Bilo koji poznati turistički ekspert teško bi mogao da objasni kako se ulcinjski turizam, za svega deceniju i po, od blještavila, sjaja i kontinuiranih uspona našao u blatu gdje i dalje tavori sa malim izgledima da u bliskoj budućnosti postane makar i dio one “mašine” koja je gradila Crnogorsko primorje i punila republički i savezni budžet.
Vjerovatno je teško i novom premijeru da Ulcinjanima objasni gdje nestadoše Galeb i Lido, šta je sa Otrantom i zašto nema strateških ulaganja na Velikoj plaži, na koju sa zaleđem, bezmalo, može stati cijela Crna Gora.
Koliko je Ulcinj danas obezvrijeđen grad, vjerovatno znaju i oni koji su učsetvovali i direktno bili odgovorni za privatizaciju ulcinjskih hotela i kojima su strateški partneri bili svi koji bi se javili na tender za kupovinu nekog od njih.
Međutim, činjenice su neumoljive – najbolje što vam se može dogoditi ako odlučite da uđete u nekada luksuzni Grand Lido, jeste da dobijete upalu pluća u slučaju da vam se tavanica ne sruči na glavu ili ne propadnete kroz pod.
Kada je Galeb u pitanju, raniji ministar turizma Predrag Nenezić i stečajni upravnik Ulcinjske rivijere Miomir Jakšić, koji su učestvovali u privatizacijama tih hotela, mogu biti potpuno mirni – nekadašnjeg ponosa i simbola Ulcinja, jednostavno nema.
Hotel, koji je pisao noviju istoriju grada, srušen je a njegovi “zemni” ostaci položeni u blizini karaule Sveti Đorđe. Naravno, novi vlasnik je prije rušenja prodao sve što se moglo prodati – od korišćenih wc šolja, ogledala, prozora, kašika, viljušaka i noževa do neotpakovane posteljine.
Ono što vezuje nove vlasnike Lida i Galeba je nepoštovanje dinamike izgradnje novih objekata na mjestima starih, što su ugovorene obaveze koje su zaključili sa predstavnicima stečajne uprave i Vlade.
I u jednom i u drugom slučaju, rokovi za izgradnju novih hotela, odavno su probijeni a vlasnici se pravdaju nedostatkom planske dokumentacije. I u pravu su – ne mogu da grade bez planova.
izvor: vijesti.me
