Bilo da je reč o zapadnim tržištima, regionu ili kod nas, zarade u finansijskom sektoru, a naročito u bankama, znatno su više od prosjeka u većini drugih industrija.
Kod nas, plate u bankama su približno na nivou dvostrukog republičkog prosjeka, dok su zaposleni u osiguravajućim kućama i lizing kompanijama manje plaćeni od bankara, ali više od ostalih djelatnosti. Nezvanično, bankari kažu da prosjek u finansijskom sektoru podiže manja grupa rukovodilaca u bankama, kojima se isplaćuju velike ugovorene naknade.
Prevelike zarade u bankama, previše zaposlenih sa pretencioznim titulama – prokomentarisao je prvi čovjek Dojče banke Džon Krajan politiku nagrađivanja u bankarskom sektoru, kada mu je ponuđen ugovor koji uključuje i bonus. Ipak, nije želio javno da kaže kolika mu je plata, ali su do javnosti dospjeli podaci da su njegovi prethodnici imali godišnja primanja od skoro sedam miliona eura.
Šta je to prema 70 milona eura, koliko je jedne godine primio najplaćeniji američki bankar, ističe Rojters u svom istraživanju, u kojem se navodi kako američke banke pravdaju visoke nagrade za čelne ljude „argumentom“ da za manje novca ne mnogu da dobiju kvalitetan kadar, iako podjednako uspješne, ili i uspješnije evropske i azijske banke plaćaju svoje stručnjake mnogo manje. Tako, vodeći američki bankari primaju najmanje milion dolara, dok predsjednici nekih najvećih kineskih banka zarađuju godišnje oko 230.000 dolara.
To ne mijenja činjenicu da su bankarske zarade u evropskim zemljama znatno iznad prosjeka u većini drugih industrija. Primjera radi, bankari u Švajcarskoj zarađuju u prosjeku oko 10.000 franaka, a državni prosek zarada je 6.400 franaka, dok je recimo, u Slovačkoj, prosjek plata u finansijskom sektoru prošle godine bio oko 1.700 eura, prosjek svih zarada oko 800 eura, u ugostiteljstvu 480, a u građevinarstvu oko 570 eura.
Zaposleni u finansijskom sektoru su najplaćeniji i u našem regionu. Prema zvaničnim podacima, prosjek zarada u tom sektoru u Bosni i Hercegovini iznosi 1.360 konvertibilnih maraka, dok je prosek plata u državi 840 maraka. U Republici Srpskoj je slično: prosječne zarade su oko 830, a u finansijama i osiguranju 1.200 konvertibilnih maraka. U Crnoj Gori, u mjesecu kad je prosječna zarada bila 474 eura, zaposleni u finansijskim institucijama i osiguranju zarađivali su 869 eura (prosječna zarada u junu je iznosila 502 eura).
Zvanično i nezvanično
U Srbiji, prosečne plate u bankama su skoro uvjek približno dvostruko veće od republičkog prosjeka, a slična je situacija i u osiguravajućim i lizing kućama gdje je manji prosjek zarada nego u bankama, ali i dalje je bolji nego u drugim sektorima. Mada se globalna ekonomske kriza nakon 2008. godine itekako negativno odrazila i na domaćem finansijskom tržištu, to nije zaustavilo rast prosječnih zarada u ovom sektoru. Tako je, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, 2008. godine prosječna neto zarada u finansijskom sektoru bila 65.419, dok je republički prosek bio 32.746 dinara. U 2009. zaposleni u finansijskom sektoru su prosječno mjesečno primali 67.899 dinara, 2010. godine 73.382 dinara, a 2015. su njihove zarade dostigle 89.688, dok je prosek u Srbiji bio 45.605 dinara.
U finansijskim organizacijama koje posluju u Srbiji, zvanično nisu mogli da se dobiju podaci ni o prosječnim zaradama, a kamo li o pojedinačnim platama, uz obrazloženje da je to strogo čuvana poslovna tajna. Nezvanično, bankari kažu da prosjek u finansijskom sektoru podiže manja grupa rukovodilaca u bankama, kojima se isplaćuju velike ugovorene naknade, dok šalterski službenici nisu daleko od prosjeka u privredi.
Najbolje plaćen u svakoj banci je predsjednik izvršnog odbora, čija su mjesečna primanja i do 10.000 eura, a u nekim bankama i znatno preko toga. Rukovodećem timu banke se na kraju godine isplaćuju bonusi i jedino tu ih je dotakla kriza – bonusi su manji nego u godinama prije krize, kad su banke po kućama jurile klijente da im daju kredit. Sada imaju probleme da naplate te kredite, što se osjetilo i na bonusima.
Kako nezvanično navode bankari, i kada se dodjeljuju povišice ili snižavaju zarade, korekcije se nikad ne rade lineralno, već pojedinačno. Osim što se većom zaradom nagrađuju najbolji radnici, i što nisu iste plate za isti posao, dešava se da usljed promjene regulativa i situacije na tržištu određene grupacije poslova postaju traženije, pa rastu i njihove plate. Najčešće se radi o pozicijama u strateškim rizicima, kreditnim rizicima ili pozicijama u sektorima popularno nazvanim Compliance (usklađenost poslovanja i upravljanje rizicima bezbjednosti). Te pozicije su posebno postale tražene za vrijeme i posle krize, pa se bolje plaćaju i stručnjaci sa odgovarajućim iskustvom za takve poslove.
Takođe, prije krize banke su pri određivanu plata zaposlenih pratile kurs eura, a u toku krize, uglavnom se prešlo na dinarske plate. Zvanični devizni kurs je početkom 2009. bio oko 90 dinara za jedan euro, a u januaru 2016. godine skoro 122 dinara za euro. To znači da su prosječna primanja u finansijskom sektoru, kao i drugim djelatnostima i državnoj službi u tom periodu vrijedjele manje u eurima.
Uprkos izraženim kursnim razlikama, prosjek plata u finansijskom sektoru Srbije je ostao isti, a kako su portalu Biznis i finansije rekli u Samostalnom sindikatu zaposlenih u srpskim bankama, osiguravajućim društvima i drugim finansijskim organizacijama, razlog je taj što je u istom periodu broj zaposlenih smanjen, a fond plata je usklađivan sa poslovnim rezultatima koji su u vrijeme krize bili bolji nego u drugim djelatnostima. Tako je u bankama 2009. godine bilo 31.182 zaposlenih, a u februaru 2016. godine 24.235, što znači da je približno isti fond plata preraspoređen na manji broj zaposlenih. Nije mali broj bankarskih službenika koji strijepe od otkaza, jer znaju da će se njihova rukovodstva najlakše odlučiti za otpuštanja zaposlenih ako prihodi budu manji od planiranih.
Nagrade i za neuspješne
Kolike su ugovorene nagrade, bonusi i druge naknade bankara najbolje se vidi iz podatka da su u decembru 2015. njihove prosječne neto zarade bile preko 133.000 dinara, a republički prosjek je bio 51.485 dinara. Već u januaru 2016. bankari su u prosjeku primali po 82.231, u februaru 88.631, a u martu 84.183 dinara. U sektoru osiguranja i privatnih penzijskih fondova bonusi su nešto manji. Njihova prosječna primanja u decembru 2015. godine su iznosila 63.247 dinara, dok je prethodnog mjeseca bila 59.600, a narednog, odnosno u januaru 2016. godine 61.800 dinara, da bi u februaru bila smanjena na 60.643 dinara.
Da zaposleni u finansijskom sektoru nisu izuzetak po isplati decembarskih bonusa i 13. plate potvrđuje i podatak da je prosjek za farmaceutsku industriju u decembru 2015. godine bio znatno veći nego prethodnih mjeseci i iznosio je 104.000, u proizvodnji računara 109.000, dok je u slabo plaćenim industrijama poput prerade drveta iznosio 29.000, a u proizvodnji prehrambene robe 46.000 dinara.
Koliko je logično da oni koji ostvaruju dobre rezultate i doprinose rastu profita i ugleda svoje banke budu ekstra nagrađeni, toliko je nelogično da su čelnici srpskih banaka koje su knjižile gubitke i na kraju otišle u likvidaciju, a država izmirivala njihove obaveze, bili na vrhu liste po primanjima. Objavljeno je da je isplata zarada članova Izvršnog odbora Agrobanku tokom 2010. koštala tu banku 95,6 miliona dinara bruto, ili 1,5 miliona dinara mjesečno prosječno po jednom članu Izvršnog odbora. Istovremeno su zaposleni u toj banci bili nezadovoljni primanjima, pogotovo što su razlike među njima bile veoma velike, jer su direktori više nagrađivali ljude koje su oni zapošljavali, bez obzira na poziciju u banci i složenost posla.
Marica Vuković, BIF
