Farma pitona – milionska zarada

Dodajte komentar

Farme pitone mogle bi biti dobra zaštita od crnog tržišta za ovu egzotičnu vrstu, osim toga farme bi donijjele i nova radna mjesta.

Zbog slabe kontrole regulatora koji bi mogli da zaustave nelegalne trgovce, svake godine se u Evropu nelegalnim tokovima uveze kože od pitona u vrijednosti od oko milijardu dolara.

Godišnje se uveze oko 500.000 komada kože iz jugoistočne Azije. Većina robe namijenjena je za Italiju, Njemačku i Francusku, gdje poznati dizajneri koriste kožu od pitona za tašne, cipele i kaiševe.

Vrijednost ove robe svake godine raste, tako da je 2005. godine 350.000 komada vrijedjelo 100 miliona eura po metru a danas dostiže čak milijardu.

[widgets_on_pages id=”Baner”]

Rastu tržišta doprinijele su i neke poznate ličnosti kao što su Bijonse, Džoni Dep, Kloi Kardašijan, Tamara Eklston i drugi, tako da se jedna torba koju oni nose može prodati i za 4.000 funti.

Međutim, smatra se ova roba i na crnom tržištu vrijedi isto toliko, jer se zaobilaze pravila koja bi ograničila lov pitona iz divljine.

U svom prvom izvještaju o tome kako da se poboljša međunarodna trgovina a da se pritom zaštite pitoni, Udruženje za zaštitu pitona, uz podršku Gučija, Keringa i Međunarodne unije za očuvanje prirode navode da bi farme pitona mogle biti odgovor.

Ranije je razmatrano da se otvore farme u Aziji na kojima bi se gajili Mrežasti i Burmadski piton koje su među najvećim zmijama na svijetu, međutim ideja je odbačena kao neekonomična, jer se smatralo da pitonima treba mnogo vremena da porastu i da bi im bilo suviše teško da se hrane i razmnožavaju u zatočeništvu. Međutim, danas ova industrija bi mogla lakše da se razvije jer bi mogle da se koriste razne tehnike kao što su čipovanje, humanija tehnika klanja, i na primjer tehnika koja bi pomoću DNK utvrdila da li je bolja koža od uzgajanih pitona ili od onih iz divljine. Takođe, ti testovi mogli bi da pomognu i u sprečavanju nelegalnog lova jer bi se brzo i lako utvrđivalo odakle je zmija.

Ipak, savjet je da kod farmi u Laosu, Kambodži, Indoneziji i Maleziji treba biti oprezan, jer stručnjaci kažu da ima malo dokaza da one uopšte postoje.

Potražnja za detaljima od kože pitona raste, posebno kod Gučijevih modela, tako da se mora obezbijeditii neki održiv izvor snabdijevanja.

“Naš cilj je da budemo sigurni da ne narušavamo eko sistem i ove dvije vrste pitona”, poručuju iz Keringa.

Kompanija trenutno kupuje i uzgajane i divlje pitone i njihova koža je u skladu sa Konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama.

Iz Udruženja za zaštitu pitona kažu da bi farme pomogle da se uspostavi ravnoteža u broju jedinki, mogle da uposle lokalno stanovništvo koje bi vodilo računa o ovim gmizavcima, a vlasnicima bi mogle da donesu milione.

Ipak, Iz Keringa priznaju da danas ne možete biti potpuno sigurni odakle koža dolazi.

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *