Slovenački portal Siol.net objavio je opsežnu analizu poslovanja Agrokora pod naslovom “Todorićev Agrokor: začetek konca balkanskega imperija?“.
Portal Biznis.ba prenio je dijelove analize koja zaključuje da bi najveći hrvatski preduzetnik ubrzo mogao ostati bez dijela svog carstva, kako bi izbjegao bankrot. Bude li prodavo udjele u svojim kompanijama, gotovo neminovno slijede otpuštanja, a pad njegove poslovne imperije preliće se i na druge zemlje, pišu Primož Cirman i Vesna Vukovič za Siol.net.
U junu 2012. godine rukovodstvo Mercatora, najvećeg slovenačkog trgovačkog lanca, preuzeo je Toni Balažič. U prvim je intervjuima naglašavao je kako kompanija treba stabilnog vlasnika. Dvije godine kasnije Pivovarna Laško i banke, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja prodale su većinski dio Mercatora Agrokoru, hrvatskom prehrambeno-trgovačkom divu. Danas, gotovo pet godina nakon što je Balažič govorio o potrebi za stabilnim vlasnikom, konačno je jasno da to Agrokor nije, piše slovenski portal Siol.net.
Iz hrvatskih i međunarodnih investicionih krugova već neko vrijeme javljaju se naznake da se nad carstvom Ivice Todorića, najuticajnijeg hrvatskog tajkuna, skupljaju tamni oblaci.
Banke, ključne za likvidnost poslovnog sistema, kod kojih ima tri milijarde eura dugova, sve su više nestrpljive. Neke od njih već su Todoriću poručile da ne žele više posuđivati novac, druge zahtijevaju drastične mjere u poslovanju.
Agrokor još prije godinu dana, i to uz pomoć američke investicijske banke Goldman Sachs, nije uspio izdati obveznice, kojima bi reprogramirao veći dio duga kompanije.
Neki dobavljači, već navikli na astronomski duge uslove plaćanja, kao sredstvo plaćanja primaju Konzumove potrošačke bonove. Hrvatski su mediji već pisali kako Konzum svoje dugove za odvoz smeća plaća bonovima.
Zabrinjavaju procjene analitičara
Na kraju, daleko najjači znak pogoršanja stiže od međunarodne rejting agencije Moody's koja je nedavno snizila Agrokorov rejting s B2 na B3. Ta je zadnja ocjena iz grupe B koja se odnosi na “visoko spekulativna ulaganjima” i spada u junk rejting (smeće). Novim sniženjem kompanija je označena “značajno rizičnom”. Glavni razlozi smanjenja ocjene su slabiji operativni rezultati i visoka razina duga.
Ignoriranje upozorenja
“Kad je Agrokor došao u Sloveniju skeptici su upozoravali da je Todorićev poslovni sistem u finansijskom smislu tempirana bomba, koja bi mogla nekoliko godina nakon kupovine Mercatora eksplodirati preko granice na Sutli. No njih niko nije želio slušati. Najmanje politika, čija je aktivna pasivnost Todoriću u Sloveniji pomogla otvoriti vrata“, piše Siol.net.
Razlika je ovaj put u tome što se sumnjivcima sada ne može zalijepiti etiketa “odbrane nacionalnih interesa” ili pripisati druge skrivene motive protiv Agrokora, koji su povezani s Mercatorom. Naime, sumnje u održivost Agrokorovog finansijskog balona dolaze iz samog jezgra globalnog kapitalizma.
Šta je pošlo po zlu Ivici Todoriću?
Dio razloga za Agrokorove probleme svakako se može pripisati objektivnim činjenicama koje proizlaze iz prirode ovog poslovnog sistema. Todorić ga je godinama gradio na račun hrvatske države, koja ga je hranila subvencijama (samo je u 2015. primio 26 miliona eura državnih subvencija), branila ga od inostrane konkurencije i pomagala mu politikom kursa kune, što je za Agrokor ključno jer ima kredite u eurima i dolarima.
Problem sa “tajmingom”
Todorić, jedan od najvećih cvjećara u bivšoj Jugoslaviji, Agrokor je počeo graditi u ranim godina hrvatske samostalnosti. Dok je gotovo trećina Hrvatske patila pod okupacijom, Todorić je prijateljstvo s članovima porodicom Tuđman i tadašnjim premijerom Nikicom Valentićem iskoristio za kupovinu jeftinih poduzeća, koju je finansirao povoljnim kreditima tada državne Zagrebačke banke.
Danas je Agrokor prehrambeno-trgovački div koji zapošljava više od 60 hiljada ljudi, u svom vlasništvu ima Konzum, Mercator, Ideu, Jamnicu, Zvijezdo, Ledo, PIK Vinkovci PIK Vrbovec, Sarajevo Kiseljak, Tisak …
Istovremeno sa širenjem Agrokor se morao nositi s konkurencijom koja nikada nije bila jača. Moglo bi se čak reći da je imao Todorić nesreću jer se proširio u pogrešno vrijeme.
Kad je Agrokoru nakon gotovo osam godina, uz podršku lobista svih boja i nacionalnosti, uspjelo osvojiti Mercator, tržište je u Sloveniji bilo drukčije nego kad je Todorić u vrijeme Zorana Jankovića “bacio oko na najboljeg susjeda”.
Potrošači u Sloveniji, koja je upravo bila izašla iz druge recesije, osjetili su posljedice ekonomske krize. Kupci su počeli gledati na svaki euro. Za vlasnike trgovina na tržištu koje je doživjelo najvišu kupovnu moć, to nikada nije dobro.
Već u 2014. godini je istraživanje kompanije GfK zabilježilo promjene u shopping navikama Slovenaca. Među mladim potrošačima, u dobi od 30 godina, bili su najpopularniji diskontni trgovci, koji su na velika vrata ušli u Sloveniji. Onima u starosnoj grupi između 31 i 50 godina bili su najpoželjniji Spar i Tuš. Mercator je bio najpopularniji u najstarijoj starosnoj grupi (51-75 godina), penzionerima.
U krizi je nestala lojalnost trgovcima, zaboravljene su prednosti koje donosi Pika kartica. Poznavaoci trgovine u Sloveniji opisuju današnju aktivnost slovenačkih kupaca kao “promiskuitetnu”, jer ih uglavnom zanima samo najpovoljnija cijena.
Nemilosrdna konkurencija
To je okruženje u kojem su se najbolje snašli diskontni trgovci, velike evropske multinacionalke već navikle na žestoku borbu s konkurencijom. Iako su sve velike prodavnice zabilježile pad prihoda po četvornom metru prodajne površine, diskontne trgovine nastavile su rasti u selima.
Ovakvu situaciju Agrokor nije očekivao. Kompanija koju je godinama gurala hrvatska država na to nije bila navikla. Slična priča je i u Srbiji. Tamo je Mercatorov tržišni udio uzeo Delhaize, belgijski trgovački lanac koji je od Miroslava Miškovića kupio lanac Delta Maxi i C-Market trgovina.
Stvarna prijetnja tamo tek dolazi, to je njemački Lidl koji je u Hrvatskoj uzeo već petinu tržišta i diše za vrat Konzumu. Lidl, koji je zajedno s Kauflandom vlasništvu njemačke porodice Schwarz, ima pred Agrokorom u Srbiji, gdje je kupovna moć je čak i niža nego u Hrvatskoj, barem dvije prednosti.
Prva je činjenica da zbog svoje veličine u jugoistočnoj Evropi može priuštiti poslovne poduhvate koji mu u ranim fazama donose gubitke – i koje će koristiti kao poreske olakšice na matičnom tržištu u Njemačkoj i drugim tržištima u zemljama s mnogo većom kupovnom moći.
Lidil ima jeftini finansijski doping
Lidl ima još jednu prednost – finansijski doping. Širenje Lidla i Kauflanda finansiraju Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) i Svjetska banka. Samo u posljednjih nekoliko godina te su im dvije institucije dale milijarde eura kredita.
Krediti EBRD-a imaju vrlo nisku kamatu od samo 0,8 posto. Poređenja radi, prosječna godišnja kamata koju plaća Agrokor za svoje kredite je, prema Bloombergovim analizama, viša od devet posto.
U ovoj utakmici hrvatska kompanija, naravno, nema šanse, jer otplaćuje astronomske kamate koje su neodržive za bilo kakvo normalno poslovanje. Još je nevjerovatnija činjenica da je EBRD suvlasnik Agrokora, s udjelom od dva posto.
Dok se Lidl i Kaufland šire koristeći najjeftinije kredite od međunarodnih banaka, Mercator je prije nekoliko godina dobio znatno strože uslove finansiranja.
Dug prema dobavljačima
Sa svim spoljnim činiocima Agrokorov ključni problem ostaje ogroman dug, gotovo tri milijarde eura uz astronomske kamate. To je rezultat njegovog agresivnog rasta i širenja od sredine devedesetih. Todorić se u tom razdoblju gotovo nije zaustavljao. Stalno je bio u potrazi za novim kombinacijama kako da prodre u ostale zemlje bivše Jugoslavije. Nije ga zaustavila ni ekonomska kriza, nastavljao je nesmanjenom brzinom.
Agrokoru je rastao ne samo finansijski dug, onaj prema bankama i kupcima obveznica. Agrokorova likvidnost sve se više dobivala na račun dobavljača. Njima je posljednji dan 2015. godine dugovao nevjerovatnih 2,1 milijardi eura.
Kako će se spasiti?
Banke već neko vrijeme traže od Agrokora da smanji zaduženost. Odnos duga i novčanog toka, ključni pokazatelj finansijskog zdravlja preduzeća, u ovoj godini iznosiće skoro 7:1. Da bi se dugoročno kompanija održala u trgovini taj bi odnos trebao biti 4:1.
U normalnim okolnostima Todorić bi se mogao spasiti prodajom imovine, na primjer nekog od proizvođača hrane. No, problem je u tome što su te kompanije finansijski isprepletene s matičnim društvom. Ledo, Jamnica, Konzum i druge kompanije jamče za kredite odobrene Agrokoru. U 2013. godini, Agrokor platio 165 miliona eura kamata, koje je prikupio uz pomoć svojih podružnica.
U isto vrijeme globalne multinacionalne kompanije, koje bi bile voljne da kupe pojedinačne kompanije Agrokora (Unilever je zainteresiran za Ledo, Coca Cola za Jamnicu) zbog sve teže finansijske situacije očekuju spuštanje cijene, znajući da će Todorić prije ili kasnije biti prisiljen da prodaje.
Prodaja prehrambenih kompanija na berzi i otkazi?
Najbogatiji Hrvat stoga privremeno rješenje, smatraju slovenački novinari, može naći u javnoj inicijalnoj ponudi (IPO) dionica za diviziju prehrane. Time će zadržati vlast u većem dijelu grupe, jer proizvodnja hrane i pića predstavlja jednu petinu Agrokorovih prihoda. Nema sumnje da će finansijski investitori koji će biti novi suvlasnici prehrambenih kompanija zahtijevati njihovu veću profitabilnost.
To gotovo sigurno znači da će u Agrokoru krenuti otpuštanja, što će biti veliki problem za Hrvatsku, koja se još uvijek bori s natprosječnom nezaposlenosti. Sve će se kompanije naći pred snižavanjem troškova. Prema podacima za prvih devet mjeseci ove godine, kompanije Ledo, Jamnica i Zvijezda u ovom periodu pozitivno posluju, neki drugi dijelovi Agrokora (Tisak, Belje, PIK Vinkovci, VUPIK) su na gubitku.
Ako počne pad Agrokora, prvo će se zatresti Hrvatska, gdje za Todorićev koncern već neko vrijeme smatraju da je “prevelik da padne”. Agrokor u 2015. godini ostvario prihod od 6,8 milijardi eura. To je ekvivalent skoro jedne petine svih prihoda koji se generiše u Hrvatskoj od 584 kompanija koje su obvezne da objave konsolidovane bilanse.
Gotovo je sigurno da će hrvatska država na ovaj ili onaj način pomoći Agrokoru – i to zbog “politike rotirajućih vrata” između Agrokorovih menadžera i politike. Trenutni hrvatski ministar finansija Zdravko Marić dolazi iz Agrokora. Po mjeri Agrokora je i donesena poreska reforma HDZ-ove vlade, smatraju kritičari.
Ne smijemo se zavaravati da se Agrokorov pad neće osjetiti u Sloveniji, zaključuje članak kojeg potpisuju Primož Cirman i Vesna Vuković.
Agrokor bez komentara
Slovenski novinari su kontaktirali prilikom pisanja članka hrvatsku kompaniju gdje su im poručili da zbog berzanskih pravila ne smiju davati osjetljive informacije.
Biznis.ba
