Koliko koštaju “zlatni pasoši” širom svijeta: Ko i zašto prodaje državljanstvo sa popustom

Zemlje na Karibima, koje su pretrpele ogromne gubitke u oblasti turizma zbog pandemija koronavirusa, organizovale su prodaju „zlatnih pasoša“.

Državljanstvo daju u zamenu za investicije, a sada je cijena mnogo niža. Usred pandemije, potražnja se udvostručila, smatraju eksperti za investicionu imigraciju.

Kome su takve usluge potrebne, zašto, i koliko one koštaju?

Turizam je nestao

Još u martu analitičari su upozorili da će epidemija “šokirati” karipske države zbog strukture ekonomije i velike zavisnosti od prihoda turističke industrije. Na primjer, na Bahamima, Barbadosu i Jamajci, doprinos turizma BDP-u je 34-48 odsto, piše Sputnjik.

Prema procjenama Svjetske banke i Svetskog savjeta za turizam i putovanja, najnegativniji scenario, uzimajući u obzir rizike drugog talasa, pretpostavlja da će se do kraja godine priliv turista smanjiti za 75 odsto. To znači da će se BDP, na primjer, Bahamskih ostrva, smanjiti za četvrtinu.

Prema preliminarnim procjenama, kolaps turističke industrije koštaće karipske zemlje 44 milijarde dolara. Radi poređenja: prošle godine turizam je donio regionu skoro 59 milijardi. Neophodno je tražiti mogućnosti za dodatna sredstva finansiranja, ističu ekonomisti.

Veliki popusti

Izgubivši ključni izvor prihoda, ostrvske države pokušavaju da popune državnu blagajnu nudeći državljanstvo u zamjenu za investicije, takozvane “zlatne pasoše”.

U većini karipskih zemalja, odgovarajući programi za bogate strance su na snazi. A sada je ova usluga značajno jeftinija. Na primjer, do kraja godina Sveta Lucija je dvostruko smanjila granicu potrebnih investicija: na 250 hiljada dolara po osobi ili 300 hiljada dolara za četvoročlanu porodicu.

Sent Kits i Nevis su spustili cijenu za četvrtinu. Kao dio “posebne ponude” koja važi do kraja godine, državljanstvo četvoročlane porodice će koštati 150 hiljada dolara, a novac je potrebno uplatiti u lokalni Fond za održivi razvoj.

U susjednim zemljama, Grenadi i Dominici, cijena je još niža: 100 hiljada. “Sada kada turizam stagnira, moramo da nađemo druge izvore prihoda da bismo podržali privredu”, objasnio je Les Han, šef odeljenja za pitanja državljanstva za investicije Sent Kits i Nevis.

Kada su granice zatvorene svuda, strani pasoš je možda jedini način putovanja po svijetu. Karipsko državljanstvo omogućava putovanje bez vize u stotine zemalja, uključujući Veliku Britaniju i Italiju.

Štaviše, oni koji dobijaju pasoše karipskih zemalja, ne moraju da napuštaju svoje domove, ističu eksperti. To je razlika u odnosu na evropske zemlje, kao što su Malta i Kipar, gdje su, pored ostalog, investicioni zahtjevi mnogo veći. Tako će državljanstvo Malte i Kipra koštati jedan ili dva miliona eura. I ljudi moraju da žive na tim ostrvima.

Prema tome, vjerovatno će se broj zahtjeva kod njih naglo smanjiti.

Portret investitora

Prema podacima kompanije Henli end partners, koja se bavi investicionom imigracijom, potražnja za drugim državljanstvom porasla je za 42 odsto u prva tri mjeseca ove godine.

Prema informaciji vlasti ostrvskih država, glavni podnosioci zahtjeva za “zlatne” karipske pasoše su stanovnici Kine i Bliskog Istoka. Ni Rusi ne zaostaju. Direktor za razvoj u kompaniji Imigrant invest, Jelena Rudaja je istakla da se broj zahtjeva više nego udvostručio od januara. Prije svega, Rusi su zainteresovani za zemlje šengena i Veliku Britaniju.

Tipičan portret investitora: preduzetnik sa bogatstvom od dva do deset miliona dolara. “Bogati biznismeni, koji ne planiraju da napuštaju Rusiju, žele da reše pitanje vize uz pomoć drugog pasoša. Jedan od ključnih zadataka je mogućnost poslovanja u drugim jurisdikcijama gdje postoje ograničenja za Ruse, na primjer u Hong Kongu.

To uključuje registraciju preduzeća, žigova i vlasničkih prava”, pojasnila je Rudaja. Prema riječima Olega Lemeško, međunarodnog advokata u kompaniji Elma Global, “zlatni pasoš” uveliko olakšava interakciju sa bankama.

Zbog sankcija mnogi imaju predrasude o Rusima: bez objašnjenja odbijaju da im otvore račun. Za razliku od šengenske vize, takav dokument se ne može dobiti za nekoliko dana.

“Najbrža opcija je državljanstvo države Vanuatu, postupak traje oko mjesec i po dana”, saopštili su iz Immigrant Invest. Karibe, uzimajući u obzir prikupljanje dokumenata, proces će trajati četiri do šest mjeseci.

Stručnjaci očekuju bum na ovom tržištu, slično onome što se dogodilo u periodu 2008-2009. godine u jeku globalne finansijske krize.

(B92)

Check Also

Naslovne strane dnevnih novina za 24. januar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *