Na stotine fantomskih naselja bez znakova života, propadaju prazne nikad neuseljene višespratnice, ali se istovremeno ubrzava ritam nasilnog iseljavanja. Svakog radnog dana 115 španskih porodica izbacuje se na ulicu, zato što nisu uspjele da plate kreditnu ratu, a španske banke su danas najveći vlasnici nekretnina na svijetu.
Banke na Iberijskom poluostrvu nemaju keša, ali su samo u toku prošle godine došle u posjed skoro 40.000 praznih stanova i kuća, piše Politika.
Dok šest miliona stanova propada bez stanara, Španija je poprište najveće socijalne drame u istoriji demokratije. U ovom trenutku još 65.000 hipotekarnih procesa čeka na rješenje, posle čega slijedi izbacivanje na ulicu.
U isto vrijeme, cijene nekretnina, kako otkriva Eurobarometar, pale su u Španiji za 20 odsto, daleko više nego u ostalim zemljama Evropske unije pogođenih krizom.
Konzervativna vlada desnog centra, nije spremna da reformom zakona o hipoteci spriječi eksploziju socijalne bombe. Akcijom Pokreta za prekid iseljavanja prikupljeno je milion i četri stotine hiljada potpisa.
Traži se da država privremeno konfiskuje jedan dio stanova i tako spriječi izbacivanje na ulicu socijalno najugroženijih porodica, ali se tome protive branioci ustava, po kome je privatna svojina nedodirljiva.
Pokret za borbu protiv iseljenja za sada uzalud upozorava Madrid: na koji način da se otplaćuju kreditne rate u situaciji kada je stopa nezaposlenosti 25 odsto?
Šta će biti sa velikim dijelom društva koje je ostalo bez krova nad glavom ali ih to ne oslobađa obaveze da i dalje otplaćuju banci kreditne rate? Kako će banke rasprodati tolike nekretnine, kad je zemlja u krizi, stanovništvo osiromašeno i nema novca za tako veliku investiciju. Zašto, na kraju, banke ne snose posljedice svojih loših odluka za davanje nenaplativih kredita?
Ritam tempirane socijalne bombe se nastavlja i pored svih prepreka: Svakih petnaest minuta u Španiji se na ulicu izbaci po jedna porodica.
