Ekonomija nije nekakva čarolija: konačno, kada bi ekonomisti doista poznavali sva pravila tržišta, onda bi svi bili bogataši. A u ovim previranjima se čini i da su ekonomski “stručnjaci” – samo još pogoršali stanje.
U posljednje vrijeme se i obični građani muče s čitavim nizom pitanja iz ekonomije. Kako da se riješi finansijska i kriza dugova? Treba li Grčka napustiti zonu eura? Čeka li nas hiperinflacija? Upravo zbog tog zanimanja građana, svakog dana se čuju i mišljenja ekonomskih stručnjaka – ali jedva da ta mišljenja ikome pomažu.
U svakom slučaju, čini se da se polako opraštamo i od osnovnih postulata ekonomije, na primjer o tržištu koje će se samo izliječiti. Konačno, i Adam Smith je još davno, u svom tekstu o samoregulaciji tržišta to uslovio cjelovitim uvidom u čitavu ponudu i potražnju – što je u današnjoj globalnoj ekonomiji gotovo nemoguć zadatak.
Ali i vodeći ekonomisti, poput Thomasa Straubhaara koji je na čelu Hamburškog instituta za svjetsku ekonomiju HWWI, postali su svjesni granica svoga znanja.
“Možda je to najvažnija poruka mojih razmišljanja: da u ekonomiji nema apsolutno važećih zakona koji se mogu lako i jednostavno primijeniti kao što je to možda u fizici.”
Problem je i što se ekonomskim stručnjacima postavljaju i pitanja na koja oni – zapravo – ne mogu dati odgovor: bi li s eurom bilo sve u redu, ako bi Grčka vratila drahmu? Straubhaar ukazuje kako je ekonomska nauka izvrsna u utvrđivanju činjeničnog stanja i posljedica pojedinih poslovnih odluka: kako će se to odraziti na tržište, koje su prednosti, koji su nedostaci, koliki su troškovi, a kolika se dobit može očekivati.
Ali kad se postavi pitanje vrednovanja podataka dobijenih takvom analizom, njemački profesor smatra da se to brzo pretvara “u pitanje vjerovanja koje više nema nikakve veze s nekakvom ‘trijeznom, naučnom i opštevažećom’ analizom”. Utoliko ekonomski stručnjak iz Hamburga ima samo jedan savjet svojim kolegama: bilo bi im bolje da paze što govore prije nego što počnu dijeliti jednostavna rješenja za izuzetno složene probleme. Upravo dok vlada ovakva napetost nipošto nije pametno dijeliti recepte kako da se jednim potezom riješi problem eura. Svim stručnjacima bi bilo bolje da ukažu koje mogućnosti su uopšte moguće – i da se onda političarima ostavi mogućnost da donesu odluku.
Ekonomist i berzanski špekulant Max Otte je još oštriji u svojoj kritici vladajućih ekonomskih dogmi. On je još 2006. objavio knjigu koju je naslovio “Dolazi slom” i uvjeren je kako su događaji potvrdili sva njegova predviđanja. A kada je riječ o ekonomskim stručnjacima, on tvrdi:
“Trenutno se čini da su ekonomisti prije svega samo još pridonijeli zbrci. Nisu pravovremeno upozorili da će nastupiti kriza, a sad dobijamo samo čitavo mnoštvo protivrječnih procjena i prijedloga za rješenje. Utoliko se može reći da ekonomski stručnjaci samo još zaoštravaju i pogoršavaju krizu u kojoj se nalazimo.”
Jer ekonomska nauka je definitivno došla do svojih granica pred pitanjem, kako će se različiti ljudi ponašati u različitim situacijama i izazovima gdje onda više ne pomažu nikakvi matematički modeli. Zapravo, već dugo vremena postoji i težnja nekih ekonomista da tu ljudsku djelatnost – raditi i zarađivati – onda i proučavaju u ljudskim i društvenim okvirima, dakle uz pomoć sociologije, psihologije i čak filozofije i istorije. Ali ta grana ekonomije je do sada bila u dubokoj sjeni iza glavnog stremljenja ekonomske nauke koja se posve pouzdala u čarobno svojstvo slobodnog tržišta.
Max Otte je zapravo pesimističan: on ne vjeruje da će i ova kriza podstaći ekonomsku nauku da krene nekim novim putem, niti da će ekonomski stručnjaci izvući neku pouku iz dosadašnjih grešaka u ophođenju s dužničkom krizom.
“U osnovi, morali bi doći do zaključka kako je čitava njihova nauka postavljena na krivim načelima”, konstatira Otte.
On još jednom upozorava kako se u realnoj ekonomiji uvijek radi o društvenim procesima, o neravnotežama i na koncu o strukturama moći. Za etablirane ekonomiste glavno načelo glasi kako će se tržište samo regulirati, “ali takvo tržište uopše ne postoji”, upozorava Otte.
“Ima vrlo mnogo različitih tržišta, koja različito funkcionišu i ponašaju se na različite načine. To se mora uvrstiti u razmišljanja o ekonomskim tokovima, ali još ne vidim da to iko pokušava.”
Deutsche Welle
