Afrika je stranim ulagačima dosada bila zanimljiva isključivo zbog prirodnih resursa. To su prije svega uočili Kinezi. No sad i Njemci otkrivaju “crni kontinent” kao regiju u kojoj se može zaraditi.
Na krajnjem sjeveru i krajnjem jugu afričkog kontinenta njemačke kompanije su već odavno prisutne. Tradicija poslovanja s Južnom Afrikom i zemljama Magreba je duga i plodna. No sve ono što se nalazi između ove dvije regije, je za donedavno najjače izvoznu privredu na svijetu, nepoznanica. No polako ali sigurno i njemački preduzetnici otkrivaju Afriku.
Kinezi grade, Njemci kontroliraju
Broj njemačkih preduzeća koja su aktivna u Africi je u samo godinu dana porastao za tri posto. Njemačka, poznata po svojim strojevima i automobilima u Afriku međutim izvozi prije svega usluge. “To su preduzeća koja su na neki način povezana s investicijama u infrastrukturu i to prije svega na području savjetovanja i kontrole kvaliteta”, kaže Heiko Schwiderowski iz Njemačke trgovinske i ekonomske komore. Jer u Africi grade Kinezi a Njemci su pojačano uključeni u kontrolu i inženjering. Kinezi gradnjom infrastrukturne mreže “otplaćuju” svoje prisustvo u Africi i pristup prirodnim resursima. No i u Africi su u međuvremenu shvatili da se, kad je kontrola kvaliteta u pitanju, trebaju obratiti Njemcima.
Stoga se trenutno na mnogim mjestima mogu sresti projekti u čiju su realizaciju uključene sve tri strane. Tako npr. i u nafti i plinom bogatoj Angoli. “U posljednje vrijeme su sve brojnije kritike angolanskih vlasti na račun kvaliteta onog što izgrade Kinezi. Zato se sve češće infrastrukturni projekti puštaju u pogon tek nakon što dobiju zeleno svjetlo od strane njemačkih kontrolora”, kaže Schwiderowski.
Saradnja u povojima
No ukupni obim poslova koje njemački preduzetnici obave u Africi je vrlo malen i iznosi svega dva posto od ukupnog njemačkog izvoza. Od tih dva posto 40 posto otpada na Južnu Afriku.
Svijet, pa tako i Njemačka, sve više otkrivaju i druge zemlje u Africi koje pokušavaju stvoriti povoljne uslove za ulagače. Sve one, poput Ruande ili Tanzanije, pokušavaju privući prirodnim bogatstvima. Ono što je pošlo za ruku vodećim energetskim izvoznicima poput Angole i Nigerije, trebalo bi poći za rukom i manjim zemljama, vjeruju Njemačkoj privrednoj komori.
No manjkava sigurnost i politička nestabilnost su faktori koji još uvijek odbijaju investicije u velikom stilu. U to spadaju i tzv. “greenfiled” investicije tj. ulaganje u proizvodne projekte. No prije nego što će neki od njemačkih giganata početi graditi pogone u Africi, mora se stabilizovati situacija, ne samo sigurnosna nego i privredna. Njemačka svoju šansu vidi i u pogonima za preradu prirodnih bogatstva u samim zemljama eksploatacije. “Od toga bi svi imali koristi”, zaključuje Schwiderowski.
