Kako psiholozi zaista biraju kandidate (recruitment)?

Do prije izvjesnog vremena su sigurno propadale firme jer se ne zna na koji način su poslodavci dolazili do potrebnih kadrova. Danas, je to veoma olakšano , jer svakim danom smo bogatiji za neki novi test. Ima ih svih vrsta:

• od onih da se kandidatu za posao zavrti u glavi od izgleda pivot tabele,

• preko onih sa kvadratnim korijenom binarne rečenice sa dvije decimale koji se nazivaju matematičko – logičkim

• pa do onih psiholoških.

E, pa kod psiholoških sad ima dvije vrste. Ako mjere sposobnosti onda ujedno mjere i izdržljivost jer dok ih radi, kandidat preblijedi od umora pošto nije poželjno dati samo jedan nego sve kojih ste se dočepali. Takodje, ako je test ličnosti, onda dajte obavezni PIE ili Plučik i obavezno provjerite vjerodostojnost tih podataka, u zavisnosti šta želite da kandidati posle pričaju o vašoj firmi – da ste čuvar tradicije i domaćih proizvoda ili da ste fancy.
Malobrojni kandidati koju ne padnu u nesvijest ili u vatru zbog cijelog dana koji ste im oduzeli, a da pri tome i dalje žele da rade za vašu firmu jer – dobar ste im uvod napravili – kao u filmu ”I konje ubijaju, zar ne?”

Kao da su na traci pa ko preživi ulazi u uži izbor. A , da, tom fizičkom iscrpljivanju obavezno dodajte i psihološki efekat: mučite ih neizvjesnošću. Onima koji su prošli dalje nemojte javiti odmah tj. javite im posle isteka roka za koji ste im rekli da je sigurno posljednji, a onima koji nisu prošli nemojte ni javiti.

Ako ih ni time niste odvratili od pomisli da rade za firmu koju predstavljate, onda ih pozovite na razgovor sa obaveznom naznakom da je to samo početak vašeg kratkotrajnog i efikasnog procesa selekcije od par mjeseci.

Kada dođu na intervju pustite ih malo da čekaju da biste ih dodatno unervozili , ako je moguće po cijeloj firmi postavite zbunjujuće strelice na sve strane da vam jedva nađu kancelariju. Ako je nađu onda im kažite da sačekaju još malo, da vidite da li su zaista toliko tolerantni.

E, kad baš ni tu ne posustanu obavite prvi intervju sa njima. Sad je pravi momenat da im naglasite da vi u stvari i nemate otvorenu poziciju, da sve Tantalove muke kroz koje su prošli nisu uzaludne pošto postoji mogućnost da se u dalekoj budućnosti kad se oni već požene/poudaju i dobiju djecu i par sijedih, otvori pozicija za koju bi mogli biti adekvatni. Suglašavam se, postoje zaista neumorni i vrlo izdržljivi kandidati za posao koji ni tu neće odustati.

Ako baš govore neki egzotični strani jezik pored “maternjeg” nam engleskog (niko više ne rukuje – svi handluju, niko više ne pliva – svi swimminguju…), ali da nije španski pošto su njega mogli savladati uz mnogobrojne televizijske serije. Obavezno ga stavite u nemoguće misije u hipotetičkim situacijama, ograničite ih rokom, podignite tenziju..(ali imajte pribor za prvu pomoć kao u automobilu ako nekom pozli ili ako vas neko posle svega napadne).

Ako ste svi preživjeli najupornijeg koji i dalje ima neizmjernu želju da vam bude kolega, propustite ga u sledeći krug. Naravno, naglasite da se razgovor koji slijedi obavlja sa direktorom koji je po funkciji odma uz generala, a on je među kolegama poznat kao kolega sa najmanjim procentom propustljivosti kandidata u neki krug. Možete im reći da su neki podaci posle silniih krugova zastarjeli ili da je prestala potreba za tom pozicijom u međuvremenu ili ih pozvati na dodatni intervju jer su razlike među kandidatima nijanse pa biste da budete sigurni u vašu odluku.

Malobrojnim maratoncima čestitajte što su uspješno prebrodili sve prepreke i zamke “savremenog recruitmenta” i dodijelite im lente kao prvim pratiljama i saopštite im divnu vijest: Ostajete u bazi podataka, čestitamo!!!

Sad se i vi naoružajte strpljenjem jer treba da sačekate par godina da biste ponovo kontaktirali kandidata i pokrenuli ga iz letargije. U međuvremenu je kandidat dobio stomačić , bradu, brkove, dijete, svekra, svekrvu, taštu..i prag tolerancije mu je znatno opao, izdržljivost takođe, pa ćete konačno moći da ga odbijete posle razgovora -podsjetnika.

Pričamo samo o ozbiljnim firmama koje vode brigu o svojim zaposlenima i o svojim kandidatima tj. potencijalnim zaposlenima. Moderne kompanije imaju Humanr Resources Deprtmentente, sve sa Hedovima. One brinu o Employee Satisfactionu a posebno o Corporate Social Responsiblity (CSR). Naravno, brinu se i za “mir u svijetu”. Tu je i nezaobilazna PR menadžerka.

I opet se pitam kako li je to nekad funkcionisalo? Šta su uopšte do sad radili psiholozi? I šta su ljudi upisivali od fakulteta kad nije bilo silnih menadžerskih fakulteta? Pitam se ko je zapošljavao ljude i na koji način, kako su uopšte opstajale firme?? Nemoguće da je sve to moglo bez današnjeg regrutovanja kadrova?!! Jedino što vreba opasnost od nekog autogola.

*(Tekst je napisao psiholog, koji radi kao Human Resources menadžer velike i poznate kompanije. Tekst je originalno djelo Autora, napisano na osnovu njegove prakse. Autor je htio da ostane anoniman).

Izvor: MCB