Usamljen i prazan, već sedam-osam godina zaboravljen i zaključan, hotel „Berane“ postaje polako spomenik jedne loše privatizacije kojoj se ne nazire rasplet i iza koje sigurno stoji neko mnogo jači od onih koji su se prikazivali kao vlasnici.
Da je ta privatizacija bila pljačkaška nema nikakve sumnje. Na pitanje koliko i kako je bila organizovana, odgovor bi trebalo da se da u eventaulnoj istrazi državnih službi, policije, a možda i specijalnog tužilaštva.
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je još 2009. godine napravila šemu osoba i firmi uvezanih u tu privatizaciju, u kojoj se sve zvanično vrti oko firmi „Euroturist GMBH“ iz Berana i „Slomonturist“ iz Bijelog Polja.
Kompaniju privatizovalo nepoznato preduzeće
HTP “Berane”, nekada solventnu i bogatu kompaniju, bez gubitaka i sa zalihama robe u vrijednosti od makar 80 hiljada eura, u martu 2003. godine privatizovalo je do tada nepoznato preduzeće “Euroturist GMBH”.
Oni su, u stvari, u startu imali u prvom trenutku 36 odsto akcija, ali im je tadašnji Fond za razvoj ustupio na upravljanje svojih 15 odsto, i time indirektno zaslužio mjesto u MANS-ovoj šemi kao jedan od krivaca za omogućavanje privatizacije.
“Euroturist GMBH” je vrlo brzo, kupujući, ili kako to manjinski akcionari kažu, “otimajući po ulicama” vaučere i akcije od građana i radnika, postao samostalno vlasnik više od pedeset odsto HTP-a, istina minimalno, svega 0,14 procenata preko potrebne polovine, ali im više državni fondovi nijesu bili potrebni.
Zapravo, bili bi im potrebni da je rađeno po zakonu, jer nijednu odluku o prodaji imovine ne bi mogli donijeti bez njih, odnosno bez dvotrećinske većine na akcionarskoj skupštini.
Umjesto toga, odluke o prodaji na nezakonit način donosio je Upravni odbor.
Prodaja pod sumnjivim okolnostima
Na meti se najprije našla gradska kafana ili kafana “Korzo”, na najatraktivnijoj lokaciji, u centru, s pogledom na glavnu ulicu.
Oduvijek popularno mjesto, još iz vremena kada nije bilo kafića, prodato je već sljedeće godine pod sumnjivim okolnostima.
“Euroturist GMBH” prethodno je podigao namjenski kredit od “Atlasmont banke” od 120 hiljada eura za njenu rekonstrukciju.
Rekonstrukcije nije bilo, a novac je završio u privatnim džepovima.
“Mislim da je ta prodaja bila fiktivna. Prethodno je najveći dio novca od kredita, 117 hiljada eura, uplaćen odmah bjelopoljskom preduzeću ‘Slomonturist’ Izudina Gušmirovića, šure Borislava Dvoržaka, direktora ‘Euroturista GMBH’. Taj novac nikada nije vraćen.
Zatim je, kada je kafana prodata, dio novca, 43 hiljade, dat ‘na čuvanje’ jednom članu Odbora direktora. Ni to nije vraćeno. A kafana se i sljedeće godine vodila na Dvoržaka. Od nje je kasnije napravljeno 17 lokala. Evo vam spisak ko su danas vlasnici. Vjerujem da je ova družina samo iz ovog posla bila ‘dobra’ milion”, ispričao je za „Vijesti“ predsjednik manjinskih akcionara Mijo Ćorac.
Nevraćeni kredit “Atlasmont banci”
Za društvo okupljeno oko ‘Euroturista GMBH’ problemi su počeli već krajem 2004. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima, čiji broj je prepolovljen, nijesu isplaćivane. Tinjalo je nezadovoljstvo.
Šlag na tortu bio je nevraćeni kredit “Atlasmont banci” zbog kojeg je oduzela najatraktivniji objekat – hotel “Berane”.
Banka je hotel stavila na doboš. Taj objekat površine hiljadu kvadrata u osnovi, puta tri sprata, sa 17 hiljada metara kvadratnih zemljišta nad obalom Lima, prodat je iz trećeg puta za svega 200 hiljada eura.
Prodaju je u ime “Atlasmont banke” potpisao direktor Mihailo Banjević, a u ime kupca, preduzeća “Montinvest”, čiji je vlasnik na papiru bio Slovenac Matjaž Trtnik, izvjesna Snežana Perović.
Prodaja je obavljena u Podgorici, a ni Perović, ni Trtnik, se nikada nijesu pojavili u Beranama.
Ni „novi“ vlasnici nijesu hotel stavili u funkciju. Tako je bilo dvije godine.
Posljednja transakcija tog hotela obavljena je 2007. kada je prodat preduzeću „SVVVP“ Berane u čijem je vlasništvu i danas.
Ni ovog puta nije bilo rekonstrukcije i hotel djeluje avetinjski ruinirano i sablasno nad obalom Lima. Stoji u mraku, dok po Internetu kruži horor snimak unutrašnjosti napravljen amaterskom kamerom.
„Lokve” još čekaju
Prodat je i ski-centar Lokve na planini Cmiljevici, odmah pored magistralnog puta Berane – Rožaje, i do danas takođe ne radi, iako je legalni kupac, izvjesni Rus Alan Alikov obećavao stavljanje u funkciju još 2006. godine.
Manjinski akcionari smatraju da su sve prodaje bile nezakonite, i da je novac prošao preko žiro-računa sindikalne organizacije, a ne kompanije, zbog čega su podnijeli krivične prijave.
Udruženje manjinskih akcionara uputilo je još 2007. godine dopis tadašnjem predsjedniku Vrhovnog suda Ratku Vukotiću žaleći se na sporost sudova u pogledu krivičnih prijava koje su protiv poslodavaca podnijeli radnici, pod osnovanim sumnjama da su zloupotrijebili službeni položaj, i policija, “zbog sumnje da su iskorišćavanjem svojih službenih ovlašćenja sebi ili drugome pribavili protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 636.738 eura”.
Odgovoreno je da je taj postupak objedinjen sa postupkom koji se već u Osnovnom sudu u Podgorici vodi protiv istih osoba.
Ishod tog sudskog postupka kojim je obuhvaćen i Slovenac Damjan Hosta, nikada nije javno saopšten.
„Komovi” jedini rade
Od kompletne imovine te kompanije u funkciji je jedino hotel „Komovi“ u Andrijevici koji je prodat za 125 hiljada eura, iako je samo bakarni krov čiju su rekonstrukciju ranije finansirale strane humanitarne organizacije, dok su još izbjeglice bile u njemu, koštao mnogo više.
Prije nekoliko mjeseci Opština Berane je uputila upozorenje vlasnicima ugostiteljskih objekata, koji su nekada pripadali hotelsko-turističkom preduzeću, da će im maksimalno povećati stope poreza ili čak povesti postupak za uvođenje stečaja, kako bi ovi objekti bili stavljeni u funkciju razvoja opštine.
Bio je to pucanj u prazno, jer se ništa nije desilo.
vijesti.me
[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=twbKcu1GlrM]
