Iz centrale Sberbanke za “Oko magazin” tvrde da ne traže kupca. Ali ne poriču da prikupljaju ponude. Očekuju da će cijena hrvatskog koncerna u budućnosti rasti.
Nekadašnji simbol moći hrvatskog tajkuna Ivice Todorića – dvorac grofa Kulmera – završio je u malim oglasima. Jedan dio ovog luksuznog zdanja, koji se nalazi na sjevernom, brdovitom obodu Zagreba, sada se iznajmljuje za svadbe, organizaciju konferencija za novinare, promocije knjiga i filmova.
Ivica Todorić ni danas ne priznaje da su dugovi uzrok njegovog poslovnog i životnog kraha.
“O čemu mi pričamo? Šta je neko u Hrvatskoj mislio? Da sam mogao dići hrvatsku industriju, hrvatsku maloprodaju, napraviti kompaniju od sedam milijardi eura prometa iz zraka?”, pitao se nedavno osnivač “Agrokora” u intervjuu na sopstvenom Jutjub kanalu.
Dvorac ne liječi ranjeno tajkunsko srce
Nakon poslovne propasti, čak ni enterijer u stilu 18. veka neće moći da izleči tugu na ranjenom Todorićevom kapitalističkom srcu. Županijski sud u Zagrebu blokirao je četvrtinu Kulmerovih dvora u Todorićevom vlasništvu.
Ni sudbina ovog zdanja, baš kao ni sudbina koncerna “Agrokor”, nemaju više nikakve veze sa sudbinom Ivice Todorića.
“Apsolutno nikakve veze više nema”, ocjenjuje Rasim Ljajić, ministar trgovine, turizma i telekomunikacija u vladi Srbije.
“Todorić vodi svoju pravosudnu borbu. I s druge strane, ovdje imamo novog vlasnika. I de fakto i de jure to će biti negdje od marta mjeseca, kada stupi na snagu i kada se u potpunosti implementira nagodba koja je postignuta. Prema tome, novi vlasnici će odlučivati o kompaniji, pa i o tome kada će ta kompanija biti prodata”, objašnjava resorni ministar.
Prema nagodbi sa kreditorima, najveći vlasnički udio od 39,2 odsto u novom “Agrokoru” imaće ruska Sberbanka. Sudeći prema pisanju medija, bankari su već odlučili. Ponude za preuzimanje već uveliko stižu: iz Kanade, Amerike, Velike Britanije.
Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta, predviđa da će to verovatno biti konzorcijumi iz arapsko-američkog svijeta.
“Jednostavno, sa spektra strateškog interesa i geopolitičkog, pogotovo investitori iz SAD mogu biti zainteresovani da popune taj prostor i da kupe tako jednu veliku kompaniju”, smatra naš sagovornik.
Tajne sastanka s ruskim bankarima
Iz centrale Sberbanke iz Rusije za “Oko magazin”, međutim, tvrde da ne traže kupca. Ali ne poriču da prikupljaju ponude. Kako kažu, očekuju da će cijena kompanije u budućnosti rasti.
Aleksandar Vlahović, nekadašnji ministar privrede i privatizacije, kaže da nije siguran da će neko ko želi da testira tržište i radi to u formi sakupljanja ponuda dobiti adekvatne odgovore.
“Možda će dobiti samo jedan grubi osjećaj o potencijalnoj zainteresovanosti strateških partnera”, smatra Vlahović.
Nekadašnji ministar privatizacije kaže da, ako prodavac tržištu šalje probne balone, onda i kupac može da blefira.
Ministar Ljajić otkriva i da je prije nekoliko mjeseci Maksim Poletajev, predstavnik ruske Sberbanke, bio u Beogradu. Na sastanku u kabinetu premijerke Ane Brnabić rekao je da će proces restrukturiranja i prodaje trajati tri do pet godina.
“Razgovarali smo upravo o dinamici čitavog ovog procesa, o planovima, i svakako iskazali našu zainteresovanost da čitav taj proces bude transparentan. Da se vodi računa o kompanijama ovdje, u Srbiji, prije svega zbog zaposlenih, dobavljača i investitora. Da te investicije ne budu samo preusmjerene kompanijama u Hrvatskoj, već i da to bude prema našim kompanijama, koje su možda i najzdraviji dio cijelog koncerna”, otkriva Ljajić detalje ovog sastanka kome je prisustvovao i prinudni upravnik iz Zagreba.
Dugovi “Agrokora” od aprila 2017. godine, kada je država uvela prinudnu upravu u firmu, više nisu Todorićev privatni problem. To je sada problem hrvatske države, koji se i Srbije u velikoj mjeri tiče.
To je jako bitno za Srbiju jer, koncern je bio i ostao vlasnik jako važnih kompanija u Srbiji: poput “Frikoma”, “Dijamanta”, “Merkatora”, objašnjava profesor Đukić.
“To tangira srpsku privredu iz dva razloga: broja zaposlenih koje ovdje ima i kreiranja bruto društvenog proizvoda. Treći bitan razlog je da je to sistemski važna kompanija koja je činila 15 odsto BDP-a Hrvatske. To apsolutno pogađa čitav region i moramo gledati kroz tu prizmu”, zaključuje Đukić.
Todorić slupao moćnu privrednu mašinu
Koncern je sada zapravo na velikom servisu. “Agrokor”, nekada moćnu privrednu mašinu, Todorić je slupao tako što ju je početkom 2017. doveo do finansijske ivice.
Nakon što je prezaduženi Todorić prije četiri godine kupio prezaduženi “Merkator”, dugovi prema bankama i dobavljačima dostigli su više od šest milijardi eura.
Aleksandar Vlahović kaže da je to isto kao da imate auto kome motor ne radi, koji ne može da funkcioniše, koji zahteijva veliki servis. Da bi kasnije uopšte mogao da radi.
“Vi onda promijenite motor, preuzmete sve druge neophodne dijelove i učinite ga da on bude u voznom stanju. To je na neki način urađeno sa ‘Agrokorom’, s tim što je u ovom slučaju motor bio značajno otpisivanje dugova prema kreditoru i njihovo konvertovanje u ulog. E sad je pitanje da li taj ‘Agrokor’, takav kakav jeste, treba da opstane kao cjelina ili treba da bude prodat u dijelovima”, ističe Vlahović.
Kakva god da bude odluka Sberbanke, pratiće je ostali povjerioci. Prema tekstu nagodbe, koja je ispisana na 7.500 stranica, ruska VTB banka ima 7,5 odsto, a vlasnici obveznica 25 odsto nove kompanije. Ostatak je u vlasništvu hrvatskih banaka i kompanija.
Profesor Đorđe Đukić misli da će ruski bankari brzo izaći iz vlasničke strukture ovog hrvatskog koncerna.
“Banka nije tu da upravlja kompanijama. Banka je tu da daje kredite i ostvaruje zaradu, a ja očekujem da će se vrlo brzo pojaviti investitori iz svijeta, jer je to poprilično veliki zalogaj koji će kupiti i pregovarati sa Sberom koliko to da plate u uslovima kad je poplava novca u svijetu, kada se krediti mogu dobiti po vrlo niskim cijenama spolja”, smatra Đukić.
I neki srpski privrednici pokazali su interesovanje da preuzmu dragulje iz nekadašanje Todorićeve poslovne krune.
Imaju li, međutim, para za to? Jer, 39,2 odsto vlasništva u “Agrokoru”, Sberbanka je platila više od milijardu eura, jer je njihov dug pretvoren u kapital.
Sve i da svoj udio Rusi prodaju upola cijene, vlasnici srpskih kompanija, čiji su poslovni prihodi još daleko od pola milijarde eura, teško da mogu da prikupe kapital za preuzimanje. Osim ako ne nastupe zajednički, kao dio konzorcijuma.
RTS
