Osam osnovnih grešaka koje prave govornici

Dodajte komentar

Najbolji način da se izgubi pažnja publike tokom prezentacije je greška u prvom minutu, a upravo u tom prvom minutu većina ljudi, pod uticajem treme, izgovori nešto što nije trebalo. Boris Veldhuijzen van Zanten, osnivač The Next Web sajta koji se pretežno bavi poslovnim temama, sastavio je listu uobičajenih govorničkih grešaka, a prenosi je društvena mreža LinkedIn.

1. Oprostite mi, veoma sam umoran

U prosjeku jedna od pet prezentacija počinje nekakvim izgovorom govornika, da li je umoran od puta ili je tek juče pozvan da govori na prezentaciji. Sve u svemu, ovakvi izgovori publiku zapravo ne interesuju. Interesuje je ono što govornik ima da kaže o temi zbog koje je pozvan i ako nije sposoban, zbog umora ili nekog drugog razloga, da održi prezentaciju, najbolje bi bilo da otkaže gostovanje.

[widgets_on_pages id=”Baner”]

2. O tome ćemo malo kasnije

Ukoliko neko iz publike podigne ruku u želji da postavi pitanje, iako je vrijeme za pitanja uglavnom predviđeno na kraju prezentacije, govornik bi trebalo da odmah odgovori na pitanje, te ohrabri ostale da na ovaj način učestvuju u prezentaciji. Jer interaktivna publika koja je zaista zainteresovana za ono o čemu se govori je rijetkost i govornik bi trebalo da je objeručke prigrli.

3. Možete li da me čujete? Da, možete

Veliki broj ljudi ovim riječima započinje prezentaciju, lupne mikrofon tri puta i proveri da li je ljudi pozadi čuju. Potpuno nepotrebno, budući da postoje ljudi koji prije prezentacije provjere ozvučenje i pobrinu se da se prezentacija čuje u cijeloj prostoriji. Ukoliko se ispostavi da zvuk ipak ne radi kako treba, najbolje je diskretno se obratiti moderatoru, kako bi riješio problem. U svakom slučaju, bolje je isprva pretpostaviti da zvuk odlično radi dok se suprotno ne pokaže.

4. Možete li da pročitate ovo?

Uobičajeno pravilo je da veličina fonta slova na slajdovima treba da bude duplo veći broj od prosječnog broja godina publike. Dakle ukoliko je očekivana publika prosječne starosti 40 godina, font na slajdovima treba da bude 80.

5. Dozvolite da vam ovo pročitam naglas

Na slajdovima ne smije da bude previše teksta, otuda veličina fonta iz prethodnog pasusa. Ukoliko na slajdu ima više od četiri riječi, ljudi počinju da čitaju slajd i prestaju da slušaju govornika. Ukoliko je neophodno staviti više od četiri reči, umjesto da govornik pročita šta na slajdu piše, bolje je da ostavi vrijeme publici, u kome neće govoriti, da ga sama pročita.

6. Molim vas isključite telefone

Prošlo je vrijeme kada je bilo u redu opomenuti publiku da isključi telefone. Danas ljudi ’tvituju’ uz pomoć svojih telefon sve zanimljivosti koje čuju na prezentaciji, ili provjeravaju Facebook nalog ukoliko je prezentacija dosadna. Na govorniku je da drži pažnju publike, ne da je zahtjeva.

7. Nema potrebe da išta zapisujete, prezentacija će biti dostupna online

Postaviti prezentaciju online je odlična stvar, ali ljudi često zapisuju ono što tokom prezentacije čuju, kako bi lakše zapamtili o čemu se govorilo. Takođe, često se desi da ono što govornik kaže mimo zvanične prezentacije, bude još interesantnije i inspirativnije.

8. Biću kratak

Ovo je obećanje koje gotovo niko ne ispuni, iako mnoge prezentacije počinju upravo ovim riječima. Publiku zapravo ne interesuje koliko vremena će govornik pričati, više je zainteresovana za ono o čemu će govornik pričati. Bizlife

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *