Da posao ne postane pakao

Dodajte komentar

Želja za prosperitetom i životom u izobilju je sjajna, ali uslovi u kojima posao znači stres, brigu i konstantan nemir rađaju samo želju za otkazom. U čemu griješite i šta treba da mijenjate već danas?

Ljudi često poput hrčka zaglave u rutini vrteći svoj točak navike. U toj kolotečini oni pristaju na dodatne radne sate, stalno očekuju povišicu ili unaprjeđenje, odlažu obaveze i glume žrtve. Kada takav stil života postane navika i nešto sasvim normalno, počinje pravi pakao. Frustracija i nezadovoljstvo koje se gomila, samo su jedan od okidača za korak koji postaje neminovan – otkaz.

Zato ne gurajte probleme pod tepih – ovo je šest navika sa kojima je vrijeme da se konačno oprostite (www.forbes.com).

[widgets_on_pages id=”Baner”]

Nema više odustajanja! Jedna od najvećih slabosti leži upravo u odustajanju – same prepreke često nisu ispred vas, nego u vama. Ne kažu slučajno da je čovjek najbliži ostvarenju cilja baš kada poželi od njega da odustane. To dodatno zrno truda je presudno i ono vas čini borcem. Zamislite na trenutak da trčite maraton od pet kilometara. Pucanj je označio start. Krenuli ste ushićeni, jer danas obarate lični rekord. Prvi kilometar niste ni osjetili, dolazi drugi, treći, a sa njim i umor. Pri četvrtom razmišljate šta vam je to trebalo, zadihani i na ivici snage očajnički pogledom tražite finish liniju – liniju koja dijeli gubitnike od pobednika. Na kojoj strani linije želite da budete?… Ne zaboravite, uvijek je prerano za odustajanje.

Ne odlažite obaveze – sjutra će vas sačekati dvostruko više posla. Svi manje ili više odlažu obaveze. Nije poznato kojim mehanizmom se zaključuje da je lakše spremiti radni sto, skuvati kafu ili brisati tastaturu, nego se latiti posla. Odlaganje ili odugovlačenje obaveza može značiti dvije stvari – ili se plašite promjene koja će nastati ili stvari radite iz pogrešnih razloga. Odlaganjem obaveza ne samo da ostavljate utisak nepouzdane osobe, već i gomilate stres i brigu u već dovoljno ‘zabiberen’ život. Ovo je navika kojoj je definitivno vrijeme da kažete zbogom. Za početak, podijelite obaveze na niz malih, lako izvodljivih koraka. Često je obim posla i nemogućnost da se sagleda krajnji cilj izvor frustracija, zato uživajte u svakoj maloj pobjedi. Tad će život postati jednostavniji, a perspektiva jasnija.

Ne glumite žrtvu. Bježanjem od odgovornosti i traženjem krivca u drugima, ništa nećete riješiti. Ako ne uživate u poslu koji radite, vi ste za to odgovorni. Birajući da ostanete na mjestu gdje niste dobro plaćeni ili da radite nešto što vas ne ispunjava, birate da budete žrtva. Ako vam je tako najlakše, a svaki dobronamjerni savjet sasiječete sa ’ja ne mogu’ ili ’ja ne smijem’ u problemu ste. Umjesto toga, hrabro se suočite sa obavezama i naučite da preuzimate odgovornost za sve svoje uspjehe i neuspjehe, prave i pogrešne odluke, dobar ili loš izbor partnera ili prijatelja. Biti žrtva je navika, a izgovora je milion. Niko nije toliko bezvrijedan da bi mu život prošao u kajanju i nezadovoljstvu. Potrebno je malo truda da spoznate svoje potencijale. Ne zaboravite, volja rađa načine, a prvi korak je da utišate svog najvećeg kritičara – sebe.

Ne udovoljavajte svima i svemu. Koliko puta ste glasno željeli da kažete ’NE’, a umjesto toga ste samo slegli ramenima i klimnuli glavom u znak odobravanja? Strah od gubitka popularnosti, posljedica koje odbijanje može donijeti, i etikete zabušanta čine ovu riječ teškom za reći. Zapamtite, svaki put kada kažete ’da’ nečemu u čemu ne uživate, vi zapravo kažete ’ne’ nečemu što volite. ’Da’ dodatnim radnim satima je ’ne’ druženju sa prijateljima i porodicom, ’ne’ vožnji biciklom ili trčanju. Zašto onda pristajete na pravila koja vam ne prijaju? Zato što ’ne’ nije odraz pristojnosti? Od malena vas uče da je to odlika nepristojnih, nekog ko ne želi da sarađuje, ko je lijen, solista i neprijatan. Ali, zapravo reći ’NE’ znači da imate kontrolu, da upravljate svojim vremenom i životom, da ste odgovorni i, najvažnije, svjesni prioriteta.

Ne očekujte previše. Duboko ste iznervirani i razočarani, jer niste dobili očekivano unaprjeđenje i onu povišicu koju zaslužujete? Izjedate se iznutra, a istina je da nikad niste ni tražili veću platu i bolje uslove rada. Velike kompanije veoma rijetko samoinicijativno dodjeljuju unaprjeđenja, a ako čekate da nadređeni osjete da ste spremni za višu poziciju proći će godine i godine vašeg staža. Ne očekujte da vam direktor čita misli, on će znati šta vam je potrebno onda kada mu vi to i kažete. U suprotnom može samo pogrešno da protumači vaše ćutanje. Zato očekujte, ali na sopstveni rizik.

Ne izbjegavajte obaveze. Na putu ka uspjehu mnogo je prepreka koje treba preskočiti. Mnogo dosadnih i napornih obaveza koje ne mogu da se delegiraju, koje čekaju vašu realizaciju. Umjesto da ih izbjegavate, stisnite zube i uklonite svaku stavku koja vas dijeli od konačnog cilja. Uspjeli ste da iscrpni i obimni izvještaj privedete kraju? Neka vam to bude vjetar u leđa – podsticaj koji vas vodi naprijed. Niko nije rekao da je uspjeh lak, on zahtjeva stalan trud i odricanja. Zahtjeva da budete predani, odvažni i energični.

Međunarodno ’priznanje’

Da li ste znali da se stalno odlaganje izvršenja obaveza svrstava u bolest koja je kao fenomen toliko raspostranjena da je dobila i svoj datum obilježavanja? Tako je 26. mart proglašen za Međunarodni dan prokrastinacije.

Izvor: BIZLife magazin/Bizlife.rs
Autor: Jovana Đurašković 

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *