Nije neobično da djeca dođu u školu sa školskim torbama punim knjiga. Ali u jednoj školi u Indiji učenici se pojavljuju sa vrećicama smeća.
Zemlja ima problem sa plastičnim otpadom – svakodnevno proizvodi 26.000 tona. U Pamohiju, u sjeveroistočnoj indijskoj državi Asam, ljudi su se odlučili da ga spaljuju kako bi se zagrijali tokom oštrih zima u himalajskih podnožja.
Međutim, prije tri godine, kada su Parmita Sarma i Mazin Mukhtar stigli u to područje i osnovali školu Akshar Foundation, pala im je na pamet inovativna ideja: tražiti od roditelja da plaćaju školarinu za djecu umjesto novcem – plastičnim otpadom.
Mukhtar je prije povratka u Indiju gdje je upoznao Sarmu, diplomiranog socijalnog radnika, u SAD kao inženjer radio sa ugroženim porodicama.
Zajedno su razvili svoju ideju, tražeći da svako dijete donese najmanje 25 artikala svake nedjelje.
Iako je fondacija dobrotvorna organizacija, podržana donacijama, smatraju da „naknade” za plastični otpad podstiču osjećaj zajedništva.
Škola sada ima više od 100 učenika. Ne samo da pomaže u poboljšanju lokalnog okruženja, već je počela da transformiše živote lokalnih porodica baveći se dječjim radom.
Umjesto da napuste školu u ranom uzrastu da bi radili u lokalnim kamenolomima po 2,5 dolara na dan, starijim učenicima se plaća da podučavaju mlađu djecu u školi. Kako napreduju u akademskom smislu, njihova plata se povećava.
Djeca u školi imaju brojne ekološke projekte. Van učionice, na primjer, prave skloniše za napuštene i povređene pse.
U školskom centru za recikliranje proizvode ekološke ciglice koje se mogu iskoristiti za jednostavne građevinske projekte.
Svako ideja koja bi mogla da se sprovede i u Crnoj Gori, prvoj Ekološkoj državi na svijetu.
