Šta je važnije, zaštita života svakog pojedinca ili zaštita od razorne ekonomske krize?

Da ne povjerujete očima i ušima. Nakon dvonedjeljnog zastoja, pojedinci su već počeli da ispostavljaju račune. Mrtvi ili ekonomski rast?

To je nedopustivo, ocjenjuje urednik ekonomske rubrike Dojče vele (DW) Henrik Beme.

“To je pitanje na koje nema odgovora. Ili ga bar ja nemam. Neki međutim misle da znaju odgovor. Trenutno je u toku sablasna rasprava: šta nam je važnije, zaštita života svakog pojedinca ili zaštita od razorne ekonomske krize?“, napisao je on u svojoj analizi za DW.

O ekonomskim posljedicama kriza svih vrsta Beme piše već decenijama – od terorističkih napada 11. septembra, pa do sloma banke “Leman braders”. Kako kaže, uživo je doživio i kolaps političkog sistema u DDR-u 1989. godine. A sada ovaj virus. Nevidljiv. Neupadljiv. Nepoznat.

“To nepoznato je ono što ga čini tako opasnim. Zato se toliko bojimo. Zato podnosimo ograničavanje kontakata, zabrane izlaska i smanjivanje slobode kretanja, a uz to i gašenje ekonomskog i javnog života. To su prizori apokalipse i smaka svijeta. Nema više radijskih izvještaja o zastojima u saobraćaju”, dodaje Beme.

Beme navodi da učimo da žongliramo s još većim brojevima nego u vremenima svjetske finansijske krize.

“SAD su donijele paket pomoći vrijedan dva biliona dolara, Evropska centralna banka odobrila 750 milijardi, a njemačka vlada 600 milijardi eura. Takvi paketi se donose u čitavom svijetu”, naveo je Beme

On je kazao da mnogi sami sebi postavljaju pitanje: ko bi zapravo sve to trebalo da plati?

“Da li će sve biti isto kao i nakon finansijske krize, kada su države morale da se zadužuju do guše kako bi ublažile njene posljedice? Nakon toga su države morale da štede – posebno u zdravstvu i obrazovnom sistemu, a uveliko se štedjelo i na socijalnim sistemima i investicijama”, ocijenio je Beme

On je dodao da postoje ozbiljna istraživanja britanskih lejkara da je finansijska kriza u periodu od 2008. do 2010. dovela do više od 500.000 smrtnih slučajeva samo od raka, jer ljudi nisu imali potreban medicinski tretman zbog mjera štednje ili zato što su ostali nezaposleni, izgubivši i zdravstveno osiguranje.

Kako kaže, sada je vrijeme da se stvari ponovo stave na vagu.

“Koliko mrtvih želimo i možemo sebi da dozvolimo? Pitanje može da se postavi i drugačije: koliko nam je vrijedan ljudski život? Možemo li da otvorimo takve račune, kao što to čini Aleksander Dibelius, menadžer i bivši šef njemačkog ogranka banke “Goldman saks”, koji se pita: Da li je istina da moramo da zaštitimo deset odsto stanovništva posebno ugroženog korona-virusom, dok ostatak, uključujući i čitavu ekonomiju, mora da trpi i izložen je mogućim ekstremnim posljedicama, uključujući rušenje temelja našeg blagostanja”, naveo je Beme.

Na kraju krajeva, kako navodi Beme, “Dr Dibelius je završio medicinu“.

“Šta je sa Hipokratovom zakletvom? Treba li još živopisnijih slika od onih koje stižu iz Italije? Ljekari, koji su suočeni s nehumanom odlukom, odnosno selekcijom: koga da liječe, a koga da puste da umre. Spriječiti urušavanje zdravstvenih sistema – upravo to je razlog gašenja javnog i privrednog života”, navodi.

Beme je ocijenio da ako bolnicama počnu da vladaju italijanski uslovi, tada će morati da umru i mnogi drugi pacijenti koji su, recimo, primljeni s akutnim srčanim ili moždanim udarom.

“Za dr Dibeliusa to je možda kolateralna šteta? A šta je sa više od milion smrtnih slučajeva u SAD, kako je prognozirao i unaprijed izračunao Imperijal koledž iz Londona? S tim u vezi, evo i jedno pitanje za dr Dibeliusa: Da li ste čitali o 20-godišnjim studentima medicine u francuskom Miluzu, koji su mrtve morali da pakuju u vreće i odvoze iz bolnice?”, postavlja pitanje Beme.

On navodi da ekonomski zastoj jeste ogroman problem: “Za kafanu iza ugla, koja ionako jedva opstaje. Za režiserku koja nije stalno zaposlena i koja na pola godine prekida sve predstave. Za ivent-agencije, ugostitelje itd… Spisak nema kraja”.

“Ili za gigante: Lufthanzu, čija je gotovo cjelokupna flota na zemlji, jer letova nema. Folksvagen je takođe zaustavio svoje proizvodne trake u trenutku kada se spremao da na ljeto proslavi lansiranje novog električnog automobila. Sada od toga nema ništa. Ali to jasno pokazuje dimenziju krize”, kaže Beme.

Prema njegovim riječima, fabrike Folksvagena i mnogih drugih kompanija jesu zatvorene, jer zdravlje zaposlenih ima prioritet.

“Sa druge strane, automobili bi se samo gomilali, jer trenutno niko i ne želi da ih kupi. Tako virus razjeda naše sisteme i društvo. Umanjuje naše slobode. Suočava nas s gubitkom kontrole. Dovodi u pitanje naše uvjerenje da imamo rješenje za svaki problem. Donosi nam veliku recesiju”, rekao je on.

Ali i pored toga, kako je rekao, ne može biti da mi sada počinjemo sa selekcijom po principu: “Zatvorite i izolujte stare (usput, i mladi umiru)”, kako bi privreda ponovo stala na noge.

“Naravno da su eksperti svjesni odgovornosti koju nose socijalne i ekonomske posljedice krize koju izazivaju sadašnje mjere. Mi sada moramo da izdržimo fazu izolacije i da negujemo solidarnost – nježnu biljku nastalu u krizi. I to usred duboko egoističnog društva. To je istinsko sredstvo u borbi protiv korone. A to s privredom, to ćemo već da riješimo. U to sam potpuno siguran”, zaključio je Beme.

Izvor: Deutsche Welle, B92

Check Also

Hidroenergiji Montenegro subvencije za osmu mHE

Regulatorna agencija za energetiku (RAE) usvojila je zahtjev firme Hidroenergija Montenegro i donijela rješenje kojim …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *