Napad na Tursku “ili” Mračne sile napadaju tursku liru “, posljednjih je dana pisala vladina novina dok je turska lira pala na novi istorijski minimum u odnosu na dolar, što je događaj koji je čak zasjeno posljednju valutnu krizu u avgustu 2018. Tada je razlog krize lire bio žestoki spor sa Sjedinjenim Državama zbog uzimanja taoca američkog pastora, koji je riješen puštanjem baptističkog propovjednika.
Danas je čitav niz uzroka odgovoran za pad lire u sjeni koronske krize, koje je daleko teže ukloniti od onih u to vrijeme. “Lira je u savršenoj oluji”, opisala je situaciju Financial Timesu Thata Ghose, analitičarka londonske Commerzbank.
Uzrok krize je ukupno 170 milijardi dolara koje Turska ove godine mora vratiti u javni i privatni dug. Međunarodni finansijski menadžeri poput Ghose ili Paul McNamara iz hedge fonda Gam rekli su da ne vide kako turska vlada može to da učini. Iako je Turska do sada lagano prolazila kroz korona-krizu u pogledu smrti i infekcija, ona bi mogla biti prva zemlja u razvoju koja se zbog krize ekonomski srušila.
Turska obično plaća dugove dohotkom od izvoza (180 milijardi), od turizma (u posljednje vrijeme 36 milijardi) i novih stranih ulaganja koja u zemlju unose svježu stranu valutu. Izvoz je ove godine već pao za 40 posto, prihodi od turizma drastično će pasti, a novi novac neće doći jer su kamatni pritisci sa predsjednikom Erdoğanom sada tako niski da su ispod inflacije.
Turski ekonomista Bariş Soydan igrao se u utorak putem opozicione web stranice T24 koje mogućnosti predsjednik Erdoğan i njegov ministar finansija i zet Berat Albayrak još uvijek imaju. Sve su opcije teške.
Devizne rezerve centralne banke smanjile su se s 40 milijardi USD ranije ove godine na trenutno 28 milijardi USD jer je banka neuspješno pokušala da stabilizuje liru podržanom kupovinom.
Erdoğan je iz političkih razloga isključio odlazak u MMF. Uključivanje u “swap” program američke centralne banke za stvaranje nove likvidnosti u dolaru takođe je isključio Thomas Barkin, član američkih Federalnih rezervi. Preduslovi bi bili nezavisna centralna banka i niska inflacija, a Fed smatra da nijedan od ne psotoji. Kina je jedina zemlja koja ima “swap” sporazum s Turskom i nedavno je toj zemlji osigurala milijardu dolara. Soydan sumnja da je Kina spremna da da mnogo više.
Centralna banka mogla bi dramatično da poveća kamatne stope, kao što je učinila prije dvije godine kako bi privukla novi novac. To bi donekle stabilizovalo kurs lire, ali istovremeno bi mnoge manje kompanije koje se bore za svoje postojanje zbog Corone mogle bankrotirati. Sindikalna krovna organizacija Disk boji se da će nezaposlenost porasti s 14 na 20 posto, a još osam miliona ljudi će ostati bez posla, prenosi Indikator.ba.
Jedini način za prikupljanje svježeg novca bilo bi izdavanje novih državnih obveznica, kaže Soysal. Međutim, za to bi se morale platiti izuzetno visoke kamatne stope. Ostaje jedna opcija koja je zvanično isključena, ali prema Paul McNamara nije izvan stola: uvođenje kontrole valute. To bi zadržalo devize u zemlji, ali Turska bi se barem privremeno oprostila od međunarodne trgovine. Rezultat toga bi bila visoka nezaposlenost i siromaštvo.
