ECB danas počinje program kupovine obveznica prezaduženih država

Dodajte komentar

Kriza u eurozoni je već mjesecima u zenitu, ali evropski lideri nemaju odgovor na nagomilane probleme. Njemačka, koja je i sama unutar svojih redova rastrzana između teorija štednje i rasta, sve je češće meta kritika da ne vodi dovoljno čvrsto eurozonu. Na drugoj strani Grčka nije „dorasla“ rješenjima „trojke“, dok Španija grca u  dugovima. Evropska centralna banka je preuzela na sebe preveliku odgvornost zbog otkupa obveznica prezaduženih zemalja, a ostale evropske države stoje po strani i s vremena na vrijeme šalju signale kako nema vremena za čekanje. Problem je u tome što Evropa nema jedinstveno rješenje za krizu, nema ga ni u bordu ECB-a, niti u parlamentima evropskih zemalja. Peh plaćaju prosječni Evropljani.  

Konačno počeli

Evropska centralna banka je ublažila svoj kontroverzni program kupovine obveznica koje emituju članice eurozone pogođene dužničkom krizom, kako bi u budućnosti napravila mjesta za poboljšanu verziju, poznatiju kao Direktne monetarne transakcije- saopšteno je juče iz ECB.

Prema podacima objavljenim na internet stranici te banke, ECB nije kupila nijednu državnu obveznicu u okviru programa otkupa državnih obveznica, koji je neaktivan od februara – prenosi agencija Reuters.

ECB je saopštila da će danas sprovesti specifičnu operaciju kako bi ponovo apsorbovala 209 milijardi eura likvidnosti koje je do sada ulila u sistem preko programa SMP. To bi trebalo da neutrališe inflatorne posljedice prethodnih kupovina obveznica.

ECB je 2010. pokrenula program kupovine obveznica, što je pomoglo prezaduženim članicama eurozone koje su imale poteškoće da dobiju sredstva na tržištima.

Međutim, program SMP je kritikovan od samog početka, uz tvrdnje da ECB prekoračuje svoj mandat kupovinom suverenih obveznica na sekundarnom tržištu.  Prošle nedjelje, predsjednik ECB Mario Dragi je najavio da će uskoro uslijediti unaprijeđena verzija, pod nazivom Direktne monetarne transakcije.

Za razliku od SMP-a, zemlje koje žele da dobiju pomoć OMT-a će najprije morati da zatraže pomoć od jednog od dva spasilačka fonda eurozone – rekao je Dragi. Direktne monetarne transakcije, kao novi instrument, predviđaju otkup obveznica na sekundarnom tržištu, bez ograničenja količine, sa rokom dospijevanja do tri godine, ali i striktnu uslovljenost za one zemlje koje žele da ECB kupi njihove obveznice.

Kritike

U međuvremenu je međunarodni finansijer Džordž Soroš pozvao Njemačku da odluči hoće li stati na čelo eurozone ili istupiti iz nje – prenose u ponedjeljak evropski mediji.

– Eurozona bi trebalo da postigne stopu rasta od pet odsto, a to bi zahtijevalo odustajanje od mjera štednje na kojima Njemačka insistira i prihvaćanje više stope inflacije – prenosi BBC navode iz Sorošova autorskog članka, objavljenog u New York Review of Books u ponedjeljak.

– Njemačka bi kao vodeća zemlja eurozone trebalo da zauzme stav vođe ili da istupi iz eurozone – upozorio je Soroš.

– Bilo koja od te dvije opcije bila bi bolja od nastavljanja sadašnje politike – dodao je.

Soroš upozorava da bi ECB-ov plan ublažavanja pritiska na zadužene zemlje eurozone poput Španije i Italije mogao produbiti jaz unutar zone primjene jedinstvene evropske valute.

– Mogao bi spasiti euro, ali ujedno predstavlja korak prema dubljoj podjeli Evrope na zemlje dužnike i zemlje kreditore – pojasnio je.

– Za razliku od zemalja kreditora, zemlje dužnici moraće se podvrgnuti nadzoru ‘trojke’ a razlika u ekonomskom rastu dodatno će se produbiti – tvrdi on.

– Na kraju će izgledi za produbljenu depresiju i podijeljenu Evropu uništiti Evropsku uniju – predviđa on.

Zato on zagovara uspostavljanje evropske fiskalne agencije koja bi nadzirala krizne fondove i donosila ključne ekonomske odluke za sve vlade eurozone kako bi se osigurala „ravnopravnost“.

Zaduženim vladama trebalo bi omogućiti da prebace iznos duga koji premašuje 60 odsto BDP-a u fond za smanjenje duga. Taj bi fond potom zamrznuo dug, a vlade bi se zauzvrat obavezale sprovesti obećane ekonomske reforme.

Agencija i fond za smanjenje duga mogli bi se finansirati dijelom prihoda od PDV-a iz cijele eurozone, čime bi de facto njemački i finski poreski obveznici pozajmljivali novac španskoj i grčkoj vladi – tumači on.

Napominje takođe da bi bilo bolje da se „članice eurozone rastanu ako njihov zajednički život nužno završava dugotrajnom depresijom“.

– Pritom, naravno, nije nevažno ko istupa iz eurozone – upozorava Soroš. On sugeriše da umjesto Grčke i slabijih ekonomija eurozonu napusti Njemačka.

– Izlazak Njemačke prouzrokovao bi poremećaje, ali bi bio izdvojen potez sa čijim bi se posljedicama ipak moglo izići na kraj. Potpuno bi drugačija priča bio haotičan i dugotrajan domino-efekt istiskivanja jedne po jedne zemlje dužnika iz eurozone špekulacijama i bijegom kapitala – kaže Soroš.

Rat bogatima

U međuvremenu je predsjednik Francuske Fransoa Oland „zaratio sa bogatašima“ zbog odluke o oporezivanju najbogatijih. On je juče najavio da da neće biti izuzetaka od poreza od 75 odsto za dohotke veće od milion eura i da će to  biti privremena dvogodišnja mera. Bogataši su već odgvorili i to prilično drastično. Vlasnik poznatog modnog brenda Louis Vuitton i veliki biznismen, četvri na Forbsovoj listi najbogatijih ljudi svijeta, Bernard Arnault zatražio je državljanstvo susjedne Belgije.

Arnaulta mnogi vide kao oličenje korporativne Francuske, stoga je većina njegov zahtjev za promjenu državljanstva doživjela kao politički protest.

To ne bi bilo iznenađenje, jer se Arnault već jednom preselio u SAD. Posljednji put kada su socijalisti došli na vlast u Francuskoj 1981. godine, piše Džazira.

A evo kako sam Oland, koji, po sopstvenom priznanju, „mrzi bogataše“, gleda na odluku najbogatijeg Francuza da zatraži državljanstvo susjedne Belgije.

– Mnogi Francuzi smatraju da on time izdaje svoju nacionalnost, mislim da je samo našao opravdanje. Takođe smatram da bismo se trebali pozvati na patriotizam u trenutku kada od građana tražimo da se i sami žrtvuju. Koliko sam razumio, gospodin Arnault kaže kako će dati svoj doprinos u borbi protiv nezaposlenosti i pokretanju ekonomije, tako da plaćanje tih 75 posto ne bi trebalo biti problem. Oni koji su pokrenuli ovu polemiku sada za to plaćaju cijenu – kaže Oland.

pobjeda.me

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *