Znam kompanije koje i danas dobijaju kredite sa kamatnim stopama ispod 7 odsto. Mada, država se, po pravilu, mora zadužiti transparentnije, pa otuda veće kamatne stope za državne obveznice. Generalno, dešavaju se takve stvari i to je pitanje tržišta – , kazao je guverner Centralne banke Crne Gore Radoje Žugiću emisiji Živa istina na Televiziji IN i pojasnio da primjeri postoje, ali kao guverner ne može imenovati ni banke ni klijente.
Žugić kaže da je imao komunkaciju sa bankama posljednjih dana i provjerio mogućnost pozamljivanja novca. Po njemu, postoje izvori koji se mogu koristiti (EBRD, Banka za razvoj). Pojedine banke pregovaraju za to, ali su uslovi rigidni, jer dio novca mora da obezbijedi sam klijent, što znači da je odgovornost veća. Pominju se i kamatne stope od 7 – 8 odsto. Srećom, ima i primjera nižih tarifa, dodaje on.
Milijardu eura od matičnih banaka: Guverner CBCG kaže da se ranjivost bankarskog sitema ogleda i u tome što su iznosi dugoročnih kredita šest puta veći od dugoročne štednje. Kada je riječ o principu poslovanja na relaciji banka klijent, on se temelji na povjerenju, visokom stepenu diskrecije, a prije svega na interesima dvije strane, pojašnjava Žugić. On je podsjetio da su strane, matične banke, osim 340 miliona eura otkupljenih loših kredita, kao pomoć kćerkama bankama u Crnoj Gori “ubacile” 231 miliona eura. Ukupno, dodaje on, matične banke su do sada, po raznim osnovama, uložile više od milijardu eura u Crnu Goru.
– Mi ćemo uskoro donijeti odluku o obavezi banka da se na većem nivou transparetnost prema klijetu uradi, da bi klijent u svakom momentu imao sve podatke u banci koje ga interesuju, kako bi mogao da odabere banku.
Žugić je potvrdio da je u vremenu kreditne ekspanzije, tokom 2008, 2009. i početkom 2010. godine, “bilo ulaganja van ekonomske logike”. Na pitanje koliko to može biti krivica bankara ili političara, koji su imali svoje ljude u odborima, da njihovi favoriti dobiju kredite bez ikakvog ekonomskog rezona, Žugić odgovara da vlasnicima banaka, u principu, ne odgovara da na njih bilo ko vrši uticaj.
– Slažem se da smo to morali ranije sublimirati i uticati na nivo kreditne aktivnosti. Imali smo i preporuke MMF za “meko prizemljenje”, a desilo se suprotno zbog recesije.
– Moramo uraditi mnogo više na oporavku ekonomije, jer zdrav klijent znači i oporavak banaka – potcrtao je Žugić.
Euro ostaje stabilan: On kaže da je tokom razgovora sa Centralnom bankom Njemačke, rečeno da Crna Gora ne želi članstvo u eurozoni na mala vrata, niti kao presedan, već da poštujemo sve procedure i kriterijume. Crna Gora danas od tih parametarab – deficita, javnog duga, inflacije, do kamatne stope – ispunjava skoro sve kriterijume i čak je u boljem položaju od brojnih članica eurozone
– U Njemačkoj smo imali smo veoma konstruktivnu i korisnu posejtu za Centralnu banku Crne Gore. To je nastavak dobrih odnosa koji datiraju od 2003. godine – kazao je on i podsjetio da je 2005. potpisan prvi ugovor o participaciji kojim su se uredili odnosi u oblasti upravljanja rezervi i platnom prometu u inostranstvu – dodao je Žugić i pojasnio da je imao korisan sastanak i sa guvernerom Centralne banke Njemačke, Jensom Vajdmanom.
Iz tih razgovora kaže da je stekao utisak da “Njemačka i sve ekonomije eurozone daju punu podršku euru i njegovoj stabilnosti”, uz jasnu ocjenu da – euro ostaje. Žugić je istakao da bi čak i u slučaju većih promjena, za malu zemlju kakva je Crna Gora mnogo, bolje ostati na stabilnoj valuti kao što je euro. On je istakao da je upravo euro Crnoj Gori i njenoj ekonomiji donio velike benefite, kao što je prije toga to bilo slučaj sa markom, kao podrškom monetarnoj nezavisnosti upravo uvođenjem te čvrste valute.
Preporučili smo malo povećanje PDV-a: Na pitanje da li je CBCG “provukla” preporuku za povećanje stope PDV-a u ovom trenutku, kao jednom od mogućih rješenja za bolje punjenje budžeta, što su preporučili brojni stalni eksperti, Žugićkaže da je CBCG to otvoreno istakla u svojim preporukama Vladi za vođenje ekonomske politike.
– Kazali smo tada da treba razmotriti mogućnost eventualnog malog povećanja PDV-a, koji neće imati velike negativne reperkusije po ostale ekonomske oblasti: rast cijena, realna lična primanja, penzije i, na kraju, po životni standrad stanovništva. I to – samo u krajnjoj nuždi. Mi smo ozbiljno pristupili ovom istraživanju i tražili uporedna rješenja. Uz podatak da je 15 država EU povećalo stopu PDV-a od jednog do 4 procetna poena, ili 8 do 20 odsto.
KAP je socijalno, ekološko i fiskalno pitanje: Kada su u pitanju iz izvori iz kojih bi se zaduživali u narednom periodu, Žugić ističe da treba uzeti u obzir sve elemente potencijalnih budućih izvora finansiranja naših budžetskih deficita i pokrića garancija.
– KAP je dominantno socijalno, ekološko i fiskalno pitanje. Fiskalno za što u slučaju najgoreg scenarija zatvaranja te kompanije, imamo problem sa garancijama, neplaćenim javnim prihodima na zarade, carine i neplaćeni PDV. U dijelu sanacije onoga što je devastirano, kroz proces proizvodnje i u dijelu socijlanih problema sa hiljadu radnika i isto toliko porodica. Zato je makroekonomsko pitanje, možda, najmanje od svih – ističe Žugić.
On dodaje da, prema studiji CBCG iz 2007. godine o uticaju na ekonomiju, u slučaju prestanka rada 16 najvećih dobavljača, među kojima je i KAP, pad BDP-a bi bio 2,29 odsto, a direktan uticaj na negativan saldo bilansa plaćanja bi bio 20 miliona eura manje priliva.
Žugić ne slaže da se Vlada proteklih godina, nakon perioda značajnog ekonomskog rasta, olako zaduživala, već da je bila, na neki način, primorana da nastavi putem kojim je već krenula.
izvor: portalanalitika.me
