Kada su, početkom prošle decenije, strane banke počele da dolaze, kao opravdanje za tadašnje visoke kamate ponuđeno je objašnjenje da su Srbi, kao klijenti, nepoznati. Jednostavnije rečeno, nije bilo kreditne istorije, a banka nije sigurna da li će građani Srbije biti savjesni dužnici, pa se od takvog rizika branila visokom cijenom pozajmice.
Kada steknete kreditnu istoriju kamate će, objašnjeno nam je, ići dole.
Marija R. se vrlo dobro sjeća ovakvih izgovora i da nije riječ o njenom džepu, bili bi još smješni.
– Sada otplaćujem treći gotovinski kredit i, gle čuda, po znatno višoj kamati. Prvi „laki keš” indeksiran u evrima 2004. godine ugovorila sam s kamatom od 11 odsto, a tekući otplaćujem po 16,5 odsto. Znači cijena pozajmice povećana je za sedam, osam godina za 50 odsto. Gdje je nestala ta moja kreditna istorija, a bila sam uredan dužnik što se vidi i po tome što mi je banka odobrila i treći zajam – pita ova korisnica bankarskih proizvoda.
Njenu kreditnu istoriju „pojeo” je, čini se, kreditni rizik zemlje Srbije. Jer upravo ovom činjenicom stručnjaci objašnjavaju visoku cijenu novca u ovom slučaju.
A odgovor na pitanje zašto su kamate u Srbiji visoke dobija se i kad se suštinski pogleda istini u oči – od čega banke žive. Pretraživanjem godišnjih izvještaja o poslovanju, dolazi se do jednostavne i dobro poznate istine: banke žive od kamata na zajmove. Oko 70 odsto njihovih prihoda „uberu” od narodski rečeno interesa, a ostatak od naknada i provizija.
Politika
