Kapitalizam i religija

Odnosom religije i razvoja društva i čovjeka bavili su se mnogi naučnici i sociolozi. Prema Fromu čovjeku je  potrebna religija  sa aspekta potrebe za okvirom orjentacije i objektom obožavanja. On napominje da nijedna kultura iz prošlosti ili sadašnjosti, a čini se ni budućnosti ne može biti kultura bez religije. Po Fromu religija je osnov za neodvojivost etike od razuma, bar u grčko-judejsko-hrišćanskoj tradiciji. Spoznajno je novog shvatanje za bivstvovanjem religija u suživotu i bez pretenzija ka imanju, već prema djelovanju i bivstvovanju sa misijom podizanja duhovne nadgradnje čovjeka, podsticanje ljudskog napredka pružajući mu okvir orjentacije koji nije razvijen kod čovjeka do mjere do koje je razvijen ljudski mozak, odnosno iskustveno znanje. Ono što čovjeka razlikuje od mašina sa vještačkom inteligencijom jeste što to što vještačka inteligencija ne može da stimuliše razum. Upotreba razuma podrazumijeva postojanje sopstvenog „ja“, te pretpostavlja i etičko djelovanje i akcije, da je cilj života da razvije čovjekovu ljubav i razum i da sve druge aktivnosti čovjeka moraju biti podčinjene tome cilju.  Ipak, From upozorava na religioznu renesansu koja se može izopačiti u otvoreno idolopoklonstvo, ukoliko se ne počne boriti protiv njega. From oštro kritikuje i ateiste i vjernike, primjećujući da se u oba slučaja vjerovanje uzima bez razmišljanja, s tim što su osnovni problemi ljudske egzistencije potisnuti. „Čovjek je postao dio mašine, a ne njen gospodar“. (From, 2016, str.250)

From brine o čovjeku podsjećajući da: „Revolucija naših srca ne zahtijeva novu mudrost-već novu ozbiljnost i odanost. Zadatak da se utiče na ljude pomoću vodećih ideala i normi naše civilizacije jeste u prvom redu zadatak vaspitanja“. Ipak, on uočava da je vaspitni sistem nedovoljan i nedovoljno adekvatan, te upućuje na širu društvenu odgovornost i upućuje na obavezu školskog sistema da razvija kritičko mišljenje, te praktični rad sa teorijskim instrukcijama. (From, 2016, str.242)

Prema Weberu odbacivanje ekonomskog tradicionalizma sigurno se javilo kao rezultat sumnje u samu vjersku tradiciju i kao pobuna protiv tradicionalnih autoriteta uopšte. On primjećuje da se konfesionalna pripadnost ne javlja kao uzrok ekonomskih pojava, već kao njegova posljedica. Weber je isticao kao činjenicu da su protestanti , kako kao vladajući tako i kao podčinjeni sloj, kako kao većina tako i kao manjina, pokazivali sklonost ka racionalizmu. Taj racionalizam podrazumijevao je određeni kvalitet, čije je posjedovanje bilo važno za razvitak modernog kapitalističkog etosa.“Ali moderni građansko-kapitalistički etos, naravno, nije mogao sam da se rodi. Jer njegove ekonomske „individualističke“ podsticaje je mogla samo metodika asketskih sekta da legitimiše i preobrazi.“. On je razloge toga nalazio u trajnom unutrašnjem karakteru, ne samo u spoljnjem istorijsko-političkom položaju konfesije. Weber je uviđao korijene askeze koji su imali želju da društvo preprave i u njemu se ispolje, ali i to da je prosvijećenost na izdisaju od kad je kapitalizam uzeo mehaničku i tehnološku osnovu. Weber primjećuje da „izvršavanje poziva“ ne može da se stavi u vezu sa najvišim duhovnim kultrunim vrijednostima, jer spoljašnja dobra dobijaju sve veću vlast nad ljudima. „Izvršavanje poziva“ postaje sve više ekonomsko primoravanje. Weber razmatrajući Bahtera upozorava da bi posljednji ljudi ovog kulturnog razvitka, ukoliko ne nastane jedan moćni preporod starih misli i ideala,  mogli da obistine rečenicu „za posljednje ljude ovog kulturnog razvitka: Ljudi od struke bez duha, ljudi od uživanja bez srca; ovo ništavilo uobražava da se popelo na ranije nikada nedostignut stepen humaniteta.“(Weber, 2013, str.154).

No, pored navedenog Weber je želio prvenstveno da ukaže značenje asketskog realizma za sadržaj socijalnopolitičke etike.

Kapitalističko odbacivanje religije najprimjetnije je u ekonomskoj sferi, međutim marketing uvodi novi pojam Holistički marketing, u marketingu često se može čuti da je marketing religija. Neke veze očigledno nijesu pokidane i u turbulentnom vremenu u kojem živimo čovječanstvo pokušava da premosti rascjep i otklon koji je kapitalizam napravio u odnosu na religiju.

Kako je novac ono najapstraktnije i najbezličnije što postoji u ljudskom životu, utoliko je koncept moderne, racionalne, kapitalističke privrede nedostupniji svakoj mogućoj vezi sa religioznom etikom bratstva. Veza između robova i robovlasnika mogla je biti i lična, ali veza između „nosilaca založnih pisama i dužnika hipotekarne banke“ zasigurno nije. Stoga je postojao otpor od strane religijskih formacija, odnosno od religija izbavljenja, prema razvoju ekonomskih sila. Ipak, činjenicom da su religijske organizacije djelovale kao mjesta racionalne privrede prevaziđena je ideologija bratstva i došlo je do uzdizanja bratstva do dobrote i svojevrsnog akosmomizma ljubavi. Etika bratstva inače je bila u zategnutim odnosima sa političkim poretcima svijeta. ( Weber, 1997, str.447)

Savremena interesovanja marketinga osjetila su potrebu za izvjesnim jedinstvom koje se ogleda u akosmomizmu ljubavi. Marketing, postepeno pokušava oživjeti stare filosofe poput Hegela, Spinoze i Bude  i luta kroz lavirint, poput Tezeja, noseći u sebi sjekiru sa dvije oštrice, kojima se bori protiv vanjskih i unutrašnjih sila, nosi  i crveno klupko znanja koje polako odmotava u nastojanju da se odupre silama koje uzimaju danak u današnjem društvu. Marketing dobija sve važniju ulogu u poziciji balansiranja između različitih društvenih subjekata u razvijanju društvenog prosperiteta. Marketing menadžeri sve više posmatraju potrošača sa holističkog aspekta, kao nosioca životnih postulata i društvenih odnosa za koje postaju i sami odgovrni djelovanjem na njegove želje, potrebe i karakter. Marketing razumije da kultura predstavlja put kojim interesi, a interesi  predstavljaju snagu i zamajac, vode društvenom prosperitetu. Premisa više nije prvenstveno prodaja, pa ni dugoročni odnosi sa potrošačima, društvena odgovornost kao opšti interes preuzima mjesto pojedinačnim ili sopstvenim interesima, kako se ne bi ponavljao grčki mit o gvozdenom dobu u kome obožavanje moći briše poštovanje dobrote. Marketing razotkriva društvene fenomene i protivrječnosti čovjeka, poput onih sadržanih u Diogenu iz Sinope[1], u nastojanju da doprinese njegovoj cjelovitosti i duhovnom i intelektualnom izdizanju.

Gdje je na tom putu Crna Gora?

Reference:

  1. From, E. (2016). Zdravo društvo. Beograd: Nova knjiga plus, Podgorica:Nova knjiga Podgorica
  2. Weber, M. (2013). Protestantska etika i duh kapitalizma. Beograd: Filip Višnjić
  3. Weber M. (1997). Sabrani spisi. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića
[1] https://sh.wikipedia.org/wiki/Diogen_iz_Sinope

Izvor: pcnen.com

Check Also

Srbija: Banke počele da naplaćuju proviziju na elektronski plaćene račune

Elektronsko plaćanje računa koje su banke preporučivale građanima kao jednostavnije i povoljnije, odnosno bez provizija, …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *