Da li će zbog Bregzita Velika Britanija završiti kao Jugoslavija?

Iako mogućnost raspada Ujedinjenog Kraljevstva postoji već godinama, malo ko ju je do sada shvatao ozbiljno. Čak i kada se Škotska spremala za referendum o nezavisnosti 2014. godine, preovladavao je utisak da neće otići.

Mogući izlazak Velike Britanije iz EU raspad čini vjerovatnijim, piše u svom autorskom tekstu za Balkaninsight.com Džejms Ker-Lindzi, profesor Londonske škole ekonomije i političkih nauka, i stručnjak za Zapadni Balkan.

“U trenutku kada su do krajnjeg roka za Bregzit ostale još tri nedjelje, mnogi ljudi sa Balkana koji žive u Velikoj Britaniji povlače opasne paralele sa bivšom Jugoslavijom tokom 90-ih. Iako ova dva slučaja nikako nisu ista, s obzirom na karakter države, istoriju i širi kontekst, danas više nije tako lako odbaciti mogućnost da bi Britanija jednog dana mogla da završi kao Jugoslavija”, piše Ker-Lindzi.

On dalje navodi da mu je neimenovani bivši srpski zvaničnik, predstavnik umjerene struje, rekao da ako ima ičeg pozitivnog u Bregzitu, onda je to činjenica da mu je sada lakše da objasni jačanje Slobodana Miloševića.

Populizam koji gura Bregzit, zajedno sa onim što se nepobitno zasniva na engleskom, a ne britanskom nacionalizmu, duboko uznemiruje, piše autor i pita se: da li bi zaista mogao da izazove politički sukob, ako ne i nasilje?

Kako stvari stoje, najvjerovatniji kandidat za otcjepljenje je Škotska, koja je već jednom izašla na referendum o nezavisnosti. Prije pet godina, 55 odsto građana glasalo je protiv, ali se politički kontekst od tada dramatično promijenio.

Godine 2014. škotskim glasačima je rečeno da im budućnost u EU neće biti garantovana ako glasaju za nezavisnost. Samo dvije godine kasnije, nakon što su na referendumu o Bregzitu sa ogromnom većinom glasali za ostanak u EU, njihovo mjesto u EU i dalje je pod znakom pitanja.

“Kao posljedica toga, škotska vlada preduzima korake za novi referendum. Pitanje je da li će britanska vlada to dozvoliti. Već sada ima nagovještaja da neće”, navodi autor.

Premijer Boris Džonson je izjavio da je protiv novog referenduma u Škotskoj i da će odbiti da da neophodnu dozvolu za održavanje.

“Ovo bi, međutim, vrlo lako moglo dovesti do političke pat situacije između Londona i Edinburga. Ukoliko se to desi, postoji opasnost da engleski političari takav razvoj događaja dožive kao napad na njihovu viziju moćne Velike Britanije poslije Bregzita, te da se još odlučnije tome suprotstave. U takvoj situaciji, London bi mogao da oduzme vlast Edinburgu i nametne direktnu vladavinu, što bi imalo ogromne posljedice.”

Zatim, tu je Vels, gdje je podrška nezavisnosti tradicionalno bila ekstremno mala. Anketa sprovedena nakon što je Škotska glasala za ostanak u Velikoj Britaniji, pokazala je da samo tri odsto Velšana podržava nezavisnost.

Međutim, izgleda da pokret za nezavisnost Velsa jača. Najnovije ankete pokazuju da sada iznosi 25 odsto, ili čak 40 odsto ako to znači ostanak u EU posle Bregzita.

Od svih djelova Velike Britanije, prema mišljenju Ker-Lindzija, Severna Irska je do sada najopasnija.

“Nevolje koje su decenijama potresale provinciju, ali i kontinentalni dio Britanije, prestale su 1998. Sporazumom iz Belfasta. Istorijski mirovni sporazum je bio zasnovan na dva ključna činioca. Prvo, ukoliko se pojave nagovještaji da postoji dovoljna podrška za ujedinjenje Irske, biće održan referendum. Drugo, do tog trenutka, granica između Sjeverne Irske i Republike Irske biće što otvorenija”, piše autor.

Godine 2016. Sjeverna Irska je sa malom većinom glasala za ostanak u EU, ali rezultati su, istovremeno, odražavali duboke razlike između opština. Ubedljiva većina katolika glasala je za ostanak, protestanti su bili podijeljeniji, ali je većina ipak bila za odlazak.

“Poslije toga je u prvi plan izbila mogućnost obnavljanja tvrde granice na ostrvu. Ukoliko bi se to desilo, put povratka u nasilje je jasan. Svaka granična infrastruktura uskoro bi bila napadnuta, što bi zahtijevalo policijsku zaštitu. Napadi na policiju zahtijevali bi vojnu zaštitu. Već sada broj nasilnih incidenata ponovo raste u provinciji”, navodi autor.

Druga mogućnost je da Bregzit dovede do referenduma o irskom ujedinjenju. Najnovije ankete pokazuju da je podrška ujedinjenju porasla i da trenutno uživa blagu prednost. Za većinu Britanaca u kontinentalnom dijelu to ne bi bilo problem, piše Ker-Lindzi, jer zapravo nisu duboko vezani za Sjevernu Irsku.

“Međutim, za tvrdokorne unioniste, koji bi se zatekli u ujedinjenoj Irskoj, ovo bi bilo previše. Odbijanje da postanu sastavni dio irske države bilo bi dočekano sa otporom, čega se mnogi plaše.”

Najzad, zaključuje profesor, ne može se isključiti mogućnost tenzija u Engleskoj. Bregzit je izbacio na površinu duboke podjele širom zemlje: sjever i jug, urbani i ruralni dio, London i ostatak zemlje. Mnogo više nego Škotska, Vels, pa čak i Sjeverna Irska, Engleska bi bila glavna linija fronta između zagovornika ostanka i odlaska.

“Uoči isteka krajnjeg roka za odlazak Britanije iz EU raste strahovanje da će Bregzit dovesti do raspada zemlje. U ovom trenutku Bregzit važi za engleski nacionalistički projekat i čini se da raste protivljenje ostalih djelova kraljevstva. Ostaje samo nada da bilo kakav potez u pravcu otcjepljenje može biti sproveden na miran i demokratski način. Zračak nada je možda to što se čini da tvrdokorni Englezi koji su za odlazak više žele Bregzit nego što žele uniju, te da će zbog toga biti spremniji da puste ostale da odu”, zaključuje Ker-Lindzi.

Check Also

Građanski rat u Siriji i nafta – ko zarađuje od crnog zlata

Predsjednik Donald Tramp očekuje da Amerika zarađuje mjesečno milione dolara od sirijske nafte, dokle god …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *