Sastanak Evropske centralne banke je zatekao tržište nespremnim jer su postojala agresivna očekivanjima uoči sastanka sa izrazitim fokusom o mogućoj poruci o smanjenju. Prvobitno se na tržištu desio pad na 60 milijardi eura mjesečno sa 80 milijardi koliko je bilo u martu kao dio agresivnog razvoja događaja, međutim javilo se više nego dovoljno pomirljivih detalja koji su brzo nadvladali bilo kakvo agresivno tumačenje.
Moja inicijalna interpretacija niže kamatne stope je takođe bila pogrešna (mislio sam da Evropska centralna banka potvrđuje da želi, doduše polako, da se odustane od kvantitativnog popuštanja kako bi prebacila odgovornost sa onoga što tišti Evropsku uniju nazad na političare).
Bez obzira, da je Evropska centralna banka zaista signalizirala pravo smanjenje – kako je Dragi definisao, put ka nultim kupovinama – to bi najvjerovatnije izazvalo značajan rizik po politički i finansijski sistem u Evropi i zbog toga u svakom slučaju ne bi bila naročita podrška za euro.
Osim odvraćanja pažnje o smanjenju kamatne stope posle marta, pomirljivi detalji su se ubrzo pojavili u novoj izjavi o politici i na konferenciji za medije koju je Dragi održao. Prvo, produžetak i dalje velikog iznosa od 60 milijardi eura mjesečno sve do decembra 2017. godine je bio jasno opredjeljenje da se nastavi sa kvantitativnim popuštanjem u dužem periodu.
Kao drugo, u izjavi Evropske centralne banke se navodi da bi kupovinu mogla da se proširi ponovo ukoliko bude potrebno. Treće, i veoma važno, Dragi je istakao da će usporavanje kvantitativnog popuštanja biti povezano sa uspjehom dostizanja ciljane inflacije od 2%, koja se, na osnovu njihovih prognoza, neće dogoditi čak ni 2019. godine.
I na kraju, ukidanje donje granične kamatne stope (ranije postavljene na minus 0,4) dozvoljava i pokreće nasumičnu kupovinu, a Evropska centralna banka je pokrenula smanjnje minimalnog perioda dospijeća sa jedne na dvije godine. Nevjerovatna stvar je to što se bez obzira na sve ovo, periferna razlika u stvari malo proširila – obratite pažnju na to jer još uvjek ne postoji ništa alarmantno.
Sekundarni faktor promjena u politici ECB je što povlačenje donje granice kretanja kratkoročnih kamatnih stopa utiče na povećanje nagiba krive prinosa, globalni fenomen koji uočavamo od kada je Banka Japana uvela politiku kontrole krive prinosa. Treba imati u vidu da su, na primjer, prinosi na dugoročne evropske hartije juče ostali relativno nepromijenjeni. Strmija kriva prinosa pomaže bankama na margini i doprinela je snažnijem odgovoru na pozitivni rizik.
Kineski indeks proizvođačkih cena (PPI) raste i iznosi značajnih 3,3% dok Peking suzbija kapacitet najznačajnijih grana industrije pokušavajući da podigne cijene. To bi moglo da proizvede inflaciju u ostatku svijeta, i to inflaciju “pogrešne vrste”, to jest inflaciju troškova, a ne inflaciju tražnje. Neki vide ovo povećanje inflacije kao način na koji Kina spašava slabije igrače u ključnim sektorima kako bi spriječila efekte smanjenje zaduženosti usljed neispunjenja ugovornih obaveza.
Trgovci devizama to vide kao blagodat za valute kao što je australijski dolar jer uzrokuje rast cijena berzanskih roba. Međutim, troškovna inflacija i nedostatak realnog količinskog rasta uprkos višim cijenama nisu dobra vijest za australijski sektor rudarstva. U dogledno vrijeme će nedostatak stimulansa, ranije sniženih kamatnih stopa i dugotrajne posljedice kreditnog mjehura, staviti Australiju u veoma težak položaj.
Za sada, tržišta nisu zainteresovana za to, ali će pažljivo pratiti razvoj situacije. Isto tako, više kamatne stope i inflacija nisu pozitivan znak za rizičnu aktivu i strategije trgovine valutama na razlike u kamatnim stopama, pa smo i u tom pogledu sve oprezniji.
Autor: Direktor sektora Strategije na deviznom tržištu u Sakso banci Džon Hardi
