # 1965323 ] Licensed through http://www.canstockphoto.com in accordance with the End User License Agreement (http://www.canstockphoto.com/legal.php) (c) Can Stock Photo Inc. / samarttiw

U najrazvijenijim privredama javno upozoravaju na opasnosti od neprijateljskih preuizimanja u aktuelnoj krizi. Upozorenja se posebno odnose na kompanije u strateški važnim industrijama. U regionu teško da će biti značajnijih preuzimanja, bilo da su prijateljska ili neprijateljska. Dijelom i zbog toga što je već sve što je imalo da se preuzme – preuzeto.

Početak drugog dijela godine je obilježio nagli porast spajanja i preuzimanja (M&A) na globalnom tržištu. Tokom juna i jula, realizovane su akvizicije sa pojedinačnom vrijednošću većom od 300 miliona dolara, što je dvostruko više od vrijednosti takvih transakcija u odnosu na proljećne mjesece, a za samo mjesec i po dana sprovedeno je osam transakcija vrednijih od 10 milijardi dolara.

Američke kompanije u zaletu

Ovakav skok M&A aktivnosti je bio neočekivan, ocjenjuju analitičari banke Goldman Sachs, imajući u vidu da je pandemija prekinula šestogodišnji rast ovog segmenta tržišta jer su kompanije obustavile sve planove za širenje poslovanja. Ali sa oporavkom cijena akcija na berzama, spajanja i preuzimanja su naglo postala aktuelna, a većinu najvrednijih preduzele su američke kompanije.

Analitičari američke investicione banke Citigroup, očekuju da će u narednim mjesecima na globalnom tržištu dominirati velika strateška preuzimanja, zatim spajanja kompanija u industrijama koje su najteže pogođene pandemijom, kao i da će rasti ulaganja investicionih kompanija. U švajcarskoj banci UBS, takođe predviđaju da će dio kompanija pokušati da M&A aktivnostima lakše prebrodi ekonomske potrese izazvane pandemijom.

Čak i NATO upozorava na neprijateljska preuzimanja

Za razliku od sporazumnih spajanja i preuzimanja, čiji zalet većina analitičara nije očekivala, o rizicima od neprijateljskih preuzimanja je počelo da se govori već na vrhuncu prvog talasa pandemije, odmah posle kraha akcija na berzama. U zapadnim državama aludiralo se prije svega na Kinu, koja je i prije korona krize imenovana kao prijetnja tamošnjim ekonomijama zbog preuzimanja sve većeg broja lokalnih firmi, pa je donošenje pojedinih propisa koji bi to ograničili pravdano odbranom strateški važnih industrija.

Zato ne bi trebalo da čudi da je među prvima koji su javno upozorili na rizike od neprijateljskih preuzimanja u korona krizi bio i jedan vojni savez – NATO. Istovetno je reagovala i Evropska komisija, dok je Njemačka među prvima preduzela mjere koje su dijelom imale za cilj da spriječe i potencijalna neprijateljska preuzimanja.

Granice su tamo gdje su granice velikih kompanija

Branislav Jorgić, vlasnik „Jorgić broker“ kaže da takve reakcije nisu iznenađujuće i podsjeća da je i u našem regionu nekada ekonomski najmoćniji čovjek, Ivica Todorić, govorio da su „granice Hrvatske tamo gdje su marketi Agrokora”.

Početak krize je upravo bio idealan za neprijateljska preuzimanja jer su berzanski indeksi pali širom svijeta. Index DAX, koji mjeri vrijednost njemačkih kompanija, pao je sa 13,800 na 8,250 poena ili za 40 odsto u roku od 30 dana.

„Zbog toga je njemačka država pojačala nadzor nad kompanijama na berzi, upozorila menadžment na opasnost neprijateljskog preuzimanja, naročito onih koje mogu preduzeti kineske kompanije“, kaže Jorgić i navodi kao primjer da su Kinezi već vlasnici 14,5 odsto akcija kompanije Daimler-Mercedes.

Vlasti su zato pružile podršku i nacionalno značajnom avioprevozniku, kompaniji Lufthanza, čija je vrijednost akcije pala sa 22 na sedam eura. Kompanija koja je u prošloj godini ostvarila prihode od 36,4 milijarde eura i dobit od 1,2 milijarde eura, vrijedjela je u martu 2020. svega tri milijarde eura. Nemačka država je odobrila devet milijardi eura pomoći, tri kroz kredite, a šest kupovinom akcija, pa je postala vlasnik 20 odsto ove kompanije.

Državni intervencionizam bez kočnica

Ova kriza će ostati upamćena po državnom intervencionizmu koji više nema kočnice i ruši sve liberalne teorije kao domine. Ogromni finansijski paketi pomoći su spriječili nelikvidnost i u sektorima koji su zbog posljedica pandemije gotovo u potpunosti izgubili prihode.

Takva rekacija centralnih banaka je zaustavila masovna bankrotstva do kojih bi sigurno došlo u avio-saobraćaju, turizmu, hotelijerstvu, kruzerskoj industriji, ukazuje Nenad Gujaničić, glavni broker u kompaniji Momentum Securites.

„Kao posljedica toga, akcije su se munjevito oporavile od drastičnog pada u martu i aprilu koji je iznosio oko 35 do 40 odsto, i sada su blizu pretkriznog nivoa, a pojedini sektori, poput IT-a, čak i iznad njega”, kaže Gujaničić.

U regionu više priče o neprijateljima, nego neprijatelja

Sagovornici magazina „Biznis i finansije“ predviđaju da u regionu i Srbiji neće biti značajnijih akvizicija, ni prijateljskih ni neprijateljskih, dijelom i zbog toga što je već sve što je imalo da se preuzme – preuzeto.

Dragana Radusinović Tafra, kolumnistkinja portala „Direktno“ iz Hrvatske i spisateljica, potvrđuje da se u toj zemlji mnogo više govori o neprijateljskim preuzimanjima nego što se ona događaju. Posljednje se vodilo oko kompanije Kraš, u kojem su učestvovali srpski biznismen Nebojša Šaranović, vlasnik Kappa Star Limited i Braća Pivac iz Vrgorca.

Kompanija je ipak našla ‘prijateljskog’ preuzimača. No, ima i elemenata za večnu sumnju da je u tom slučaju bila riječ o donekle dogovaranom podizanju konačne cijene za dionicu koju je platila MI Braća Pivac. Da im se nije ‘dogodio’ Šaranović, Pivci bi potrošili mnogo manje novca na dionice Kraša”, objašnjava ona i dodaje da su se prije oko decenije neprijateljska preuzimanja povezivala sa slučajevima kompanija Pliva i Podravka, koja su prerasla u velike regionalne afere.

Skromne zalihe za plivanje kroz recesiju

Pošto je korona pokosila hrvatsku privredu, posebno turizam koji godišnje prihoduje oko deset milijardi eura, vjeruje da će biti više željenih nego neprijateljskih kupovina. Napominje i da u Hrvatskoj posluje dosta zanimljivih kompanija u sektorima u kojima leži budućnost, poput tehnologija, energetike, farmacije i prehrambenih proizvoda.

Hrvatska potencijalno ima i jednog „jednoroga“ – kompaniju Infobip koja se sprema da svoje akcije izlista na njujorškoj berzi, a vrijednost se procjenjuje većom od milijardu eura. Ipak, napominje da je upitno da li su ostale kompanije iz pomenutih oblasti uopšte globalno vidljive.

S druge strane, biće, kako kaže, zanimljivo posmatrati kakve će odluke hrvatska vlada donositi o najavljenoj kupovini akcija kompanije INA, kao i moguće vlasničke promjene u Hrvatskoj Elektroprivredi (HEP), te sudbinu avioprevoznika Croatia Airlines, kojem je država obećala ponovno spašavanje.

„Hrvatske kompanije su uglavnom slabo kapitalizovane, likvidnost im je niska, a zalihe za ’plivanje’ kroz recesiju malo koja od njih ima”, ističe naša sagovornica iz Hrvatske.

Mršava ponuda i za prijatelje i za neprijatelje

Nenad Gujaničić objašnjava da na smanjenu mogućnost bilo kakvih, pa i neprijateljskih preuzimanja berzanskih kompanija u regionu, utiču plitka tržišta kapitala, ali i njihove druge slabosti, poput vlasničke strukture kompanija.

„Tako je u Sloveniji država i dalje značajan činilac u većini ključnih kompanija, a firme koje je ocijenila kao strateške teško da će ikada privatizovati. S druge strane, postoji veliki broj berzanskih kompanija u regionu koje imaju većinskog vlasnika, što značajno smanjuje prostor za spajanja i preuzimanja, nevezano da li je kriza ili ne”, kaže Gujaničić.

Takva situacija je i u Srbiji, zbog čega Branislav Jorgić misli da smo, ako uzmemo u obzir trenutno prisutne kompanije na Beogradskoj berzi, već prisustvovali posljednjem neprijateljskom preuzimanju.

„Posljednje neprijateljsko preuzimanja je bilo preuzimanje Energoprojekta, mada neki smatraju da ono i nije bilo neprijateljsko, pošto država kao vlasnik 32 odsto akcija nije pružala otpor tom preuzimanju. Posljednje prijateljsko preuzimanje bilo je preuzimanje Komercijalne banke u kome je država kao većinski vlasnik postigla dogovor sa NLB bankom o prodaji svojih akcija. Ostale su još dvije važne kompanije, Elektroprivreda i Telekom, koje su u većinskom državnom vlasništvu. Ako dođe do preuzimanja ovih kompanija – to će biti prijateljsko preuzimanje, uz saglasnost države”, objašnjava on.

Na razvijenim tržištima je situacija bitno drugačija, pa analitičari upozoravaju da će rizik od neprijateljskih preuzimanja biti veći što kriza bude duže trajala. Posebna briga za države će biti i otkrivanje sve zamršenijih vlasničkih struktura fondova, koji najčešće učestvuju u takvim aktivnostima. Jer kad ne znaš ko ti je neprijatelj, ne znaš ni protiv koga treba da se boriš.

Izvor:  Biznis i finansije, septembar, broj 177

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *