Poreski podsticaji za privlačanje stranih investitora: Moderan vid trgovinskog rata

Privlačenje stranih ulagača nižim fiskalnim opterećenjima od drugih je legitimno sve dok seljenje kapitala nije motivisano isključivo poreskim povoljnostima. Upravo to, međutim, postaje očigledan problem u sve oštrijoj „državnoj konkurenciji“ za što više privatnog novca.

U doba globalizacije, prelaska poslovanja na digitalno tržište kao i želje da se što više smanje troškovi, nacionalne vlade su primorane da na različite načine privlače strane investitore. Jedna od takvih mjera su različite poreske povlastice koje se odobravaju investitorima s ciljem da se poveća zapošljavanje i rast privrede. Ovim mjerama se naročito pribjegavalo u Evropi, gdje je radna snaga skupa u poređenju sa globalnim uslovima ili u zemljama koje nisu imale da ponude neki drugi atraktivan razlog stranim ulagačima da investiraju u njihovu zemlju.

Razlozi za povoljnosti u poreskom sistemu mogu biti i istorijski. Tako u nekim zemljama je koncept prihoda koji se oporezuju drugačiji od onoga na koji se oslanjaju moderne države, a u nekima poresko oslobođenje datira kao zahvalnica stanovništvu za djela iz prošlosti. Recimo, postoji priča da je kralj Dordž III dao stanovnicima Kajmanskih ostrva vječno pravo da ne plaćaju porez jer su u 18. vijeku pritekli u pomoć jedrenjacima koji su se nasukali na stijene na ovim ostrvima. Pitanje je da li novi stanovnici ovih ostrva, koji su tu zbog nepostojanja poreza, znaju ovaj podatak.

Double Irish…, ali ne kafa

Svakako, najpoznatiji slučaj poreskih olakšica u posljednje vrijeme predstavlja Republika Irska. U prethodnom periodu veliki broj stranih kompanija, mahom iz SAD, je odlučilo da izmjesti dio svog poslovanja baš u tu zemlju. Makar formalno. Korist koju im je Irska nudila se sastojala u tome da će, ukoliko odluče da poslovanje presele u ovu zemlju i po mogućnosti angažuju lokalnu radnu snagu, država „gledati na drugu stranu“ dok te kompanije koriste olakšice koje irsko zakonodavstvo pruža. Tako se desilo da je američki Apple, korišćenjem ovih povlastica godinama izbjegavao plaćanje poreza u SAD. Za uzvrat, Apple je dio profita oporezovao u Irskoj i zaposlio lokalno stanovništvo da vodi dio poslova odatle. Naravno, sve odluke su i dalje donošene u SAD, a profit je završavao na nekom trećem mjestu a ne u Irskoj.

Evropska komisija je pratila ova događanja i u avgustu 2016. je donijela presudu da je Irska na nezakonit način omogućila „državnu pomoć“ (state aid) Appleu kroz razne poreske povlastice. Ovakav vid pomoći kompanijama je zabranjen zakonodavstvom EU upravo da bi se spriječila nelojalna konkurencija.

Appleu je presudom naloženo da uplati 13 milijardi eura u budžet Irske, kao iznos koji je jednak pomoći koju je ova kompanija dobila u prethodnom periodu. Prva zvanična reakcija irske vlade je bila da ne želi da naplati taj iznos od Applea. Kad se uzme u obzir smanjena privredna aktivnost od izbijanja posljednje ekonomske krize, kao i da su mjere štednje aktuelne u cijelom svijetu, logično je postaviti pitanje zašto bi bilo koja država odbila toliki novac?

Razlog leži upravo u činjenici da ovaj slučaj nije usamljen i da bi naplata ovako utvrđenog iznosa zabrinula druge kompanije da mogu proći slično u budućnosti. S druge strane, vrlo je moguće da Irska ne želi da mijenja svoju nezvaničnu politiku prema stranim investitorima, svjesna rizika da bi je naplata 13 milijardi eura danas, koštala više hiljada radnih mjesta u budućnosti i vjerovatno usporila privredni rast.

Privuci strane, zadrži svoje

Naravno, Irska nije jedina koja se dosjetila da poreskim povlasticama privlači strane investicije, već to čine i mnoge druge članice EU, kao i zemlje van nje. Na primjer, Holandija je do skoro bila neprikosnovena zemlja za osnivanje holding kompanija koje služe da bi se vršilo finansiranje drugih kompanija. Ovu reputaciju su stekli tako što su uveli poseban, blaži režim oporezivanja za prihode ostvarene po osnovu kamata na date zajmove. Iako je dio EU, Holandija se zbog ovakvog pristupa našla nekoliko puta na meti SAD, koje su je javno prozivale da je poreski raj.

U namjeri da privuku visokotehnološke kompanije, ali i da zadrže domaće investitore kako ne bi preselili svoje poslovanje u neku drugu zemlju, Italija i Francuska su razvile tzv. IP box režim, koji dozvoljava umanjenje poreske obaveze za prihode ostvarene od razvoja nematerijalne imovine.

Švajcarska je jedna od najpoželjnijih destinacija za „smještaj“ nematerijalne imovine od koje se ostvaruju prihodi po osnovu licenci i drugih autorskih prava. Razlog za to nije posebna sudska praksa u Švajcarskoj, već što poresko pravo u ovoj zemlji ne oporezuje prihode po osnovu autorskih prava zasebno. Iz sličnih razloga je Kipar na listi poželjnih destinacija kada je u pitanju porez na kapitalnu dobit.

Ako neće kod mene…

Interes svake države je da pokuša da stvori uslove da se strani investitori opredijele baš za nju, kao centralu gdje će se zaposliti lokalno stanovništvo i platiti neki porez. Međutim, kako kompanije ovakve odluke donose ne samo na osnovu poreskih podsticaja, već i na osnovu procjene troškova preseljenja, rijetko se odlučuju da promijene strukturu svog poslovanja.

Iz ovog razloga, neke od članica EU su bile naročito stroge prema stranim kompanijama, koje su koristile povoljne poreske sisteme u drugim državama kako bi kroz neke druge naknade uspjele da naplate porez na prihode ostvarene u njihovim zemljama. Tako je Francuska pokrenula sveobuhvatnu istragu protiv kompanije Google, gdje je predmet bila provjera potencijalnih poreskih obaveza u toj zemlji. Francuska nije uspjela u svojoj namjeri da oporezuje Google, ali samo godinu dana ranije mu je utvrđena poreska obaveza u Velikoj Britaniji od 130 miliona funti.

Sjedinjene Države su se okrenule pristupu batine i šargarepe, kako bi privolele svoje kompanije da poslovanje vrate u matičnu zemlju. Predsjednik SAD je još u predizbornoj kampanji najavio da će smanjiti poresku stopu poreza na dobit, kako bi se profit američkih kompanija oporezovao u zemlji, ali i da će promijeniti pristup oporezivanja kompanija u namjeri da se poreski sistem SAD učini privlačnijim. S druge strane, za one kompanije koje se odluče da svoje poslovanje zadrže u drugim zemljama, na primjer proizvodnju, najavio je uvođenje carinskih dažbina (tvz. Border tax), kojima bi se opteretio svaki uvoz robe u SAD. Cilj ove mjere je da se na indirektan način investiranje u SAD učini atraktivnijim. Ostaje da vidimo da li će ove mjere i u kom obimu biti sprovedene.

OECD je zbog nesavjesnog ponašanja kompanija u korišćenju raznih poreskih povlastica pokrenuo BEPS projekat, kojim je uveden mehanizam čija je svrha da ograniči djelovanje onih država koje nisu u potpunosti spremne da se odreknu koristi od poreskih podsticaja koje pružaju, bez obzira na njihovu regularnost u pogledu fer konkurencije. Na ovaj način, BEPS projekat će restriktivnim pristupom prema kompanijama umanjiti uticaj „nelojalne konkurencije“ jurisdikcija koje nisu spremne da prihvate nova pravila.

 

Na kraju…

Poreska politika je suvereno pravo svake države. Budući da kompanije stalno teže da smanje davanja po osnovu poreza, uvjek će postojati neka država koja će pružiti bolje uslove u vidu nižeg fiskalnog opterećenja od drugih. Naravno, legitimnost ovakve politike niko ne dovodi u pitanje sve dok negativno ne utiče na susjedne države ili ostale članice zajednice, odnosno dok seljenje kapitala nije motivisano isključivo nižim poreskim opterećenjem.

Vladimir Deljanin, menadžer u poreskom odjeljenju Crowe Horwath BDM.

Izvor:  B&F

Check Also

ECB danas podiže kamate: “Sigurna još dva povećanja”

Da li će i za koliko referentne kamatne stope biti ponovo podignute, Evropska centralna banka …

Leave a Reply

Your email address will not be published.