Da li plakati za "Made in Germany"?

Krokodilske suze u očima njemačkih privrednika, jer je oznaka “Made in Germany“ u opasnosti. Ne treba se uzbuđivati, smatra urednik Dojče velea Rolf Venkel.

U Njemačkoj se uvjek iznova pripoveda priča o pravilima koje je nametnuo jedan britanski zakon iz 1887. godine, prema kojem je sva roba uvezena u ovu zemlju morala da ima i oznaku zemlje porijekla. Tako je roba iz Njemačke dobila englesku oznaku “Made in Germany” (Proizvedeno u Njemačkoj”, što je trebalo da označi slabiji kvalitet.

Međutim, te tri riječi su se vremenom pretvorile u zaštitni znak, nagovještavajući proizvode dobrog kvaliteta. Drugim riječima, ono na čemu je Velika Britanija nekada insistirala, pokušavajući time da zaštiti svoju industriju, vremenom se pretvorilo u bumerang.

Od te tri riječi njemačka privreda i danas profitira. Prema istraživanjima javnog mnjenja, oko 70 odsto potrošača u Njemačkoj svjesno kupuje proizvode sa tom oznakom. Više od polovine njih spremno je čak da plati i više za proizvod sa “Made in Germany”. I u drugim dijelovima svijeta njemački proizvodi uživaju veliku popularnost. To je posebno slučaj u Južnoj Aziji, Rusiji i Latinskoj Americi.

[widgets_on_pages id=”Baner”]

Procjene njemačkog Društva za kvalitet sa sjedištem u Frankfurtu na Majni kažu da njemačka privreda od oznake o zemlji porijekla robe profitira sa dodatnih 100 milijardi eura godišnje. Međutim, od toga koristi nemaju samo ugledni njemački proizvođači već i oni koji kvalitet obećavaju, ali ga na kraju ne ispune.

Zbog toga Komisija EU godinama pokušava da izdejstvuje jedinstvena pravila o oznakama o zemlji porijekla robe u širokoj potrošnji. Ukoliko se to konačno i dogodi, natpis “Made in…” će u budućnosti više biti fokusiran na carinske propise. U prevodu, “Made in…” će morati da uzme u obzir i državu u kojoj je roba sklopljena, a ne samo zemlju iz koje je došla ideja i tehnologija.

Ali to ne djeluje dovoljno uvjerljivo za njemačku privredu. Privredna, industrijska i trgovačka komora, kao i razna druga slična udruženja u Berlinu, žestoko se protive tom konceptu. Pribojavaju se još veće birokratije, troškova, a pijre svega ukidanja svoje omiljene oznake.

Pitanje je na mjestu: šta bi se dogodilo kada njemački proizvodi više ne imali pravo na oznaku “Made in Germany”? Da li bi to automatski značilo da bi Folksvagenov “polo”, koji se sklapa u Španiji, bio manje atraktivan za potrošače? Najvjerovatnije ne.

U većini slučajeva, to gde će neki proizvod biti doveden do kraja ne igra presudnu ulogu u njegovom kvalitetu. Ipak, bolno pitanje za njemačke proizvođače pre svega u automobilskoj industriji. Jer Mercedes, Folksvagen i BMW svoje automobile sklapaju i na drugim kontinentima, a u velikom ugledu uživaju, zahvaljujući činjenici da je riječ o njemačkim brendovima. Međutim, u kojoj mjeri je uspješnim i uveliko dokazanim firmama potrebna oznaka “Made in Germany”?

Automobilska industrija je samo jedan u nizu primjera. U globalizovanom svijetu, u kojem njemački inženjeri mogu da osmisle neki patent koji će nakon sklapanja u istočnoj Evropi sjutra biti prodat u Aziji ili Americi, oznaka proizvedeno u Nemačkoj više ne igra veliku ulogu, a i zašto bi? Proizvođač odnosno brend je garant kvaliteta, daleko veći nego proizvodni pogon u kojem je automobil ili mašina na kraju sklopljena.

U tom kontekstu, lobisti njemačke privrede ne bi trebalo previše energije da troše na Brisel i Berlin i vode diskusije kojima je prošao rok trajanja. Umjesto toga, bilo bi smislenije da neke stvari raščiste u samim firmama čije interese zastupaju. Prije svega do njih mora stići poruka: fokusirajte se na kvalitet kojem oznaka “Made in Germany” neće biti ni potrebna!

Check Also

“Apetiti političkih partija bi mogli doći na naplatu”

Prilično neozbiljna je izjava ministra finansija Aleksandra Damjanovića, da će, ukoliko se ne usvoji rebalans …

Leave a Reply

Your email address will not be published.