Mij rad od kuće počeo je prije više od 20 godina. Tačnije, od prvog radnog dana. Ni jedan posao u životu nijesam odrađivala u kancelariji. Nijesam slučajno rekla odrađivala, jer posao koji se može odraditi od 8h do 16h ne spada u poslove koji me privlače i u kojima se pronalazim. Tako sam stekla nepopularnu, ali i prilično nepravednu etiketu – radoholik. Da ostavimo za sad po strani moje lične razloge za ovaj izbor, kao veteran rada od kuće, spoznala sam i lice i naličje ovog modela rada. U proteklih nekoliko nedelja, milioni ljudi iz svih vrsta korporacija širom svijeta su se našli u home office-u, uz punu saglasnost čak i preporuku svojih poslodavaca. Neki od njih po prvi put. I kakva su nova iskustva? Neki kažu daje ovako iznenadna i radikalna promjena morala da nastupi zbog nepodnošljivog pritiska, brzine, izgaranja da se dosegnu targeti ili ispune nečija očekivanja, zbog gubitka kontrole nad svojim i tuđim vremenom, zbog nasilnog i neobjašnjivog brisanja granice između privatnog života i posla… Pomalo fatalistički, ali potkrijepljeno nagomilanim stresom i zamorom.
STARE NAVIKE I RAJSKI OBRTI
Za druge, u koje spada većina, rad od kuće je prilična nepoznanica sa mnoštvom slatkih muka, predvidljivih i nepredvidljivih izazova, otrežnjujućih saznanja… Šta spada u slatke muke? Pa to da li ćemo se opredijeliti za trpezarijski ili sto u dnevnoj sobi, balkon ili neku od prostorija u kući? Da li nam odgovara svjetlost? Da li ćemo se opredijeliti za pidžamu ili business look? Koji alat u komunikaciji ćemo koristiti i da li smo pri tom vidjivi? Da li smo na dovoljnoj udaljenosti od kuhinje i televizora? Da li ćemo da doručkujemo ili lagano ispijamo kafu uz kompjuter i prve jutarnje pozive? Da li su svi drugi ukućani uposleni svojim obavezama ili se iz čiste dosade stalno obraćaju sa nekim zahtjevima, najčešće kulinarske prirode? A šta nam rade djeca u vrijeme našeg radnog angažmana od kuće ni u kom slučaju ne spada u slatke i bezazlene muke. No, o tome ćemo drugi put.
Gotovo bez razlike, svi imaju pomiješana osjećanja. Prijatnost, komfor,opuštenost koja prije svega potiče od toga da ne moramo preduzeti ni jedan ‘’suvišan’’ korak koji se tiče standarne procedure: buđenje, spremanje, peglanje,šminkanje, priprema doručka, prevoz, strah od kašnjenja… Dakle, polazak i povratak s posla su često uzročnici stresa, ma kako nam izgledalo vrijeme između ta dva događaja.
S druge strane, neminovno se pitamo, a ne dobijamo odgovor – koliko smo stvarno korisni i produktivni? Šta je ono što možemo obaviti od kuće, a za šta nam je potreban odlazak u kancelariju ili na neki sastanak? Koliko se naši kancelarijski saradnici i klijenti mogu osloniti na nas i koliko im možemo pomoći u obavljanju timskih zadataka? Taj osjećaj nije ni malo prijatan, ali još uvijek nije stresan. Nepovjerljivost prema sopstvenim mogućnostima je sasvim prirodna i očekivana. Navika da neku radnju obavljamo na standardan način i ustandardnom poslovnom prostoru nije mala stvar. Pa to smo bar trenirali godinama. Vizualizacija i neuronske veze?! Gle čuda, to stvarno funkcioniše.
Poslije par savladanih situacija i radnih zadataka u kojima je druga strana odustala od nepotrebnih zahtjeva, a vi ponudili svoju najbolju opciju, povjerenje u sebe i vlastitu produktivnost počinje da raste. Ako ste pri tom, sve obavili u vremenu koje vam najviše odgovara za rad, pa vi ste heroj u sopstvenim očima! Samo ne gubite iz vida drugu stranu. Provjerite, pitajte saradnike ili klijente kako se oni osjećaju i da li su saradnja i komunikacija na zadovoljavajućem nivou. Kao što vi upoznajete sebe u novim okolnostima, tako se i oni preispituju i pozicioniraju u skladu sa nametnutim načinom rada. Naravno dok ne pronađete opciju, po mogućnosti kroz konsenzus, koja daje zadovoljavajuće rezultate. Dakle, kreirajte okolnosti ne prihvatajte nametnute opcije, osim ako to nije tehnički nužno. Ne tražite izgovore i razloge za jednostrano zadovoljstvo. To će vam se kao i u kancelarijskom ambijentu brzo obiti o glavu.
PRESTROJAVANJE vs PRELAZAK SA HITNOG NA BITNO
Šta reći o otrežnjujućim saznanjima, a ne otići predaleko?
- Pa najprije to da ste uštedjeli mnogo vremenana dnevnom nivou, prostim ostankom kod kuće. Pri tom mislim na vrijeme koje utrošite na spremanje za posao, prevoz, odlazak u vrtić ili neku drugu ustanovu, organizaciju porodičnih obaveza, kupovinu doručka ili pauze za kafu i cigare. Mislim i na klijente sa kojima teško ugovarate sastanke jer nemaju vremena da vas prime baš ove nedelje… Sada je i njihovo vrijeme manje skupo, a oni dostupniji telefonskim ili digitalnim putem.
- Da ljudi generalno bolje čuju, razumiju i pamteono što ćete im reći putem telefona, samo jednom, nego kada ste im dostupni svih 5 radnih dana sedmično.
- Da je organizacija vremena presudna za kvalitet i kvantitet obavljenog posla, a sada ste u prilici da većinu zadataka radite svojim tempom i u vremenu koje vam garantuje najveću produktivnost.
- Da odgovornim ljudima nije potreban monitoring na radnom mjestu i da odsustvo iz kancelarije ne znači pad radne motivacije i manju posvećenost interesima kompanije.
- Da neke od nas, koji naravno nijesu u većini, za kancelariju veže prevaziđeni i prestandardni Ugovor o radu ili predrasuda da ako nijeste fizički dostupni, nijeste praćeni i vrednovani.
- U nekim slučajevima nas veže samo pečat i potpis koji polako prestaju biti uslov i preduslov svakog administrativnog posla.
- Ako ste kreativac i/ili konceptualista, ako vam je priroda posla osmišljavanje projekata ili procesuiranje poslovnih ideja, shvatićete bez ikakve zadrške, da privatni prostor ima daleko više prednosti od poslovnog.
- Ako izuzmemo ekstremne slučajeve i osobe koje su po prirodi posla upućene na fizički kontakt s drugim ljudima, rad od kuće je šansa da se prestrojite sa hitnog na bitno, sa rutine na inovaciju, sa tuđeg na svoj kolosjek…
DA NE PREĐE U HOROR
Par nedelja je već dovoljno da sagledamo i mračnu stranu rada od kuće. Ako ste još od prvog dana počeli da dokazujete sebi i saradnicima da ništa nije stalo i da ste uvijek dostupni, to će vam se za vrlo kratko vrijeme loše vratiti. Očekujte pozive u bio koje doba dana. Očekujte da će vam najteže pasti takmičenje sa sobom i postavlanje vlastitih tandarda. Očekujte onda da ćete opet kasniti s pripremom ručka ili ćete propustiti svaki sunčani trenutak dana pred kompjuterom.
Ako ste bili skloni prekovremenom radu i ‘’nosili posao kući’’, sada ste u opasnosti da se sve pretvori u horor i da izbrišete svaku granicu. Da se to ne bi desilo i da ne biste postali žrtva svojih prethodnih, godinama ranije stečenih navika, potrebno je da prodjete kroz trening koji će vas pripremiti za sve zamke i izazove rada od kuće i dati vam jasna uputstva šta je ono na šta ne smijete zaboraviti tj. zašto ljudi u svakoj vrsti biznisa uglavnom preferiraju rad u strogo poslovnom ambijentu. Ima to svojih mana ali i prednosti. Možda vas (prijatno) iznenadi činjenica da kancelarija nije samo radni već i socijalni prostor i da nije samo interes biznisa nego i vaš – da odredjeno ili puno radno vrijeme provodite na drugačijem mjestu od onog koji je vaša privatna luka.
Učeći na svojim primjerima i iskustvu milona ljudi u svijetu, od onih koji su i prije Corone gledali blagonaklono na rad od kuće, online trening: “Izazovi rada od kuće”, pripremiće vas za trezvene odluke i najbolje opcije, s obzirom da rad od kuće, nakon što smo ga isprobali, neće ostati samo krizna mjera već sasvim izvjesno legitimna opcija za radni angažman značajnog broja ljudi,
Kad sve prođe, a rad od kuće ostane kao nasljeđe ove krize, dobro razmislite prije nego vam bude ponuđeno da radite od kuće. Za opštu dobrobit, trebalo bi sagledati njegove mane i prednosti, i donositi odluke uz punu saglasnosti poslodavaca i zaposlenih.
Rad od kuće nije ni raj ni pakao, ako se pravilno dozira i dodjeljuje onima koji su u stanju da iz te opcije izvuku ono najbolje i za sebe i za kompaniju.
Mirjana Maslovar
Director for Program Development and Consulting Services
Izvor: HR Partners
