“Krediti u francima moraju biti konvertovani”

Crnogorski Zakon o konverziji švajcarskih franaka (CHF) u eure je daleko jednostavniji od hrvatskog, a moglo bi se protumačiti da se odnosi čak i na otplaćene kredite, rekao je Dnevnim novinama koordinator hrvatske Udruge franak Goran Aleksić.Udrugu franak osnovali su građani Hrvatske koji su uzimali kredite u švajcarskim francima, a nedavno su dobili bitku sa čak osam banka i natjerali ih da Zakon o konverziji primijene na sve kredite.

DN: Da li vam je jasan crnogorski zakon?

Aleksić: Crnogorski zakon je daleko jednostavniji od hrvatskog, ali u biti ne vidim razliku između crnogorskog i hrvatskog zakona. I jedan i drugi prisiljavaju banke da moraju konvertirati sve CHF kredite, bez obzira ko je povjerilac u tim kreditima i bez obzira je li kredit možda u međuvremenu otkazan ili je “prodat” drugome pravnom subjektu. Jedino što bi se u Crnoj Gori moglo protumačiti da se zakon odnosi čak i na otplaćene kredite, jer nije jasno definisana granica do koje zakon ide. Širokim tumačenjem zakona banke bi čak i dužnicima koji su kredite u potpunosti otplatili morale vratiti razliku novca, međutim, to mi iz samoga zakona nije potpuno jasno i njime nije propisana metodologija za vraćanje novca.

DN: Da li se zakon odnosi na sve kredite?

Aleksić: Zakon se odnosi na sve CHF kredite koji još nijesu otplaćeni na dan 30.9.2015. Odnosi se i na otkazane kredite i na kredite koji su “prodati” drugom pravnom subjektu, bilo cesijom ili na neki drugi legalni način, ali pod uslovom da krediti još nijesu u potpunosti otplaćeni na dan 30.9.2015. Zakon se ne odnosi samo na kredite u kojima više nije bilo nikakvih dugovanja, odnosno koji su na dan 30. septembar 2015. bili otplaćeni.

DN: Kako je primijenjen Zakon o konverziji CHF u EUR u Hrvatskoj ?

Aleksić: Uglavnom pozitivno. Prije svega, većina preostalih CHF dužnika (njih 53.000) prihvatila je konverziju CHF valute u euro u svojim kreditima. Time su ostvarili smanjenje preostalih glavnica od 20 do 40 odsto, zavisno od toga kada su i na koji rok otplate podigli kredite. Pri konverziji nijesu svi imali jednake kamate, jer po zakonu je svaki dužnik bio tretiran kao isti takav euro dužnik u istoj banci, pa zbog toga kamate u euro simulaciji kod izračuna konverzije nijesu svima bile jednake. Međutim, može se reći da je zakon pravedan, jer je svako prošao tačno onako kao što bi prošao da je digao istovrsni euro kredit u istoj banci. Zakon se morao primijeniti na sve dužnike čiji krediti još uvijek nijesu otplaćeni, pa i na one čiji su krediti otkazani, ali dug još uvijek postoji, kao i na one čiji su dugovi preuzeti od strane osiguravajućih društava i slično. Ispočetka je bilo problema s tim osiguravajućim društvima, ali su i ta društva počela slati predloge za nagodbe s dužnicima, jer nijesu baš vični konkretnim izračunima. Kompletna hrvatska javnost je u većini sa simpatijama popratila donošenje Zakona o konverziji, bez obzira na to što oni nijesu imali CHF kredite. Naravno, postoje izuzeci, ali oni su samo izuzeci.

DN: Da li su banke pravile opstrukciju u primjeni zakona?

Aleksić: Banke su pokušavale manipulisati kamatama, statusima klijenta, pa nekima nijesu priznavale niže kamatne stope za euro kredite na koje su klijenti imali pravo. Neke banke su opstruirale zakon u dijelu koji se odnosi na otkazane kredite, pa nijesu nudile ispočetka konverziju dužnicima s otkazanim kreditima u kojima dugovi još uvijek nijesu otplaćeni. Neke banke su odugovlačile s konverzijom, pa ni danas još uvijek svi dužnici nijesu konvertovali svoje kredite, ali ipak može se reći da je konverzija sprovedena preko 90 odsto. Udruga franak, koja je najzaslužnija za sve te događaje oko konverzije, pripremila je uz pomoć jednog advokata prijave i prigovore na nezakonitosti u radu banaka, koje su slate bankama, Ministarstvu financija i Hrvatkoj narodnoj banci (HNB), pa smo uspjeli banke koliko-toliko dovesti u red. Prijave i prigovore na temelju predloga koje je pripremila Udruga franak slali su i dužnici ponaosob na sve moguće adrese relevantne za prigovore. Moram reći, da nije bilo Udruge franak, njezinih vrijednih volontera i jednog vrijednog i izuzetnog advokata koji je svoje slobodno vrijeme trošio na udrugu ne znam kako bi se sve to završilo. Dužnici bi zacijelo bili poprilično oštećeni nepoštovanjem zakona.

DN: Kako je reagovalo vaše Ministarstvo finansija na nezakonitosti ako ih je bilo?

Aleksić: Nakon prijava i prigovora Udruge franak i dužnika ponaosob, Ministarstvo financija je pokrenulo određene mehanizme i putem HNB-a je naložilo bankama da moraju postupati u skladu sa zakonom.

DN: Kako je HNB reagovala?

Aleksić: HNB je prvi put u istoriji naložila bankama da moraju određene stvari dovesti u okvire zakona. Tako su npr. banke u anekse ugovora za konverziju umetale djelove koji su bili nezakoniti, pa bi tako u aneksu pisalo da će ukoliko zakon padne na Ustavnome sudu pojedine banke sve reobračunati kao da zakona i konverzije uopšte nije bilo. Srećom, i Ustavni sud je naznačio da to nije tako, a nakon toga je i HNB naložio bankama da moraju takve djelove iz aneksa izbaciti. Za još nekoliko spornih stavki u aneksima i izračunima HNB je naložio da se moraju uskladiti sa zakonom. Međutim, ne bi toga bilo da Udruga franak nije konstantno i gotovo svakodnevno radila na argumentovanom prisiljavanju banaka da zakonito posluju.

HAAB dijeli klijente na podobne i nepodobne

Informacija o sprovođenju Zakona o konverziji kredita iz CHF u euro od strane Centralne banke je nepouzdana jer sadrži podatke koji nijesu provjereni, kazao je DN advokat klijenata koji su u Crnoj Gori podizali kredite u švajcarcima Dragomir Ćalasan.

“Kao da CBCG vjeruje ovoj banci na riječ, bez bilo kakve provjere i ulaženja u suštinu problema. Prvo, neprovjeren je podatak o broju potpisanih aneksa ugovora, jer CEZAP raspolaže drugačijim informacijama s obzirom da je u stalnom kontaktu sa klijentima“, ističe Ćalasan.

Da li su nepravilnosti na koje je ukazala CBCG otklonjene, najbolje se, smatra Ćalasan, vidi iz jednog od mnogobrojnih priloženih aneksa.

“U njima se i dalje nalazi odredba da će banka ‘imati pravo da zahtijeva od korisnika kredita obeštećenje, odnosno imaće pravo da traži uspostavljanje ugovornog odnosa koji je postojao prije donošenja zakona, odnosno prije zaključenja ovog aneksa“, rekao je Ćalasan.

Prema njegovim riječima, netačna je i informacija da ugovor o konverziji nije zaključen sa onim klijentima kod kojih je u ranijem periodu postojalo veće kašnjenje u otplati, kao i kod onih koji su u postupku prinudne naplate.

Sve ovo, kako ističe Ćalasan, banka svjesno čini i to sa onima koje eliminiše, tražeći od njih da se u glavnicu uključe zatezne kamate za period od donošenja zakona do zaključenja aneksa, kao i da se tu pripišu sudski troškovi.

“Koji sudski troškovi i koji je to iznos samo banka zna. Vjerovatno astronomski honorari koje banka plaća svojm advokatima, iako na to nemaju pravo ili po ugovorima imaju, pa se to prenosi na klijente. Sva ova pitanja ukazuju na površan odnos CBCG prema problemu koji je nastao radom banke i njene faktornig firme Heta Asset Resulution, pa je naš stav da to ona čini jer je pristrasna ili ne zna da izvrši temeljnu kontrolu rada ove banke“, zaključio je Ćalasan.

CdM