Ko će prvi primiti vakcinu: Tople riječi, hladni interesi

Kojim redoslijedom će se dijeliti vakcina protiv Kovida-19 kada bude proizvedena nije samo zdravstveno i humanitarno pitanje. Prioritet u pristupu vakcini je za države i pitanje nacionalne bezbjednosti, kao i ekonomskog oporavka i prestiža. Uprkos zalaganju SZO i izjavama lidera najrazvijenijih evropskih zemalja da vakcina mora biti javno dobro, puno je skpese da će se to i ostvariti. Naročito u situaciji kada ne postoji dovoljno jak međunarodni autoritet koji bi osigurao pravičnu distribuciju, piše portal politico.eu a prenosi „Danas“.

Dok se u nekoliko zemalja vrše ispitivanja potencijalno efikasne vakcine protiv kovid 19 nameće se niz pitanja. Ko će prvi primiti vakcinu protiv Kovida-19 kada bude dostupna na tržištu i šta će biti presudno u tom izboru? Da li će to biti retorika, geopolitika ili novac, imajući u vidu da su već sklopljeni ugovori vrijedni stotine miliona ili čak milijardi eura, piše portal politico.eu. a prenosi list „Danas“

Ne radi se samo o zaštiti zdravlja stanovništva, ističe se u članku, vakcina je takođe od vitalnog značaja za vraćanje ekonomije na dobar kolosjek. Svjetski lideri to dobro znaju, i to je glavni razlog što su bogate zemlje unaprijed rezervisale stotine miliona doza potencijalnih vakcina kao zalog da će jedna od njih biti uspješna.

Povlašćeni i ostatak svijeta

Sueri Mun, kodirektorka Centra za globalno zdravlje pri Institutu u Ženevi, naziva potencijalne kandidate „strateškom imovinom“ uporedivom sa „vojnim naoružanjem“. Imati pristup vakcini je prilika da se ojača politički položaj zemlje kao i njen prestiž, ukazuje ona.

Velika Britanija je već osigurala 30 miliona doza potencijalne vakcine koju prave „BioNTech“ i „Pfizer“, a sklopili su i poseban ugovor sa „AstraZeneca“ za 100 miliona doza vakcine, kao i još jedan dogovor GSK i „Sanofi Pasteu“ za 60 miliona doza.

„AstraZenec“, takođe ima ugovor sa još četiri zemlje EU – Holandijom, Njemačkom, Francuskom i Italijom – o kupovini 400 miliona doza.

SAD ima tri dogovora, jedan sa „BioNTech“ i „Pfizer“(vredan gotovo dve milijarde dolara) za 600 miliona doza, drugi sa „AstraZeneca“ za 300 miliona doza i treći sa „Novavax“ za 100 miliona doza.

„To znači da će za ostatak svijeta biti dostupno veoma, veoma malo vakcine kao i za države koje nemaju novca ili proizvodnog kapaciteta unutar svojih granica za pristup vakcini“, upozorava Mun.

Kritično za poštenu raspodjelu

U prvoj godini po pronalasku vakcine sigurno je da neće biti dovoljno doza za sve, uvjerena je Šarli Veler, šefica programa za vakcinaciju pri „Wellcome Trust“ iz Londona. Zato će, ukazuje, mehanizmi za poštenu raspodjelu oskudnih resursa postati kritični.

Globalni savez za vakcine i imunizaciju (Gavi), Savez za vakcine, Kolaicija za iunovacije i epidemijsku spremnost (CEPI) i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) pokrenuli su nedavno finasijski mehanizam poznat kao COVAX (postrojenje za globalni pristup vakcini) čiji je cilj prikupljanje sredstava za izradu vakcine protiv kovid 19 i njenu pravičnu distribuciju.

Bogate zemlje bi plaćale sve buduće doze preko vlastitih blagajni, dok bi donirale za postrojenja kako bi se osiguralo da do 90 zemalja s nižim prihodima takođe prime doze.

Ideja je, kako navode, da se spriječi ponavljanje nekontrolisanog scenarija iz 2009. kada se svet borio protiv svinjskog gripa, što je rezultiralo da su zemlje sa visokim prihodima komandovale najvećim dijelom, a siromašne zemlje zaostale u redu.

Farmaceuti između dvije vatre

Tomas Kueni, generalni direktor Međunarodne federacije farmaceutskih proizvođača i udruženja (IFPMA), upozorio je da bi farmaceutska industrija mogla da se nađe između dvije vatre – vlada koje žele da njihova zemlja prva primi vakcinu i globalne inicijative pristupa koji pokušava da obezbijedi pravičnu distribuciju.

„Ne želimo da rizikujemo“, kazao je on na nedavnom događaju Kraljevskog instituta za međunarodne odnose Čatam Haus. „Zato smo potpuno posvećeni mehanizmu COVAKS“. Kako je dodao, u pogledu dobijanja podrške za to potrebna je solidarnost bogatih zemalja koje su spremne da subvencionišu siromašnije zemlje.

Međutim, viša savetnica za politiku organizacije Ljekari bez granica Kejt Elder smatra da farmaceutska industrija ne bi trebalo automatski da bude oslobođena odgovornosti.

„Farmaceutska industrija definitivno ne treba samo da sklapa dogovore sa prvom državom koja joj ponudi novac“.

Kako je priznala „čini se da su najveće farmaceutske kuće promijenile svoj stav u ovoj pandemiji, pri čemu neki proizvođači vakcina obećavaju ’neprofitne’ vakcine“.

Javna zaklinjanja i tajni dogovori

Za sada stižu obećanja o takozvanoj solidarnosti bogatih zemalja. Njemačka kancelarka Angela Merkel opisala je buduću vakcinu kao „javno zdravlje za cijelo čovječanstvo“, dok je predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lejen rekla da se vakcina mora rasporediti po pristupačnoj cijeni u „svakom kutku svijeta“.

Francuski predsjednik Emanuel Makron dao je slične izjave, rekavši na junskom Globalnom samitu o vakcinama da kad se otkrije vakcina ona mora imati koristi svima, „jer će to biti globalno javno dobro“.

Ovakve poruke za Elderovu su bez presedana. „Nikada nismo vidjeli da toliko šefova država ustanu i kažu da će ovo biti globalno javno dobro, da će ovo biti narodna vakcina“, rekla je.

Džejms Lav, direktor kompanije „Knowledge Ecology International“, je, međutim, mnogo skeptičniji. „Ove tople riječi su“, upozorio je, „odraz nedostatka transparentnosti i puno tajnih dogovora. Ovo se smatra pitanjem nacionalne bezbjednosti u nekim zemljama, pa je vrlo teško obezbijediti transparentnost“. Na primjer, Velika Britanija je sklopila nekoliko bilateralnih sporazuma sa proizvođačima lijekova u kojima su precizni uslovi tajna.

Vakcina mora biti dostupna za sve, ali ipak prvo za Britance

Međutim, ministar zdravlja Met Henkok insistirao je u obraćanju britanskom parlamentu da Britanija „radi na tome da obezbijedi da ko god proizvede vakcinu – cijeli svijet može imati pristup. Odbacujemo uski nacionalizam. Podržavamo globalni napor, jer ovaj virus ne poštuje granice, a svi smo na istoj strani“.

Ipak, narednog dana Henkok je dodao da je prvo i najvažnije da osigura da postoji dovoljno vakcine za cjelokupnu britansku populaciju.

U stvari može se pokazati iznenađujuće lako, piše politico.eu, zadržati vakcinu britanske proizvodnje u zemlji – prosto sprovođenjem ograničenja izvoza. Naklonost Evrope prema zabrani izvoza robe koja se smatra potrebnom za javno zdravlje, podsjećaju, ilustrovana je na početku pandemije, kada su se Njemačka i Francuska borile da zadrže ličnu zaštitnu opremu u svojim granicama, dok je EU zabranila izvoz izvan bloka.

Sa svoje strane, Hankok nije prijetio zabranom izvoza. Umjesto toga, opravdao je zadržavanje vakcine u Velikoj Britaniji tvdnjom da se prvo obezbijedi za Britance, a potom se distribuira bilo kome.

Ne podstoji jak međunarodni autoritet za pravičnu distribuciju

Prema mišljenu Lava, ako neko ima vakcinu koja bi mogla da djeluje, „trebalo bi da odmah započne prenos tehnologije drugim kompanijama koje imaju kapacitet za proizvodnju te vakcine. Što više proizvođača imaju kapacitet, brže se mogu praviti vakcine, što zauzvrat olakšava dobijanje velikih količina jeftino većem broju ljudi“, pojasnio je on.

Problem je, objasnio je Mun, u tome što ne postoji globalni entitet koji ima moć i ovlašćenja da primjenjuje valjan sistem za pravičnu distribuciju vakcine. COVAX pokušava da to uradi, ali je učešće na dobrovoljnoj bazi.

Portparol Gavi kaže da će „raspodjela u početku dati prednost zdravstvenim i socijalnim radnicima, ali će se tada proširiti na 20 posto stanovništva zemalja učesnica“. Zatim će, tvrde dalje, biti dostupne dodatne doze na osnovu potrebe zemlje, ugroženosti i pretnje od Kovida-19.

Još nema preciznog dogovora koje grupe stanovništva su prioritetne

Iako su bogate nacije počele da iskazuju interes za COVAKS, neke su nastavile da dogovaraju bilateralne sporazume, što dovodi do bojazni da bi države mogle dva puta da pregovaraju za iste vakcine. Kako će se tačno vakcina distribuirati ako vlada ima i bilateralni sporazum sa proizvođačem i koji je deo COVAKS-a, nije jasno.

„U principu, tražimo od proizvođača da nas snabdijevaju čim njihove doze vakcine postanu dostupne“, kaže portparol Gavi odgovarajući na ovu nedoumicu. „Neki proizvođači možda imaju obavezu da prvo snabdijevaju svoju domaću vladu. Da bi to ublažili, želimo da potpišemo ugovore sa proizvođačima koji takođe nemaju takve obaveze“.

Postoji širi dogovor oko toga ko bi trebalo prvo da primi vakcinu: zdravstveni radnici, stariji ljudi i oni koji pate od nekog oboljenja već su u planu SZO.

Postoje brojna nerazjašnjena pitanja poput da li bi trebalo dati prednost određenim etničkim grupam koje ionako nesrazmerno umiru od Kovida-19 – poput afričkih državljana u Britaniji ili Afroamerikanaca u SAD.

Postoji i nedoumica kojoj profesiji treba dati prednost nad drugima. Ono što je sigurno, na kraju krajeva, kako ističe Veler, jeste pravična distribucija jer je to najbrži način za okončanje pandemije. „Dok ljudi u svim zemljama nisu zaštićeni od Kovida-19, svi smo u riziku“.

Izvor: Politico.eu, Danas, Bif,rs

Check Also

Srbija u drugom kvartalu imala najveći pad BDP-a od 1999. godine

Srbija je pod uticajem zdravstvene krize u drugom kvartalu ove godine, prema preliminarnim podacima Republičkog …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *