Ako ljudi imaju dohodak, makar ne radili ništa, posvetiće se usavršavanju i upustiti u poslovne izazove. To je bila ideja u Finskoj. Pokazalo se ipak da zaposlenost nije porasla, ali da su stres i nesigurnost opali.
“Zamorče” – tako je Tuomas Muraja opisao sebe u naslovu svoje knjige. On je, naime, bio dio finskog eksperimenta u kojem je 2.000 nezaposlenih građana tokom dvije godine primalo zagarantovani osnovni dohodak od 560 eura mjesečno. Taj novac bi stizao na račun bez ikakvih uslova, piše Dojče vele (DW).
Muraja je slobodni novinar koji se mučio da nađe stalni angažman, išao na obavezne kurseve Agencije za zapošljavanje, katkad zarađivao skromne honorare i uz to primao socijalnu pomoć. A onda je čuo da će biti “zamorče”.
“Bilo je to pravo olakšanje jer sam se otarasio čitave birokratije”, sjeća se on. “Više nisam morao da popunjavam formulare ili idem na predavanje gdje nas uče kako da napišemo CV i slično. Konačno sam mogao da se koncentrišem na posao, a to je pisanje knjiga i članaka.”
U dvije godine je Muraja objavio dvije knjige, napisao brojne novinske članke i konkurisao za osamdesetak radnih mjesta. Pozitivna iskustva imali su i drugi sa kojima je pričao pišući knjigu “Zamorče osnovnog dohotka”.
Jedna dama ispričala je da je konačno pokrenula svoj kafe, znajući da će imati osnovni dohodak čak i ako posao ne krene dobro. Jedan svršeni student je rekao da je mogao da ode i na loše plaćene prakse kako bi stekao iskustvo.
Ipak, finski eksperiment ni kod kuće ni u inostranstvu nije izazvao preveliko interesovanje za ideju da svi građani imaju osnovni dohodak. Neki novinski izvještaji označili su eksperiment kao “propao”. Ali nakon što je ovog mjeseca objavljena studija o poduhvatu, izvještavanje je postalo nijansiranije, piše DW.
Mine Jikano, istraživač na Institutu za socijalno osiguranje koji je sproveo studiju, odbacuje tvrdnje da je eksperiment omanuo. “Rekao bih da je bio uspješan”, navodi Jikano. “Istina je da na kraju ne možemo vidjeti veliki efekat po zapošljavanje. Ali nije fer govoriti da je eksperiment propao.”
Nalazi su zasnovani poređenjem 2.000 nezaposlenih koji su tokom cijele 2017. i 2018. godine primali po 560 eura i 173.000 drugih nezaposlenih koji nisu imali ovaj bezuslovni dohodak. Ispostavilo se da je tek neznatno više ljudi iz prve grupe našlo posao tokom ovog perioda.
Sa druge strane, značajna je bila razlika u osjećaju sreće. Ljudi sa osnovnim dohotkom su u prosjeku osjećali daleko manji nivo nesigurnosti i stresa. “Kada je zadovoljstvo veće, ljudi imaju bolje šanse da nađu posao. Poslodavci ih posmatraju kao sposobnije”, kaže Jikano.
O tome izvještava i autor knjige Tuomas Muraja. “Najvažnije je da su se oni koji su imali osnovni dohodak osjećali mentalno bolje. Kada si obezbijeđen i slobodan, osjećaš se bolje.”
No političari prevashodno žele da znaju da li se osnovni dohodak ekonomski isplati. Na to ukazuje i profesor ekonomije Bernhard Nojmerker iz Frajburga, koji podržava ideju osnovnog dohotka. “Političari su nesigurni, lako nalaze argumente poput onog da bi se svi ulenjili ako bi imali bezuslovni prihod i da se to ne može finansirati. I tu se završava svaka debata.”
Nojmerker vjeruje da bi jedino pritisak javnosti mogao da dovede do promjena, posebno tokom krize izazvane pandemijom.
“Kriza nam je pokazala probleme tradicionalne i, ja bih rekao, zastarele države socijalnog staranja. Rekao bih da valjano organizovan osnovni dohodak u jeku digitalizacije i kriza, može da bude obećavajući i održiv model moderne tržišne ekonomije”, dodaje ovaj ekonomista.
Finska planira da nastavi sa eksperimentima na ovom polju. I negdje drugo se ponešto dešava – Španija je ponudila neku vrstu osnovnog dohotka svima koji su zbog krize ostali bez posla. Kenija je pokrenula 12-godišnju studiju. Broj “zamorčića” raste, navodi DW.
