Demokratija: Kako glasaju ljudi a kako životinje

Nije poznato ko je bio „nulti“ kupac koji je u panici od korone nasrnuo na toalet papir i zarazio cijelu planetu da se tako ponaša. Ali ako je za utjehu, čovjek nije jedinstveno biće u prirodi po sklonosti da imitira druge. Kada bi, na primjer, neko od merkata, vrste mungosa iz pustinje Kalahari, pomislio da tamo negdje među pijeskom ima samoposluga puna insekata kojima se hrane i bio dovoljno ubjedljiv da baš on zna put do obećanog carstva – slijedili bi ga svi drugi iz grupe.

Ništa nije idealno, pa ni demokratija. Trenutno, u zemljama sa demokratskim pedigreom vlada demokratska konfuzija oko cijene pandemije koronavirusa. I dalje traju rasprave da li je broj umrlih mogao da bude manji da se na vrijeme krenulo sa restriktivnijim mjerama, ili su radikalna ograničenja u mnogim zemljama dokusurila ne samo ekonomiju nego i demokratiju koja je, ionako, već uveliko načeta navalom populista.

Konfuziju povećavaju i potpuno oprečna naučna istraživanja, od onih koja idu u prilog ideologiji da nije trebalo brzopleto uvoditi društvenu represiju jer bi se sa virusom izborio „imunitet krda“, do sasvim suprotnih upozorenja da bez privremenog karantina za ekonomiju i demokratiju ne bi bilo uspješne borbe sa nepoznatim virusom.

U situaciji kada i nauka više nagađa nego što nudi uvjerljive dokaze, javnost se u mišljenju uglavnom dijeli na osnovu panike i već formiranih političkih stavova, a ne na osnovu činjenica koje su, ruku na srce, trenutno u većem deficitu nego državni budžeti u jeku krize.

Nedovršena naučna revolucija za slanje političara u penziju

Šta bi se dogodilo da je, kojim slučajem, Cezar Hildago, naučnik sa Masačusetskog tehnološkog instituta (MIT), uspio da do sada realizuje svoju tehnološku inovaciju koja bi, prema njegovim tvrdnjama, mogla da izazove revoluciju u demokratiji? Riječ je, u najkraćem, o korišćenju novih tehnologija i algoritama koji bi svakoj osobi omogućili da ima svog digitalnog avatara koji bi je zastupao u virtuelnom parlamentu.

To, doduše ne bi odmah penzionisalo političare, ali bi se postepeno išlo ka tome, zahvaljujući šansi da umjesto predstavnika, svako od nas direktno učestvuje u donošenju odluka o tome kakvi bi zakoni trebalo da se donose i na koji način bi se sprovodili. Time bismo se, tvrdi Hildago, konačno približili atinskoj demokratiji, koja i dalje u zapadnom svijetu slovi za zlatno doba vladavine naroda, ako se izuzmu „sitnice“ poput onih da se u taj narod nisu ubrajali ni robovi ni žene.

Pošto digitalnih avatara svakoga od nas još nema, direktna demokratija se u ovoj krizi primjenjivala jedino po trgovinama i apotekama. Rezultati pokazuju da je u njoj preovlađivao ako ne imunitet, ono jednoumlje krda: panika jednih se aritmetičkom progresijom prenosila na druge.

Direktna demokratija na djelu

Životinje niko ne pita generalno o njihovom mišljenju kako se ponašaju ljudi, pa ni u sadašnjoj situaciji vanrednog stanja. Ali nauka se već odavno pita kakvi politički sistemi vladaju među različitim životinjskim vrstama. Životinje, kao i ljudi, donose grupne odluke, ali kako za njih glasaju? Na osnovu čega se opredjeljuje biračko tijelo, šta su u tom slučaju glasački listići i na koji način se oni prebrojavaju?

U životinjskom svijetu, kao i u ljudskom, najvažnije odluke se odnose na preživljavanje. Dakle, nužno je u grupi uspostaviti konsenzus oko toga kako pribaviti hranu i zaštititi se od opasnosti, uključujući i najpogodnija staništa. Različite vrste, od primata pa sve do insekata, koriste i različite metode za pronalaženje zajedničkog jezika, a neke od njih su prema oceni naučnika – iznenađujuće demokratske.

Životinjski kvorum

Baveći se naučnim saznanjima o tome kako životinje glasaju u grupi, američki časopis „Njujork tajms“ navodi da je zoolog Tomas Sili, profesor američkog Univerziteta Kornel, čak napisao cijelu knjigu pod naslovom „Demokratija pčela”. U njoj opisuje kako se u proljeće gomilaju rojevi pčela zato što je to vrijeme kada se dogovaraju o budućem prebivalištu. Prvo šalju nekoliko stotina izviđača da osmotre moguća nova staništa, kakvog su kvaliteta i koliko su udaljena.

Kada se izviđači vrate, nastaje rasprava koje je odredište najbolje, uključujući, kako tvrdi američki zoolog, i sukob mišljenja. Na kraju, pčele se opredjeljuju za predlog onih izviđača koji uspiju da djeluju najubjedljivije, pa kraljica i nekoliko hiljada jedinki zajedno odlaze u novi dom.

Mravi, koji fasciniraju ljude svojim graditeljskim poduhvatima cijelih podzemnih gradova, prije nego što krenu u radove na novom staništu, takođe moraju da se dogovore gdje će postaviti temelje. Prema nalazima naučnika sa Univerizeta u Bristolu, mravi kao i pčele imaju izviđače koji ispituju potencijalne lokacije za buduće mravlje nekretnine.

Bitno je da se prvo više izviđača složi da je određeno mjesto najpogodnije, a onda se vraćaju preostalima u grupi da saopšte svoje nalaze. Neophodno je da se uspostavi kvorum, što je prilično dugotrajan i iscrpljujući proces. Naime, izviđači vode jednog po jednog člana zajednice da se sam uvjeri u opisane prednosti određenog mjesta. Tek kada se stvori kritična masa onih koji odluče da se pridruže izviđačima na novom staništu, smatra se da je to odluka koja važi za cijelu zajednicu i kojoj preostali moraju da se priklone.

Dakle, kada bi mravi morali da odlučuju koje su mjere najefikasnije u slučaju neke pandemije koja sa ljudi prelazi na životinje, to bi očigledno potrajalo.

Pretvarajte se da znate šta radite i grupa će vas pratiti

A kako bi se u ovu vanrednu situaciju u ljudskom svijetu uklopili merkati? Riječ je o vrsti mungosa koja živi u pustinji Kalahari na jugu Afrike. Hrane se prije svijega insektima, a na meniju mogu biti i manji sisari, gušteri, zmije i jaja. Svako pojedničano kopa po pijesku tragajući za hranom ali se, pritom, kreću u grupama i međusobno komuniciraju. Prema studiji koju su objavili švajcarski naučnici, te grupe sadrže od šest pa do dvadesetak jedinki, a jedan od zvukova koji proizvode predstavlja poziv na pokret ka mjestu gde ima više hrane.

Poziv prvo upućuje pojedinac, a potom je dovoljno da za njim krenu tri odvojene grupe da bi tim putem pošli i svi ostali. Pomenuto istraživanje pokazuje da odluka kojeg će pojedinca merkati slijediti ne zavisi od njegovog trenutnog položaja u grupi, već je ključno koliko djeluje ubjedljivo i odlučno. „Kao i kod ljudi, čak i ukoliko niste na položaju, dok god se pretvarate da znate šta radite, grupa će vas pratiti“, zaključuje se u studiji.

Za razliku od merkata, ljudi trenutno širom svijeta gunđaju preko društvenih mreža protiv svojih političara, jer izgleda da dojučerašnji autoriteti za mase sada nisu u stanju ni da se uvjerljivo pretvaraju kako zaista znaju šta bi trebalo da rade u borbi protiv nevidljivog neprijatelja.

Kad se vođe svađaju, odaberi srednji put

Na kraju, kako zajedničke odluke donose naši najbliži rođaci, primati? Njemački naučnici su pratili grupu babuna tako što su uspjeli da im prikače GPS uređaje. Proučavali su kretanje svakog babuna u brojnim situacijama, kako bi otkrili ko pokreće grupu. Rezultati su pokazali da bilo koji pojedinac može da povede grupu u novom pravcu ako uspije da ubijedi većinu da ga slijede. U slučaju da se u istom trenutku nametnu dvojica potencijalnih vođa koji su podjednako ubjedljivi ali imaju različita mišljenja – grupa će odabrati srednji put između te dvije krajnosti.

U istraživanju se ističe da grupa, kada donese odluku, uvjek ostaje jedinstvena, što kod ljudi nije slučaj. Takođe, suprotno ljudima, kod babuna ne postoji jedinka koja broji glasove ili saopštava rezultat. Ishod je prirodan, kažu nemački naučnici, a tokom glasanja postoji i proces suptilnog postizanja konsenzusa.

Izvor: Bif.rs

Check Also

Telenor: Platite račun online i bez provizije

Telenor je svojim postpejd korisnicima omogućio da svoje račune plate online i bez provizije, putem …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *