Kolumna: Papirni novac ili zlato

Bilo gdje da živimo u savremenom svijetu – Crna Gora, Britanija, Španija , Senegal … (osim eventualno u zabačenim prašumama Amazonije) koristimo novac u vidu lijepo odštampanih motiva na papiru odličnog kvaliteta. Svijest o značaju novca se veoma rano formira kod osobe, uglavnom kao sredstvu razmjene i nesumnjivo da posjedovanje ili neposjedovanje neke količine novca izaziva različita emocionalna stanja. Ipak , novac se može posmatrati i sa drugog aspekta: za neki papir kažemo da je novac kada nam Vlada ili neki drugi autoritet npr. Centralna Evropska Banka , kaže da se radi o novcu. Mi naravno vjerujemo autoritetu ako se ne ispostavi da je taj autoritet odštampao previše ili da nije pozajmio previše. To veliko „ako“ smanjuje vrijednost ili u najgorem slučaju dovodi valuta do kraha.

Kada govorimo o zlatu kao novcu, obično nas to asocira na stare filmove o vremenu kada se zlato koristilo kao novac. Ekonomski teoretičari Marksove teorije vrijednosti zamjerili bi mi da ne naglasim da se u konkretnom slučaju radi o funkcijama novca: „novac kao roba“ i „novac kao blago“. Razumljivo je tek kada se sve stavi u kontekst vremena kada je nastao tekst KAPITALA (sredina XIX vijeka i kada je osnovni novac u Britaniji bila zlatna funta – danas poznatija kao Soveregin). Marks je mogao da uvidi značaj novca kao robe i kao sredstva akomulacije te je o tome i pisao. Sa druge strane zagovornici ulaganja u Zlato obično kao primjer ističu sledeće: Rimski legionar je za uncu zlata (približno 4 Aureusa) mogao sebi da kupi fino odijelo i oklop, u Šekspirovo vrijeme takođe za uncu zlata svako ko je imao sebi je mogao da priušti fino odijelo, a u XXI vijeku Armanijevo odijelo takođe se može kupiti za uncu zlata. Drugim riječima, zlato kao novac na isti način se ponaša kroz vjekove – odličan način da se sačuva vrijednost. Istorijski preciznije, postojali su periodi kada je dolazilo do inflacije zlatnog novca, ali takve slučajeve u bilo kojoj analizi treba posmatrati izolovano, jer sa istorijske distance govorimo o ograničenim pojavama lokalnog karaktera. Najizrazitiji primjer inflacije zlatnog novca nalazimo u južnoj Americi odmah nakon osvajanja Španaca, kada je proizvedenih potrebnih dobara bilo jako malo, a zlatnog novca i previše.

 

Ako se vratimo na XXI vijek zapažamo da su se navedene funkcije novca postepeno izgubile, a sam novac predstavlja obračunsko sredstvo razmjene vrijednosti. Iz novinskih članaka da se zaključiti da napredkom nauke i tehnologije novac u obliku banknota gubi utakmicu sa plastičnim karticama koje polako prelaze u čipovane podatke. Uzimajući u obzir dužničku krizu u EU, poređenjem papirnog novca i zlata kao sredstvo ulaganja (ili štednje), ne moramo biti previše verzirani da bi zaključili kako Euro kao zajednička novčana jedinica više od pola Evrope polako gubi povjerenje građana koji je koriste. U prilog tome ide praktično bankrot Grčke, ali i najavljeni bankrot Španije zbog rastuće nezaposlenosti, Portugalije i Italije zbog nesrazmjernog deficita državnog budžeta od 120%. Samo u Decembru prošle godine bili smo svjedoci bezuspješnog pokušaja klijenata crnogorskih banaka da zamijene svoju ušteđevinu za neku drugu valutu plašeći se bankrotstva grčke ekonomije i obezvrijeđivanja evra. U isto to vrijeme cijena zlata je porasla sa nekih 39€/g na skoro 43€/g.

Ko su ulagači u zlato

Ulagači u fizičko investiciono zlato su najčešće obični ljudi. Ljudi poput mene ili Vas kojima je cilj sačuvati ili umnožiti vrijednost vlastite imovine. Većina ljudi na našim prostorima, pa i šire ne razmišlja previše o investiranju. Obično radni dan traje 8-9 sati , stan se kupuje na kredit i otplaćuje skoro čitav radni vijek, a na kraju se odlazi u zasluženu penziju. Od predstavnika bejbi-bum generacije često ćemo čuti da je neko ko je radio u Njemačkoj ili Australiji, vratio se i donio ušteđevinu. Znači u zlatno doba prosperiteta ekonomije u godinama nakon II svjetskog rata ljudi su odvajali najčešće 10% svoje zarade i štedjeli da bi na kraju mogli da mirno žive.

Ipak, vremena se mijenjaju. Obezvrijeđivanje vrijednosti papirnog novca deponovanog u bankama u konstantnom je rastućem trendu  od 1973. godine kada je Dolar prestao da bude zamjenljiv za zlato. Od 2000. godine i posljednja svjetska valuta – Švajcarski franak prestaje da bude zamjenjiv za zlato. Prema dostupnim statističkim podacima koji se mogu pronaći – prosječan pad vrijednosti evra u zadnjih 4 godine iznosi oko 10% na godišnjem nivou.  Drugim riječima, ako je neko uložio 100€ u banku krajem 2007. godine i oročio po prosječnoj stopi 6%[1]  na kraju 2011. mogao je da računa na 126.14€ minus porezi, dok bi kupovna moć novca na kraju iznosila oko 80€ novca iz 2007. Ukoliko bi se ulagač opredijelio za kupovinu investicionog zlata (zlatni novac) na kraju perioda mogao je da računa na 211.89€[2], kupovne moći oko 150€ novca iz 2007.

Na predloženi model skeptici bi svakako mogli da daju komentar da je vrijednost zlata mogla da padne, što je u principu tačno, međutim zlato je specifičan oblik ulaganja i više predstavlja štednju nego investiciono sredstvo, tako da maltene nikada nemamo klasičan pad cijena, a i ako imamo on je obično špekulativan. Obično govorimo o stagnaciji cijene. U slučaju stagnacije cijene, znamo da je privreda stabilna i da je valuta kojom se koristimo jaka, tako da opet nismo oštećeni. Navedene karakteristike zlata proizilaze iz činjenice da je resurs ograničen, te da je 90% ikad proizvedenog zlata i danas u opticaju.

 Kako kupiti fizičko zlato

Moram po ko zna koji put da naglasim da fizičko-investiciono zlato uglavnom nije moguće kupiti u Crnoj Gori. Kad kažem uglavnom, mislim na ovlašćenog trgovca ili Banku koja se bavi trgovinom investicionim zlatom. U zlatarskim radnjama ili na oglasima nerijetko se mogu pronaći primjerci zlatnog novca koji je nekada bio u opticaju ili zlatnu polugu manje težine koju je neko od kupaca založio ili zamijenio za nakit. Prvo: ne preporučujem kupovinu investicionog zlata preko oglasa – takvo zlato može imati sumnjivo porijeklo ili biti predmet krivičnog djela, te ga je potrebno izbjegavati. Stari i numizmatički primjerci zlatnog novca koji su nekad bili u opticaju ili su kovani povodom nekog jubileja, a koji mogu da se nađu u zlatarskim radnjama, predstavljaju odlično sredstvo investiranja. Nerijetko te kovanice mogu da se pronađu u nivou očuvanosti AA, jer su bile predmet trezaurisanja.  Najčešća kovanica koju možemo naći u Crnoj Gori, a koja ima karakter investicionog zlata je: Jednostruki dukat sa likom Imperatora Austrije Franca Jozefa . Kovanica ima težinu 3.5 g, a čistoću 986/1000 (skoro 100% čistoća). Kovana je u periodu od 1863-1915. Državna kovnica novca Republike Austrije Münze Österreich, i danas kuje dukat, sa prednje strane je motiv iz 1872. godine, a na reversu je grb i godina kovanja 1915. Jednostruki dukat i u originalnoj i u verziji potkova, ubjedljivo je najtraženija kovanica na prostorima jugoistočne Evrope. Osim jednostrukog dukata postoji i četvorostruki dukat koji ima slične motive na aversu i reversu, ali je četiri puta teži. Težina je 13.9636 g, prečnik kovanice 37mm. Na povećanu tražnju Dukata kod nas imaju prije svega ekonomsko-istorijski razlozi, a činjenica da je Dukat bio najčešće sredstvo plaćanja u Crnoj Gori krajem XIX vijeka posebno utiče na tražnju istog. Kod građana se obično sve zlatne kovanice nazivaju Dukatima upravo iz ovog razloga.

Osim Dukata, na našem tržištu se mogu naći i druge zlatne kovanice Austrougarske koje mogu da se smatraju investicionim zlatom:

1. Kovanica 4 Fl-10Fr, težina 3.23 g, čistoće 900/1000, prečnika 19 mm

2. Kovanica 8Fl-20Fr, težina 6.46 g, čistoće 900/1000, prečnika 21 mm

3. Kovanica 10 kruna, težina 3.39 g, čistoće 900/1000, prečnika 19 mm

4. Kovanica 20 kruna, težina 6.77 g, čistoće 900/1000, prečnika 21 mm

5. Kovanica od 100 kruna, težina 33.90 g, čistoće 900/1000, prečnika 37 mm

Sve navedene kovanice se i danas proizvode u izvornom obliku u kovnici Münze Österreich i unovčive su na šalterima svih poslovnih banaka u EU.

Osim Kovanica Austrougarske, u CG možemo u prodaji pronaći i sledeće zlatne kovanice kovane od 1800. godine do danas:

1. Francuska kovanica 20Fr Napoleon III, težina 6.46 g, čistoće 900/1000, prečnika 21 mm

2. Belgijska kovanica 20Fr Leopold II, težina 6.46 g, čistoće 900/1000, prečnika 21 mm

3. Francuska kovanica 20Fr Marianne, težina 6.46 g, čistoće 900/1000, prečnika 21 mm

4. Francuska kovanica 20Fr Angel, težina 6.46 g, čistoće 900/1000, prečnika 21 mm

5. Italijanska kovanica 20Lira  Umberto I, težina 6.46 g, čistoće 900/1000, prečnika 21 mm

6. Švajcarska kovanica 20Fr Helvetia, težina 6.46 g, čistoće 900/1000, prečnika 21 mm

7. Britanske kovanice Soveregin, nom vr 1£ sa likovima vladara (Viktoria, Edvard, Georg V, Elisabeth II) , težina 7.988 g čistoće 916.6/1000, prečnika 22 mm.

 

Kovanice od 1-6 su bile su sredstvo plaćanja u Kraljevini Crnoj Gori, a utržive za dinar u Kraljevini Jugoslaviji. Kovanica 7 je na sličan način bila u opticaju kao svjetska valuta, a na naše prostore  dospjela je uglavnom tokom II Svjetskog rata u okviru savezničke pomoći.

Kupovina zlatnog novca u zemljama EU

Navedeni načini kupovine starog zlatnog novca su alternativni. Najbolji način kupovine je direktna kupovina zlatnika kod ovlašćenog trgovca zlatnicima i polugama u EU. U zemljama EU kupovina investicionog zlata nije opterećena nikakvim porezima. Zlatnici se slobodno kupuju i prodaju na šalterima Banaka, a posebno kod ovlašćenih prodavaca. Imao sam priliku da posjetim sigurno najpoznatijeg trgovca zlatom na ovim prostorima kompaniju MORO u Sloveniji i želim da naglasim, bez imalo pretjerivanja, da je usluga koja se može dobiti više nego profesionalna. Kupcima su na raspolaganju sve vrste modernih investicionih zlatnika i poluga u svim težinama. Cijene su više nego konkurentne.

Osim Slovenije, kupovina zlata se jednostavno obavlja i u Austriji i Slovačkoj. Lično ne preporučujem da se kupljeno zlato prenosi preko granice zbog neusklađenog zakonodavstva. Najbolji vid čuvanja je zakup sefa u nekoj od tamošnjih banaka. Vjerovatno većina ljudi voli da zlato nosi sa sobom, ali tamo gdje ste ga kupili možete ga i prodati, pa Vam prenos zlatnika i eventualne neugodnosti koje možete doživjeti nisu potrebni.

Za sada nam ostaje nada da će u procesu prilagođavanja zakonodavstvu EU Centralna Banka Crne Gore izmijeniti postojeće zakone u vezi prometa zlatom, naslijeđene od SFRJ, te da će građani moći da pretvaraju svoju ušteđevinu u zlato, i obratno, kao što je praksa u EU.