U prethodnom tekstu smo obradili definiciju i filozofiju obveznica kao najznačajnijeg instrumenta dugovnog kapitala, a ove nedjelje se bavimo podjelom istih.
U teoriji postoji više različitih podjela obveznica. Izdvajamo najzastupljeniju, koja sve obveznice dijeli na osnovu 6 kriterijuma: prema emitentu, prema roku dospijeća, prema porijeklu, na osnovu osiguranja, po kriterijumu starosti i po načinu plaćanja kamate. Na osnovu performansi i potencijala našeg tržišta, u nastavku ćemo pomenuti sljedeće tipove obveznica.
Po osnovu emitenta
Najčešći kriterijum na osnovu kojeg se pravi podjela obveznica je emitent odnosno izdavalac, a moguće je razlikovati tri velike grupe obveznica:
- Državne obveznice – emitent je Vlada ili u pojedinim sistemima Centralna banka za račun Vlade. Riječ je o jednom od rasprostranjenijih instrumenata na modernim tržištima. Ove hartije se koriste za poravnavanje platno-bilansnih neravnoteža državnog budžeta, finansiranje raznih infrastrukturnih projekata i za aktivno učešće države u monetarnoj politici. Važe za najmanje rizične ili takozvane risk free instrumente, tj. služe kao polazna tačka za određivanje kamate u nekoj ekonomiji. Prihod za vlasnike ovog instrumenta je to što su oni oslobođeni plaćanja poreza na dobit. Teorija upravo emisije ovih instrumenata (uz postojanje pravnog okvira) vidi kao osnove za razvoj tržišta obveznica;
- Municipalne – obveznice slične državnim, s tim što su emitenti organi nižeg ranga vlasti, najčešće opštine i
- Korporativne – emitenti su firme, služe za finansiranje raznih projekata, većeg su stepena rizika i prihod je oporeziv.
Prema roku dospijeća
Obveznice možemo podijeliti na:
- Kratkoročne – rok dospijeća do godinu dana;
- Srednjoročne – rok dospijeća od jedne do tri godine i
- Dugoročne – rok dospijeća preko 3 godine.
Prema porijeklu
Podjela ovih obveznica obuhvata:
- Domaće – obveznice koje su emitovane na tržištu gdje emitent ima stalni boravak i gdje obavlja najveći dio svoje poslovne aktivnosti;
- Inostrane – emitovanje obveznica u drugim valutama i
- Euroobveznice – tip obveznica koje se istovremeno prodaju u više zemalja preko sindikata potpisnika. Ovi instrumenti su denominovani u raznim valutama, a prinos je fiksni i određuje se na osnovu matične valute. Jedna od osnovnih prednosti ovog instrumenta je što je on najčešće izuzet od oporezivanja.
Prema načinu plaćanja kamate
Ovdje se mogu razlikovati:
- Instrumenti bez kupona – duboko diskontovane obveznice. Ovo je najprostiji instrument duga, jer svom vlasniku donosi jedno plaćanje i to po dospijeću u iznosu nominalne vrijednosti instrumenta. Cijena pri kupovini ovih instrumenata predstavljena je u vidu procenta nominalne vrijednosti;
- Instrumenti sa kuponom – najčešći oblik obveznica, koji donosi svom imaocu isplatu kamate jednom ili dva puta godišnje, a glavnica biva isplaćena po dospijeću i
- Konzoli ili perpetuitet – specifičan tip obveznica koje nikada ne dospijevaju, već svom imaocu obezbjeđuju kamatu u vremenski neograničenom horizontu. Danas je njihova vrijednost više kolekcionarskog tipa.
U posljednjih tridesetak godina očigledan je razvoj ovih instrumenata. Nijesu rijetke ni obveznice sa promjenljivom kamatom, koje su vezane za neki referentan pokazatelj kao što je libor, razni tipovi prihodnih obveznica, čiji novčani tokovi zavise od poslovnog uspijeha emitenta, kao i konvertibilne obveznice, koje se koriste za finansiranje projekata većeg stepena rizika, jer njihova mogućnost konverzije omogućava da se dug u određenom vremenu pretvori u kapital, ako se pokaže isplativost projekta.
Na Montenegroberzi trenutno je dostupno više obveznica, od kojih izdvajamo:
- Državne obveznice GB14 – obveznice veoma specifične forme, čiji su novčani tokovi veoma slični tokovima kod bankarskog kredita, tj. u sastav kupona pored kamate ulazi i dio glavnice i
- Korporativne obveznice Hipotekarne banke – klasične kuponske obveznice.
Detaljnije o ovim obveznicama možete pogledati ovdje.
