Nećkanje oko prodaje Komercijalne banke

Ono što mnogi govore tiho, guvernerka Narodne banke Srbije Jorgovanka Tabaković rekla je glasno i javno – da ne bi trebalo privatizovati Komercijalnu banku, „da se ona pita”, već je zadržati u državnom vlasništvu „jer je država pokazala da umije da bude odgovoran vlasnik”.

“Odluka o prodaji Komercijalne banke je na strani države i ne očekujem da je neko zbog mog stava promijeni”, kazala je Tabakovićeva.

Naglasila je da je to njeno mišljenje, da ima pravo da ga iznese, ali da ne očekuje da bilo ko zbog toga promijeni svoju odluku ili da se neko na nju naljuti zbog toga što kaže.

Krajem prošle godine na tenderu za prodaju 83,23 odsto državnog udjela u Komercijalnoj banci najbolju ponudu dala je slovenačka NLB banka. Javnost spekuliše da je ponuđena cijena 450 miliona eura. Kapital banke trenutno iznosi oko 640 miliona eura, što znači da bi se banka prodala ispod knjigovodstvene vrijednosti.

Nedavna analiza jedne svetski poznate revizorske kuće pokazala da je prosječna cijena kod preuzimanja banaka u srednjoj i istočnoj Evropi od 2013. godine naovamo bila bar 1,3 do 1,4 puta veća od njihove knjigovodstvene vrijednosti.

Kod otvaranja ponuda na tenderu u decembru Siniša Mali, ministar finansija Srbije, nije bio kategoričan. Rekao je da je država bliža prodaji nego odluci da ostane vlasnik Komercijalne banke.

“Zadovoljni smo cijenom koju je ponudio NLB i dodajem da nije riječ o sumi koja se pominje u medijima. Očekujem da ćemo već početkom februara imati poznatog kupca.”

Koja je suma, ostala je tajna, ali je ministar demantovao spekulacije medija o ceni. Zaključak je jednostavan, ako su „prodavci” zadovoljni cenom, a ona nije ta koju novinari nagađaju, onda je jasno da je veća. Mali je tada dodao da, ukoliko pregovori sa NLB ne uspeju, postoji mogućnost da se ide u pregovore sa drugorangiranim ponuđačem.

Jedan od razloga želje da se Komercijalna banka proda zasigurno leži i u d:jelu izjave ministra, koji je rekao da smatra da se nama novcem koji možemo da zaradimo od njene prodaje otvaraju mogućnosti za realizaciju velikog projekta „Srbija 2025”, gde planiramo da se bavimo razvojem infrastrukture, podizanjem životnog standarda a da pritom ne podižemo javni dug.

Februaru se bliži kraj, a odluka o prodaji ove banke još nije donijeta. Komercijalna banka je, i pored otpisa nenaplativih kredita od oko 100 miliona eura za proteklih nekoliko godina, lane ostvarila profit veći od 70 miliona eura i svi pokazatelji ukazuju na potencijal za rast. Danas ona u Srbiji ima više od 200 filijala i ekspozitura, uz devet na području naše južne pokrajine, i dve banke u Crnoj Gori i BiH.

Komercijalna banka zauzima 11 odsto srpskog tržišta i dogovori oko njene privatizacije sa Međunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom, koji su uglavnom insistirali na prodaji, traju još od 2006. godine. Početkom 2019. najavljeno je da država Srbija do kraja godine izlazi iz svih banaka, čime bi praktično bila jedna od retkih država bez vlasništva u tržišno značajnoj banci.

Zvanični podaci sa njenog sajta iz novembra pokazuju da je Komercijalna banka u posljednje dvije godine zabeležila najbolje poslovne rezultate u svojoj istoriji. Komercijalna banka ima prinos na akcijski kapital veći od 12 procenata, što je duplo više od prosjeka bankarskog sektora, kao i najveću deviznu štednju od skoro dvij milijarde eura. U zemljama sa čvrstim pravnim poretkom i razvijenim tržištem kapitala ne prodaju se tek tako „fabrike para” da bi sutra bili jeftino plaćeni radnici u toj tuđoj fabrici.

Komercijalna banka vrjedi najmanje 800 miliona eura i Srbija ne bi trebalo da je proda, prokomentarisao je vest o tenderu poznati bankar Ljubomir Mihajlović, osnivač Komercijalne banke i njen dugogodišnji predsjednik, tvrdeći da je ova banka u stvari „nacionalno blago”. Mihajlović smatra da Komercijalna banka mora da ostane državna i zbog toga što ima finansijski potencijal da pomogne „kad zaškripi”.

“Banka sa tim profitom može da pomogne finansiranje novih projekata, ali i da državi uplati novac ako joj zafali u budžetu, radi izmirivanja obaveza kao što su penzije, plate za prosvetu, vojsku, policiju…”, naveo je Mihajlović.

Potpuno privatne banke nemaju dovoljno sredstava da ulažu u velike industrijske projekte i nemaju motiv da se izlažu tolikom riziku, pogotovo u situaciji u kojoj je berza skoro potpuno nerazvijena. Državne banke imaju kapacitet da podrže velike projekte u dugom roku.

Vladimir Medan, predsjednik Izvršnog odbora Komercijalne banke, na dan kada je isticao rok za dostavljanje obavezujućih ponuda za prodaju ove najveće državne banke u Srbiji pohvalio se da je ta banka dokazala da može da raste bez obzira na to ko su njeni akcionari i vlasnici.

Odluka će uskoro biti donijeta, a i nezadovoljnih i zadovoljnih uvjek ima i biće ih.

Dva recepta

Vlada Slovenije prošle godine, suprotno pravilima EU, finansijski je, ne prvi put, pomogla NLB banku, ima udjela u njoj, a ona sad kupuje banke u regionu. Neumitno pitanje glasi kako to da je „slovenački slučaj” ekonomski logičan i opravdan, a „srpski” nije. Ljubljanska banka bila je jedna od najvećih banaka SFRJ, a po raspadu zemlje postala je predmet kontroverzi, pošto je osnovana banka pod sadašnjim imenom u koju je prenesena imovina Ljubljanske banke, dok su obaveze prema štedišama iz bivše Jugoslavije ostale u „staroj banci”.

Izvor: Politika

Check Also

Solidarnost u doba Korone: Crnogorski ugostitelji ustupaju svoje kapacitete Vladi i NKT-u

Da krizne situacije, kakva je i pandemija virusa COVID19, znaju probuditi najbolje u ljudima pokazao …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *