Start-up rječnik (10): INTERNET OF THINGS (INTERNET STVARI)

Internet of things (Internet stvari) je kao pojam, skovao britanski preduzetnik Kevin Ešton 1999. godine, koji je tada predvidio da će u budućnosti svakodnevni fizički objekti, stvari, biti povezani na internet i komunicirati među sobom i sa ljudima. Pogađate – bio je u pravu!

Ovakav napredan vid povezivanja uređaja, sistema i usluga doseže van komunikacije mašina ka mašini (machine to machine – M2M) i pokriva različite protokole, domene i aplikacije. Drugim riječima, sposobnost umreženih uređaja da prikupe informacije iz okruženja u kome se nalaze (da osjete) i da ih prenesu, podijele putem interneta (da komuniciraju) da bi druge stvari ili ljudi na osnovu tih informacija mogli nešto da urade nije više ograničena na kompjutere ili mobilne telefone. Internet povezanih kompjutera postaje internet povezanih stvari. Očekuje se da do 2020. bude preko 80 milijardi uređaja koji su povezani na internet, a mnogi od njih će biti kola, frižideri, lampe, radijatori i dr.

Pojam Internet of things može se definisati kao mreža fizičkih objekata kojima se može pristupiti putem interneta i posjeduju ugrađene tehnologije pomoću kojih mogu da vrše interakciju sa svojim unutrašnjim komponentama ili spoljašnjom sredinom. Da bi fizički objekti (pametni uređaji) mogli da komuniciraju neophodno je da postoji mrežna infrastruktura, koja bi obezbijedila nesmetan i siguran pristup internetu.

Pametni uređaji prepoznaju svijet oko sebe pomoću elektronskih komponenti koje se nazivaju senzori i koje promjene fizičkih veličina u svom neposrednom okruženju (kao što su temperatura, vlažnost, postojanje svjetlosti, plamena itd.) pretvaraju u električni signal razumljiv uređaju koji ih posjeduje. Na taj način oni obezbjeđuju potrebne (ulazne) informacije na osnovu kojih uređaj kasnije donosi određene zaključke i po potrebi preduzima odgovarajuće akcije.

Da bi inteligentni uređaj mogao da komunicira sa svojim okruženjem potrebno je da ima odgovarajuću fizičku komponentu (interfejs) preko kojeg se može posredno ili neposredno priključiti na internet (kao što je na primer WiFi mrežni adapter), a zatim i da podržava odgovarajuće mrežne tehnologije i komunikacione protokole.

Naravno, kao i uvijek, odgovarajući program (softver) je na kraju potreban kako bi povezao sve prethodno navedene komponente u jednu funkcionalnu i skladnu cjelinu.

Check Also

Radnici širom svijeta traže veće plate zbog inflacije

Radnici širom svijeta zahtijevaju veće plate zbog rastuće inflacije, a sve veći broj štrajkova pogađaju …

Leave a Reply

Your email address will not be published.