Potrebno je samo malo zažmuriti do januara

Pravni stručnjaci koje je Portal Analitika kontaktirao saglasni su da je zakon jasan i da već za tri dana poslodavci moraju pribjeći jednom od moguća tri rješenja. Sve suprotno može biti na njihovu štetu u eventualnom sudskom postupku. U prevodu to znači da ako poslodavac u očekivanju izmjena zakona radniku koji kod njega radi 24 mjeseca bez prekida većih od 60 dana produži ugovor na određeno vrijeme – krši zakon. I da, ako ga tuži zaposleni, sud će poslodavca proglasiti – krivim. Ipak, sagovornici Portala Analitika naglašavaju da je sve stvar dogovora, posebno u slučaju kada postoje socijalni partneri na tri strane.  A to bi moglo da znači da će inspekcijske službe – radi „mira u kući“ – malo zažmuriti do donošenja izmjena zakona.[widgets_on_pages id=”Baner”]

Poslije  22. decembra dolazi 23. decembar, slikovito je objasnio ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković. No, ako će biti po slovu zakona, tog dana oko 30.000 radnika, koliko se procjenjuje da ih radi na određeno, moraće – ili na ulicu, ili će dobiti stalni radni odnos! Postoji, teoretski gledano, i treća mogućnost: da ih isti poslodavac kod koga su do sada radili angažuje preko neke od agencija za preuzimanje i ustupanje radnika.

Pitanje je, dakle, hoćemo li se u ovom slučaju se baš držati zakona kao svetog pisma ili će država ipak morati malo da “zažmuri” na kršenje sopstvenih propisa?

Ministar Bošković je bio jasan – zakon se mora poštovati a inspekcije će raditi svoj dio posla. „Da li će on biti promijenjen sljedeće ili narednih godina zavisiće od analize spornih tačaka. Zakon postoji i mora se primjenjivati. A, ako se nekome ne sviđa, neka inicira izmjene“,  sugerisao jeBošković.

Za sada je poznato da se zakon, koji je usvojen 2011. godine, sa provizorijumom od čak dvije godine za regulisanje rada na određeno vrijeme – ne sviđa poslodavcima, a prije neki dan u Privrednoj komori smo čuli da ne sviđa ni Boškovićevom nadređenom u Vladi i DPS-u, premijeru Milu Đukanoviću. „Zakon nije pogodio metu“, konstatovao je Đukanović kada su mu se u Uniji poslodavaca požalili na odredbu da radnike moraju zapošljavati za stalno.

Kako to izgleda kada stranci u našoj zemlji zaposle radnike za stalno, objasnio je premijeru direktor Crnogorske komercijalne banke Sabolč Horvat. „Imali smo kuvaricu koja je bila zaposlena sa fiksnom platom, posao joj je bio da kuva i raznosi kafu. Nismo bili zadovoljni kvalitetom kafe i brzinom usluge, pa smo sa njom sklopili ugovor kao sa preduzetnikom. Kafa je sada veoma dobra, a i povećala je broj usluga tako da nam donosi sokove i peciva, a ljetos smo imali i izvrsnu hladnu kafu“. Nakon toga Đukanović je najavio moguće izmjene zakona – već u januaru. I ukazao na staru boljku, da nešto ne štima na relaciji obrazovanje – tržište rada, te da se tim – sva je prilika – ključnim pitanjem mora pozabaviti Vlada.

Iz Ministarstva rada je Portal Analitika rečeno da će analizirati sporne tačke te da će nakon toga „vidjeti koji će im biti sljedeći koraci“.

U Savezu samostalnih sindikata su Đukanovićevu izjavu shvatili kao namjeru da Vlada samoinicijativno krene u izmjene zakona. Zato sindikalci najavljuju i mogućnost organizovanja generalnog štrajka. U Savezu sindikata kažu da premijer ima legitimno pravo da sa ministrima razmatra taj zakon, dok su nam izUnije poslodavaca kazali da su još krajem aprila poslati inicijativu za izmjenu zakona i da izjavu Đukanovića tumače kao – dobar signal. Očekuju, kako je rečeno Portalu Analitika, da se socijalni partneri izjasne o toj inicijativi do kraja ove godine. Opet, premijer Đukanović je – za one koji nijesu dobro shvatili njegovu izjavu – juče na Cetinju pojasnio da nije mislio na odgovornost svojih ministara, već na pregovore sa socijalnim partnerima.

No, sve i da se se desi čudo, pa da se socijalni partneri dogovore do kraja godine (dakle: u narednih sedam radnih dana!) pa da se Zakon i promijeni u januaru 2014. godine kako je nagovijestio premijer, ostaje nejasno – što će biti od ponedjeljka, 23. decembra?

Je li bolje sa agencijama?: Iz Ministarstva i Sindikata za naš portal kažu da ne očekuju masovna otpuštanja radnika, jer su, kako navode, poslodavci od donošenja zakona do sada imali mogućnost da utvrde koji zaposleni zadovoljavaju njihove potrebe, te da odluče da li će ih da ih zaposle na neodređeno ili ih otpuste.

Poslodavci, međutim, ne misle baš tako i uzdaju se u mogućnost zapošljavanja radnika preko agencija, dok se ne donesu fleksibilniji propisi. Ako radnici ne pristanu – otišli bi kući. To, kažu, ne bi bilo dobro rješenje, ali se ne bi pretjerano zbog toga ni potresli. Kako ističu iz Unije poslodavaca u odgovorima za naš portal, ponuda radne snage na tržištu veća od potražnje, tako da bi oni bolje prošli od samih radnika, ali i od države „koja bi se suočila sa pravom armijom nezaposlenih i dodatnim ugrožavanjem budžetskih prihoda zbog smanjenja priliva po osnovu poreza i doprinosa“.

Angažovanje radnika preko agencija je poznata praksa u svijetu. Između agencije i radnika potpisuje se ugovor o radu, a između agencije i klijenta (poslodvca) ugovor o pružanju usluga ili ugovor o ustupanju radnika. Zatim se radnik upućuje na rad kod klijenta. Kod nas, uz 14 privatnih agencija za posredovanje pri zapošljavanju, licencu Ministarstva rada i socijalnog staranja dobile su četiri agencije za preuzimanje i ustupanje radnika. Problem u tome je što agencija naplaćuje svoje usluge, a u Crnoj Gori prije će desiti da njihova provizija neće ići na teret poslodavca nego – kako to najčešće biva u Crnoj Gori – na teret radnika, što znači da će na kraju manje novca odnijeti kući.

U Vladi se ne boje da će poslodavci zloupotrijebiti vakuum koji će nastati od 23. decembra do mogućih izmjena zakona. Kažu, inspekcije će raditi svoj posao. No, njihov optimizam ne dijele u Savezu samostalnih sindikata, gdje opet tvrde da su zloupotrebe već evidentirali kod jednog broja poslodavaca, iako je, kako navode, „svaki početak težak“.

Pravni stručnjaci koje je Portal Analitika kontaktirao su saglasni da je sadašnji Zakon o radu jasan i da već za tri dana poslodavci moraju pribjeći jednom od moguća tri rješenja: otpustiti one kojima je istekao rad na određeno vrijeme, zaposliti ih „za stalno“ ili, opet, angažovati neku od agencija. Sve suprotno može biti na štetu poslodavaca u eventualnom sudskom postupku. U prevodu, to znači da ako poslodavac, u očekivanju izmjena zakona, radniku koji kod njega radi 24 mjeseca bez prekida većih od 60 dana produži ugovor na određeno – krši zakon. I, ako ga tuži zaposleni, sud će ga proglasiti krivim. Ipak, naglašavaju da je sve stvar dogovora, posebno u slučaju kada postoje socijalni partneri na tri strane. A to bi u prevodu značilo da će inspekcijske službe malo zažmuriti do donošenja izmjena zakona. Radi mira u kući. A onda se mogu donijeti izmjene koje, opet, teorijski mogu važiti retroaktivno… Ili nešto slično.

Priča o neradnicima i bolovanjima: Za sada nije najjasnije u kom dijelu bi izmjene zakona mogle ići. Poslodavci jasno traže izmjene zakona u dijelu koji se odnosi na zapošljavanje radnika na neodređeno, ali ne preciziraju moguća rješenja, da li je taj rok, tri, pet ili više godina rada na određeno, umjesto sadašnje dvije. Samostalni sindikat je izričito protiv, a resorni ministar kao sporne vidi odredbe koje se odnose na otpuštanje radnika i zloupotrebu bolovanja.

„Priča o neradnicima i zloupotrebi bolovanja, koja se prethodnih mjeseci vrti kao pokvarena ploča, ne predstavlja nikakvu argumentaciju za izmjenu ovih odredbi. Naime, Zakonom o radu je propisano pravo posladavca da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne ostvaruje očekivane rezultate u svom radu, dok  je pitanje zloupotrebe bolovanja problem koji treba rješavati sistemski, većom kontrolom i pokretanjem mehanizama odgovornosti za sve aktere koji vrše zloupotrebu bolovanja na štetu sredstava poslodavca ili budžeta“, kaže Srđa Keković za Portal Analitika, navodeći da neće podržati izmjene zakona, jer rad na određeno vrijeme zaposlenog dovodi u vazalan položaj u odnosu na poslodavca.

Poslodavci, međutim, tvrde da Zakon o radu ne tretira ravnopravno poslodavce i zaposlene kada je u pitanju raskid radnog odnosa.

„Praksa pokazuje da otkaz ugovora o radu nije sporan samo kada to čini zaposleni, već isključivo kada to čini poslodavac. Za razliku od otkaza koji poslodavcu uručuje zaposleni, a koji podrazumijeva veoma jednostavnu proceduru, poslodavac ne može na isti način, bez komplikovanih procedura i dodatnih finansijskih opterećenja, raskinuti ugovor o radu sa onim zaposlenim koji, na primjer, ne ispunjava svoje radne obaveze. Zato, da bi se zapošljavanje na neodređeno tretiralo pozitivno, neophodno je da se prethodno obezbijedi i fleksibilnost postupka otkazivanja ugovora o radu“, kažu u Uniji poslodavaca.

Kako to rade u EU: Evropska praksa, kažu pravni stručnjaci koje smo kontaktirali, od zemlje do zemlje pokazuje da radnici ugovore na neodređeno dobijaju, u nekim zemljama nakon godine, a u nekim nakon pet godina rada na određeno. U evropskim zemljama prava radnika zaposlenih – bilo ni određeno ili neodređeno vrijeme – zaštićena su zakonima koji se poštuju, i dobijanje ugovora za stalno je najviše stvar procjene poslodavca da zadrži dobrog radnika. U evropskim zemljama se teško može desiti da kuvarica kuva bolju kafu ako je zaposlena na određeno i da ide na bolovanje kada joj dosadi da dolazi na posao…

U Crnoj Gori su, kako smo se uvjerili na primjeru radnice u CKB-u, navike i mentalitet drugačiji. Zato je i priča o Zakonu o radu, u konačnom, priča o nama samima.

Izvor: Portal Analitika
Autor: Vesna RAJKOVIĆ

Check Also

Rajaner najavio niže cijene karata

Kompanija Rajaner najavila je smanjenje cijena karata na letovima tog loukost avioprevoznika, za period od …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *