Azov siti: Odumirući ruski Las Vegas

Tokom nekoliko godina, sve je bilo u redu u životu Viktorije Mitjuškine i njene porodice u mjestu Šabelskoje na jugu Rusije, na obali Azovskog mora – najviše zahvaljujući velikom broju kockara koji su dolazili u goli stepski predio, malo dalje cestom, piše Radio Slobodna Evropa.

Mitjuškina (37) je radila u jednom od tri kazina u Azov-sitiju, koji je otvoren 2010. godine u sklopu inicijative Kremlja da pokrene niz kockarnica nalik onima u Las Vegasu, uz paralelnu zabranu kockanja bilo gdje drugdje.

Vlast je ovaj potez, kojim je eliminisala kazina i kockarnice za koje se činilo da, nakon raspada Sovjetskog Saveza, niču svuda po Rusiji, objasnila djelimično i kao pokušaj da ekonomski oživi udaljene i nerazvijene regione.

“Postala sam pomoćnica šefa kuhinje, radila sam sa klijentima i kuvala za njih na licu mjesta”, ispričala je ova majka dvoje djece u nedavnom intervjuu za ruski servis RSE.

Suprug Mitjuškine ostajao je kod kuće sa djecom dok je ona radila. Muškarci u ovom mjestu Krasnodarskom kraju u Rusiji novac za plaćanje računa često zarađuju daleko od kuće. Međutim, Mitjuškina nije željela da se porodica razdvaja, a u kazinu je zarađivala dovoljno da ih izdržava.

Međutim, promjenljivi stavovi zvaničnika i interesi moćnih biznismena sada su ugrozili posao kako Mitjuškine, tako i oko 2.500 drugih ljudi, čija se egzistencija do sada oslanjala na kockarsku industriju.

Ruski premijer Dmitrij Medvedev je u oktobru zakucao posljednji ekser na kovčeg Azov-sitija, kada je naredio likvidaciju jedne od zona u kojoj je dozvoljeno kockanje u Rusiji. Rok za likvidaciju bio je 31. decembar 2018.

Ovakav potez premijera nije bio potpuno neočekivan. U januaru 2014., izvršni direktor državne banke “Sberbank”, German Gref, predložio je osnivanje nove zone za kockanje u otmenom djelu područja Krasnodara – u odmaralištu Soči na Crnom moru, u kojem su, mjesec dana nakon što je ovaj predlog iznijet, održane Zimske olimpijske igre.

Iako se predsjednik Rusije Vladimir Putin inicijalno usprotivio izmještanju kockarnica u Soči, rekavši da će to narušiti “porodičnu atmosferu” odmarališta, ipak je potpisao zakonske izmjene u julu 2014., koje su utabale put otvaranju kazina u Olimpijskom gradu.

Prema prvobitnom Putinovom zakonu o kockanju, nijedan region nije mogao da ima više od jedne zone za kockanje. U maju 2016, potpisao je i zakon koji propisuje likvidaciju Azov-sitija od 1. januara 2019.

Državni zvaničnici ocijenili su da će kockarska industrija u Sočiju pomoći državnim i privatnim investitorima da povrate novac koji su uložili u odmaralište pred Zimske olimpijske igre. Odmaralište je Putinu posebno drag projekat, ozloglašen po premašivanju predviđenih troškova i optužbama za korupciju i partijsko zapošljavanje.

U avgustu 2016., Medvedev je donio dekret kojim je uređeno osnivanje zone za kockanje na 165.000 metara kvadratnih u Sočiju.

Uprkos zabrani osnivanja više od jedne zone za kockanje u istom regionu, Putin je dozvolio da Azov-siti nastavi sa radom do zakonskog roka za zatvaranje. Vlasnici kazina – ali i lokalno stanovništvo – nadali su se da će im zvaničnici na kraju omogućiti da nastave sa radom.

“Nismo tražili posao, jer čak ni naši menadžeri nisu mislili da će se kazino zaista zatvoriti”, rekla je Mitjuškina za RSE.

Ipak, ispostavilo se da su takve nade bile uzaludne. Azov-siti je zvanično likvidiran 29. decembra.

“Kada sam saznala da će nas vjerovatno zatvoriti, jednostavno sam briznula u plač”, rekla je Mitjuškina. “To je za mene tragedija. Dvoje djece, a ni muž ni ja nemamo posao”.

“Osvoji džekpot”

Uspon Azov-sitija započeo je 2006, kada je na Putinovo insistiranje donijet zakon kojim je kockanje u cijeloj državi zabranjeno, osim u za to predviđenim zonama čija je izgradnja planirana u Primorskom kraju na Dalekom istoku, u Altajskoj Republici u Sibiru, u zapadnoj eksklavi Kaljiningradu, zatim u Krasnodarskom regionu i Rostovskom kraju, za koji je dozvola kasnije ukinuta (Putin je 2014. među zone predviđene za kockanje dodao ukrajinsko poluostrvo Krim koje je Rusija okupirala).

Putin je ovaj potez predstavio kao budžetski podsticaj za ekonomski ugrožene regione, kojim se građani istovremeno štite od opasnosti kockanja, uključujući i penzionere koji su u stanju da “bace posljednju kopejku, posljednju penziju” u bunar gorke želje za džekpotom.

Zabrana kockanja van tada ustanovljenih zona stupila je na snagu u julu 2009., a vlasti su likvidirale kockarnice i kazina, uključujući skupi i blještavi kockarski mravinjak u centru Moskve. O planovima za izgradnju Azov-sitija tada se već uveliko brujalo.

“Danas smo svjedoci da vlada stvara sve neophodne uslove za razvoj uspješnog biznisa”, rekao je tadašnji guverner Krasnodarskog kraja Aleksandar Tkačjov na predstavljanju infrastrukturnog projekta Azov-siti. “Uskoro će investitori i ljubitelji kocke doći ovde, a svako će dobiti priliku da osvoji džekpot”, citirao je list “Komerstant” guvernera, dan nakon što je zabrana kockanja stupila na snagu.

Prvi kazino u Azov-sitiju – “Orakl” (eng. Oracle) – izgrađen je i pušten u rad šest mjeseci kasnije. Lokalno stanovništvo je preferiralo slot-mašine, a krasnodarski i rostovski bogatuni igrali su rulet i kartali se.

Izgrađen na prethodno pustom potezu na oko kilometer od obale – i satima vožnje daleko od najbližih većih gradova – Azov-siti nije se baš dao porediti sa Monte Karlom. Na kraju, izgrađena su samo tri kazina – uključujući devetospratni kazino “Šambala” – a preostale investicije stavljene su na čekanje jer je budućnost projekta bila neizvjesna. Stanovnici sela u okolini kompleksa su, međutim, imali koristi ne samo od zaposlenja, već i zbog približno milijarde rubalja (15.2 miliona dolara), koju je regionalna vlada uložila u puteve, struju i gas kako bi projekat bio realizovan.

“Sve su izgradili od nule, na pustom polju”, rekla je Ana, stanovnica Šabeljskog koja je radila u Azov-sitiju dok mu dani nisu odbrojani.

Ana je, kao i drugi mještani, pristala da razgovara sa RSE pod uslovom da ostane anonimna, zbog straha da bi otvorena izjava mogla da joj ugrozi mogućnost zaposlenja u budućnosti. Rekla je da je šest godina radila kao kuvarica u jednom od kazina, ali da je sada nezaposlena.

“Uložili su mnogo novca u naš distrikt, a kockarnice su donosile stabilan prihod – kako je neko mogao samo tako da ih zatvori, nakon što je sve izgrađeno i pušteno u rad? Niko nije vjerovao u takvu glupost”, rekla je Ana.

Načelnik disktrikta Ščerbinski u Krasnodarskom kraju, gdje se nalazi i Azov-siti, rekao je prošle godine da je ukupni budžet distrikta iznosio više od milijarde rubalja (15.2 miliona dolara) na kraju 2017, najviše zahvaljujući porezima na kocku. To je, kako je rekao, 600 miliona rubalja više nego u 2010. godini (9.1 milion dolara po trenutnom kursu, a 19.6 miliona u to vrijeme).

“Azov-siti upošljava oko 2.500 mještana. Ne znam da imenujem nijednog velikog poslodavca na sjeveru [Krasnodara] koji bi mogao da uposli toliko ljudi”, rekao je Sergej Ciruljnik u avgustu za “Komersant”.

Mutne vode vlasništva

Protivnici insistiranja na zatvaranju Azov-sitija isticali su da ne vide razlog zašto Azov-siti ne bi mogao da radi paraleno sa kockarnicama u Sočiju – osim što statut zabranjuje postojanje više od jedne zone za kockanje u istom regionu.

“Obje zone imaju svoje klijente, nisu konkurencija jedna drugoj, a zajedno daju značajan doprinos državnom budžetu”, napisao je avgusta 2017. u objavi na Fejsbuku Maksim Smoletncev, izvršni direktor jedne od dvije kompanije koja je upravljala kockarnicama u Azov-sitiju.

Azov-siti privlačio je prevashodno lokalno stanovništvo i posjetioce iz obližnjih gradova, udaljenih nekoliko sati vožnje. Od kada je u januaru 2017. otvoren prvi kazino u Sočiju, poznat pod nazivom “Krasna Poljana”, posjetilo ga je više od 850.000 ljudi iz 146 zemalja, prema podacima kompanije koja je isključivi upravnik kazina u Sočiju.

Vlasti u Krasnodaru navode da je Soči tokom prošle godine doprinio regionalnom budžetu prihodom od 291 milion rubalja (4.1 milion dolara) samo od poreza. U 2018., ukupno 570.547 ljudi posjetilo je zonu za kockanje u Sočiju, dok je prema zvaničnim podacima u Azov-sitiju bilo 484.046 posjetilaca.

Smolencev, koji je protiv regionalnih vlasti pokrenuo tužbu vrijednu tri milijarde rubalja (45.7 miliona dolara) kako bi povratio neke od gubitaka koje je pretrpjela njegova kompanija, rekao je da je odlika o osnivanju kockarske zone Krasna Poljana “djeluje kao lobi privatnih investitora o trošku države”.

Vlasništvo nad dva ključna entiteta povezana sa zonom za kockanje u Sočiju ostaje netransparentno. Jedini vlasnik kazina koji je trenutno rade u Sočiju je ruska firma “Domejn” (Domein), čiji lanac vlasnika preko ofšor kompanija vodi od Singapura do Kipra. Dostupni podaci o kompanijama u obje zemlje ne ukazuju na krajnjeg vlasnika.

Ruska kompanija Kurort Plyus[GJ5] , koja je vlasnik odmarališta otvorenog tokom cele godine, u kojem su smeštena tri kazina u Sočiju, je druga ruska firma Biznes Kurort, čiji je vlasnik firma Kasterton Holding Limited registrovana na Kipru. Kiparski privredni registar ne sadrži podatke o krajnjem vlasniku.

“Nedođija”

Zaposlenost koja je porasla zahvaljujući Azov-sitiju nije bila toliko povezana sa poslovima za kockarskim stolovima i u kuhinjama kazina. Poboljšanje ekonomskog položaja mnogih stanovnika desilo se zahvaljujući malim biznisima koji su nikli oko kompleksa.

Ina, mještanka obližnjeg sela Molčanovka, prethodno je radila u omladinskom kampu što joj je obezbjeđivalo stabilan izvor prihoda. Kamp je zatvoren nakon izgradnje Azov-sitija. U pokušaju da skrpe kraj s krajem, ona i njena porodica otvorili su seosku prodavnicu 2012. godine i hotel dvije godine kasnije, a klijenti oba mjesta bili su posjetioci Azov-sitija.

“Kada su kazina zatvorena, djevojke – konobarice i menadžerke – su se okupile ovdje u prodavnici, oprostile se i plakale”, rekla je za RSE Ina, koja je zamolila da njeno pravo ime ne bude objavljeno.

Ina živi sa suprugom, dvoje djece i svojom majkom u Molčanovki, selu u kojem, prema zvaničnim podacima, ima 38 stanovnika. Ona i njen muž sada redovno putuju kolima u grad Ščerbinovski (1.738 stanovnika), na sat vremena vožnje od kuće, kako bi došli do malo plaćenih poslova.

Od kada su se kazina zatvorila, kaže Ina, “apsolutno ništa se ne dešava” u Molčanovki.

“Ovo je nedođija i posla nema”, rekla je. “Ljudi koji su indirektno zavisili od zone za kockanje neće dobiti nikakvu nadoknadu. Ljudi su otvarali hotele i prodavnice ili prodavali med posjetiocima. Sada, kada kazino više nema klijente, nemamo ni mi”.

(RSE)

Check Also

Odzvonilo „divljem“ radu po kućama

Gotovo da nema građanina koji makar jednom nije koristio usluge ,,divljeg“ frizera, kozmetičara, fotografa, šnajdera, …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *