Jul 1980: Posle svakog povećanja cijena nafte i benzina obavezno se povećava i poreski udio i to, prije svega, na teret automobilista koji već štede
, ali ne i onih potrošača što enormno troše pa i rasipaju mazut…
Kada su, prije pet-šest godina, strani turisti napuštali Jugoslaviju, vraćajući se kući, punili su rezervoare svojih automobila. Susjedi Italijani prelazili su na našu stranu da kupe, za njih jevtiniji benzin.
Danas, stranci pune rezervoare prije nego što nas posete, a Italijanima se više ne isplati da skoknu po gorivo.
Zašto je benzin kod nas toliko skup?
Ranko Ivanović, sekretar Poslovne zajednice organizacija naftne privrede “Petrolunion”, navodi dva osnovna razloga: sve skuplju sirovu naftu na svjetskom tržištu i velike poreske dažbine.
To znači da svjetske cijene crnog zlata diktiraju uslove igre: i najmanjim njegovim poskupljenjem administrativno određena cijena benzina vapi za izmjenom. U svemu tome rafinerije imaju vrlo malo manevarskog prostora. One ne odlučuju ni pošto će da kupe naftu ni pošto će da je prodaju.
Neto cijena našeg benzina (cijena u rafineriji i marža) je među najvišim u Evropi. Da li to znači da kupujemo skupu naftu? – pitamo Momčila Bajića iz Opšteg udruženja za naftnu privredu.
– U poređenju sa drugima, nafta koju kupujemo je među srednje skupim. Najveće količine uvozimo iz SSSR-a (33,5 dolara po barelu) i Iraka (32 dolara) a kupujemo i nešto malo skuplje nafte iz Libije (38 dolara) i Nigerije (37 dolara).
Pored visoke cijene, zemlje izvoznice su “crno zlato” opteretile i izvoznim taksama, čime izvlače ekstraprofite. Razlika između skupe i jevtine nafte – to je razlika u izvoznim taksama. Račun plaćaju države koje moraju da uvoze (dakle i naša).
Benzin je skup i zbog niže produktivnosti u našim rafinerijama, smatra Momčilo Bajić. Pored toga, kod nas se cijena derivata nafte u rafinerijama obrazuje po principu pokrivanja troškova.
Da se ne bi opteretila privreda, cijena mazuta je prilično niska. Gubici koje stvara jevtini mazut nadoknađuju se previsokom cijenom benzina i dizel-goriva, to jest iz džepa onih koji voze privatne automobile.
Priči o cijeni benzina nije ovdje kraj. Da jeste, benzin super bi se prodavao po 8,5 a regular po 7,5 dinara. Ostatak do 16,50 dinara zauzima stavka: porezi i takse.
Skup benzin, sa administrativnim nametima postaje još skuplji. Od osam dinara po litru, koliko se plaća iznad neto cijene, najveći deo odlazi u budžet (5,6 dinara od supera, a 5,00 od regulara). Za izgradnju i održavanje ovih naših, ne baš dobrih puteva dajemo 2,4 dinara po litru.
Porezima bi trebalo da se smanji i potrošnja naftinih derivata, rekli su nam u Saveznom sekretarijatu za finansije.
Međutim, benzin, kojeg u ukupnoj količini derivata crnog zlata ima najmanje (oko 15 odsto), oporezovan je najviše (66 odsto), dok je mazut, u koji odlazi najveća količina uvezene nafte (više od 30 odsto), oporezovan minimalno (8,7 odsto).
U Saveznom sekretarijatu za finansije su nam rekli da će kod nas benzin biti jevtiniji kada mazut bude imao manji udio u preradi nafte.
Ranko Ivanović smatra da je nelogično što se svakim povećanjem rafinerijske cijene, povećava i poreski udeo.
Posebna tema
Posljednjim povećanjem cijene benzina porez je smanjen sa 80,8 na 65,9 odsto za super i sa 83.9 na 66,3 procenata za regular. Ali apsolutni iznos je, ipak, povećan.
Do poskupljenja za porez je izdvajano 4,9 dinara po litru supera (4,6 kod regulara), a od poskupljenja dažbine iznose 5,6 dinara kod supera (5 dinara kod regulara).
– Porez kao činilac koji smanjuje potrošnju možda i ima opravdanja, ali bi novac, tako dobijen, trebalo namjenski koristiti za istraživanje goriva koja će zamijeniti naftu, naglašava Ivanović.
Bajić i Ivanović se slažu gdje je izlaz: prilikom prerade nafte proizvoditi više benzina a manje mazuta. Naravno, smanjiti i poreska opterećenja. Kažu: ako već nafta poskupljuje u svijetu, ne mora da se povećava i porez, što je, bez sumnje, posebna tema za razgovor.
Napisao: Zoran Jovanović, obrada: Yugopapir (Auto svet, 1980.)
