U Kombinatu aluminijuma se ovih dana daleko od očiju javnosti prave nove projekcije o optimalnom broju zaposlenih radnika.
Uz prepolovljenu sadašnju proizvodnju aluminijuma, od oko 55.000 tona, za optimalan i rentabilav rad KAP-a, prema pojedinim projekcijama potrebno je svega 600 od sadašnjih 1.217 zaposlenih.
Tu je i aktuelna priča o tome ko treba da isplati otpremnine za toliki višak, jer one sada po Kolektivnom ugovoru iznose od 18 do 40 hiljada eura. To bi značilo da bi za isplatu otpremnina trebalo od 15 do 18 miliona eura.
KAP je od prošlog mjeseca značajno smanjio potrošnju električne energije na 84 MW po času i sada će za struju plaćati mjesečne račune od oko 2,5 miliona eura, što je skoro upola manje nego što je to bio slučaj u prvoj polovini ove godine.
Bez septembarske fakture dug KAP-a prema EPCG je iznosio 54,7 miliona eura. Dug će, prema informacijama “Vijesti”, za dva dana kada stiže septembarska faktura premašiti 57 miliona eura.
Oči uprte u nove investicione ponude
Sve oči uprte su u nove investicione ponude koje Vlada očekuje da će, makar, prema najavama iz Ministarstva ekonomije stići iz Turske i Njemačke tokom naredne sedmice.
Dobro upućen izvor “Vijesti“ tvrdi da će i Njemci i Turci kao uslov da preuzmu upravljanje KAP-om, koje bi za posljedicu imalo pokretanje Rudnika boksita, Fabrike glinice i prerađivačkih kapaciteta, tražiti znatno nižu cijenu struje od one koja se sada fakturiše KAP-u, a koju menadžment aluminijumske kompanije mjesecima ne plaća.
Sadašnja prodajna cijena je 1976,5 dolara po toni, uz značajno smanjenu proizvodnju, nedovoljna je za pokrivanje troškova poslovanja KAP-a zbog izuzetno velikih fiksnih troškova, kao i prekobrojnih radnika.
“Posljednjih nekoliko mjeseci se u KAP-u neformalno i nezvanično priča da će oko 617 radnika biti eventualni višak, te da KAP može biti rentabilan sa preostalih 600 zaposlenih. Ključno je pitanje, na koji način poslodavac misli da se „oslobodi“ tih 617 ljudi”, priča za „Vijesti“ zabrinuta predsjednica Sindikata KAP-a Sandra Obradović.
Kako je istakla, jedan od planova poslovodstva je da putem tzv. autsorsinga ustupi drugom pojedine uslužne cjeline kao što su Zajedničko održavanje, mehanička i elektro radionica, Konstrukcioni biro, servisi, drumski i željeznički saobraćaj, skladište, Kontrola kvaliteta, vatrogasna jedinica, sektor ekonologije i dio Elektrolize gdje se obavlja prevoz tečnog metala. Obradović smatra da KAP planira da se oslobodi značajnog broja radnika jer u ovim cijelinama ima oko 300 zaposlenih.
“Sindikat i zaposleni KAP-a neće sjedjeti skrštenih ruku i dozvoliti cjepanje cjelina KAP-a i njihovo ustupanje trećim licima jer je praksa pokazala da takvi modeli u Crnoj Gori nijesu dobri. Obično radnici koje preuzmu treća lica poslije nekoliko mjeseci ostaju bez posla i završavaju na ulici. Ukoliko ne budemo mogli da se izborimo za svoja prava, a mislim da hoćemo, insistiraćemo da se striktno poštuju odredbe Kolektivnog ugovora, koje važe za sve ostale radnike KAP-a”, navela je Obradović.
Serija “A” u Elektrolizi skoro je ugašene, a u proizvodnji učestvuje svega 40-ak od 260 ćelija.
“Sigurno će biti višak ljudi i u Elektrolizi, a to će lančano povući višak uposlenih i u ostalim cjelinama kao što su Anode, Livnica i Održavanje elektrolize”, dodala je Obradović.
Procjenuje se da bi oko 200 ljudi iz KAP-a sa benificiranim radnim stažom vrlo brzo mogli da steknu pravo na prijevremenu penziju ukoliko Skupština Crne Gore usvoji rješenje da se sa 20 godina efektivnog rada na najtežim mjestima može steći pravo na prijevremeno penzionisanje. Slično rješenje je za radnike Rudnika boksita bilo na snazi svega tri mjeseca.
“Problem bi vjerovatno bio za ostalih stotinjak prekobrojnih radnika KAP-a. Pretpostavljam da je rezervna varijanta, ne slučajno ostavljena za poslije izbora, da se vrši kolektivni mobing na tim radnicima za koje se traži prebacivanje u takozvani neproizvodni sektor, raznorazna premještanja ili slanje na prinudne odmore, kako bi se ti ljudi natjerali da dobrovoljno napuste KAP uz isplatu otpremnine. S obzirom na to da Vlada još ne zna šta će s KAP-om, a da se ruski menadžment ovih dana pritajio, prosto se svakog jutra kad dođemo na posao pitamo šta će se desiti. Zbog toga su zaposleni pod konstatnim stresom i u iščekivanju nekog novog poteza na njihovu štetu”, zaključila je Obradović.
Đukanović: Stiče se utisak da Vlada ne zna šta da radi
Analitičar tržišta aluminijuma Goran Đukanović ocijenio je za „Vijesti“ da je najveći problem „što su Vladi vezane ruke da se suoči sa problemima KAP-a pa nije u stanju ni da ih rješava“.
On je istakao da “mučenje naroda KAP-om mora da prestane“ i ima utisak “da Vlada ne zna šta bi sa KAP-om i ako ga preuzme”.
“Dugovi KAP-a se gomilaju i što više vrijeme prolazi problem KAP-a, i to ne samo dug, će se povećavati, a ne smanjivati. Vlada nije trebalo da traži podršku Skupštine oko preuzimanja KAP-a i vraćanja u državno vlasništvo, ako nije u stanju da tu odluku sprovede. Vlada nije smjela da dozvoli da jedna kompanija ugrožava drugu, kao što je slučaj sa neplaćanjem računa za potrošenu električnu energiju. Napokon, Vlada nije smjela da dozvoli da KAP prodaje aluminijum preko 200 dolara po toni ispod tržišne cijene, budući da fabrike za preradu u regionu plaćaju i do 300 dolara za tonu primarnog aluminijuma iznad LME berzanske cijene“, istakao je Đukanović.
Prethodni menadžment KAP-a se, kako je dalje dodao, javno hvalio da je tokom krize 2009. godine prodavao aluminijum i do 2.000 dolara po toni ispod proizvodne cijene, a da niko zbog toga, ni u Vladi ni u menadžmentu KAP-a nije snosio odgovornost.
“Šta više, Vlada je tom menadžmentu omogućila bankarske garancije u uznosu od preko 130 miliona eura da bi on sa novim komercijalnim ugovorom nastavio po starom: prodaja aluminijuma ispod tržišne cijene, kupovina glinice iznad tržišne cijene, neplaćanje računa za struju… Formirajući tako gubitke od više desetina miliona eura na godišnjem nivou. I umjesto da se hitno krene u rješavanje problema oko KAP-a iz Vlade ovih dana čujemo optimističke prognoze o rastu BDP-a u narednim godinama koje ne samo da nisu realne, nego su i neozbiljne u datim okolnostima. Ostavite prognoze, gospodo, rješavajte goruće probleme. Neka ga BDP, koliko ispadne“, poručio je Đukanović.
Loše prognoze za cijenu metala u 2013. godini
Prognoze vodećih svjetskih analitičara ovih dana o cijeni aluminijuma ne daju puno razloga za optimizam i uglavnom je vide oko 2.000 dolara po toni u 2013. godini i niže.
“Smanjuju se i prognoze rasta BDP-a glavnih svjetskih ekonomija. To još više dovodi u pitanje optimizam Vlade, odnosno Ministarstva finansija, oko rasta BDP-a u sljedećoj godini. Ali zato je najvjerovatniji scenario dalje zaduživanje Vlade na inostranom tržištu kapitala i tokom 2013. Postavlja se samo pitanje: da li će Vlada uspjeti da se zadužuje onom brzinom koliko će to biti potrebno, s obzirom na sva oticanja novca i dugovanja”, naveo je Đukanović.
