“Ko će da izvuče zmiju iz rupe?” Ova stara grčka izreka može se čuti u situacijama koje djeluju bezizlazno. Grčka je odavno u rupi, za šta je dobrim dijelom sama zaslužna, uz obilatu pomoć svojih prijatelja iz eurozone.
Kada je premijer Grčke Aleksis Cipras otkazao poslednju rundu pregovora sa kreditorima i raspisao referendum za 5. jul, po sistemu “što je mnogo-mnogo je”, bilo je jasno da je pred Grcima vjerovatno najbitnija nedjelja u posljednjih nekoliko godina, a možda i decenija.
Jer, kreditori ni milimetar nisu odstupali od svojih zahtjeva. Sa druge strane, Aleksis Cipras te zahtjeve nije ni mogao, a ni hteo da ispuni, jer bi time iznevjerio sve one koji su na ulicama euforično proslavljali njegovu pobjedu na izborima, a njega gledali kao spasioca grčkog broda koji, pretovaren dugovima, nezadrživo tone ka dnu.
Aleksis Cipras je tražio nekoga ko će da “izvuče zmiju iz rupe”, a izbor je pao na grčki narod. Premijer se našao u procjepu svoja dva obećanja: da će ukinuti oštru štednju i da će Grčkoj obezbijediti ekonomski rast. Prvo je ispunio, a drugo…tu već nastaje problem.
Nema sumnje da je plahoviti “buntovnik među premijerima” šokirao čitavu svjetsku političku scenu raspisivanjem referenduma, jer, budimo iskreni, niko nije očekivao tako prkosnu reakciju pred velikom i moćnom Trojkom, koja je do tada godinama lupala packe grčkom narodu i bušila nove rupe na ionako stegnutom kaišu.
Zvaničnici Evropske unije izrazili su svoju zaprepašćenost Ciprasovom odlukom koja predstavlja “kockanje sa budućnošću Grčke”, dok su politički analitičari širom svijeta dobili novi zadatak da dešifruju taj neočekivani, hazarderski potez i otkriju šta se krije iza najavljenog referenduma.
I dok analitičirari nisu stigli ni pošteno da napregnu moždane vijuge, Cipras je izveo dva poteza koji će mnoge širom svijeta navesti da se zapitaju: “Da li je ovaj čovjek normalan?”
Prvog jula, poslao je pismo ministrima država eurozone u kojima navodi da “prihvata sve njihove uslove uz male promjene i nekoliko sitnih zamjerki”. Taman što je ponovo zatalasao situaciju, pojavio se na nacionalnoj televiziji i poručio Grcima da “izađu na referendum i zaokruže ‘ne’, a da će on zaštititi njihove plate i penzije”.
Dakle, da li je Aleksis Cipras ludak ili genije? Da li samo kupuje vrijeme svojim kontradiktornim izjavama, ili je potpuno izgubio kompas?
Mišljenja su različita. Struja grčkih ekonomskih stručnjaka, koji podržavaju mjere štednje kao jedini izlaz iz dužničkog živog pijeska u kojem se Grčka nalazi, Ciprasa naziva “nekompetentnim ludakom”.
Možda su u pravu. Možda Aleksis Cipras zaista vodi jednu kratkovidu evropsku politiku koja svakako vodi Grčku u slepe ulice dužničkog lavirinta. Međutim, ono zbog čega bi Ciprasov potez mogao biti okarakterisan kao briljantan, jeste što će on, ukoliko Grci izglasaju “ne” (a sve ankete pokazuju da će tako i biti), očvrsnuti svoju premijersku poziciju i obezbediti Sirizi još jedan mandat na vlasti.
Čovjek sa takvim stavovima, toliko dugo na čelu zemlje koja je u ogromnim dugovima, svakako je situacija koju Evropa na čelu sa Njemačkom neće moći da ignoriše.
Jer, u očima svog naroda, Cipras će biti neko ko je stao iz svojih riječi, makar onih da će prekinuti štednju, po sistemu “ja sam obećao da ću se boriti za vas, i to sam uradio. E sad, da li sam u tome uspio, o takvom ishodu nismo pričali u predizbornoj kampanji.”
Politika Aleksisa Ciprasa deluje kratkotrajno, od danas do sutra, a cilj je dobiti prvu sljedeću čarku, bitku. O ratu i rovovskoj borbi za pregovaračkim stolom ne razmišlja. Dugotrajno planiranje je ionako karakteristično za Njemce, nikako za Grke, koji su to svojim abnormalnim zaduživanjem u prethodnim decenijama i pokazali.
Po toj logici, Aleksis Cipras je genije, a njegova politika briljantna. Ali u domaćim okvirima. Što se tiče spoljnopolitičke pozicije Grčke, veće su šanse da njegova politika bude politika ludaka, jer niko ne zna šta će s Grcima biti ako raskinu sve veze sa dosadašnjim partnerima i izađu iz eurozone. A nije baš da se mnogi laktaju da pođu tim putem.
Jasno je da bi Aleksisu Ciprasu jedno veliko “ne” nastavku saradnje sa kreditorima mnogo više značilo nego suprotan odgovor. U prilog tome idu i izjave koje daje, uz svesrdnu podršku najbližeg saradnika, ministra finansija Janisa Varufakisa, ali i velike većine partijskih i kolega iz vlade (nedavna mini pobuna u Sirizi je upravo to – mini, te je stoga ne vredi vrednovati kao neki značajan faktor).
Oxi. Ne. To je riječ koju će, ukoliko se Ciprasove želje ispune, većina Grka zaokružiti u nedelju. Riječ koja sadašnjem premijeru daje alibi i kredibilitet za sve što (ni)je do sada uradio.
To je riječ koja je Grčku uvela u Drugi svjetski rat. Kada je 28. oktobra 1940. godine Benito Musolini od zvanične Atine zahtijevao da dozvoli njegovim fašistima da okupiraju Grčku, tadašnji premijer Janis Metaksas je jednostavno odgovorio: “Oxi.” Ne.
Od tada, Grci svakog 28. oktobra proslavljaju “Oxi dan”, dan kada su prkosili neprijatelju. Dan kada su sačuvali ponos, i na kraju pobijedili. Možda je to razlog što većina stanovništva podržava Aleksisa Ciprasa. Možda Grci prave paralelu između njega i Metaksasa, i između njihovih “oxi”.Možda su fašističke okove koji su im pretili uporedili sa stegnutim kaišem sa bezbroj rupa.
Grčki narod posjeduje određenu dozu prkosa u svom karakteru, koju je Aleksis Cipras nekoliko puta vidno pokazao u svojoj retorici. I to je karta na koju igra, i kojom barem za sada, pobjeđuje. Makar u očima svog naroda, koji ga svakako više podržava od prethodne vlade, koja je etiketirana kao izdajnička, koja je dozvolila strogu, skoro asketsku štednju, na koju Grci nisu navikli.
Aleksis Cipras nije ludak, ali nije ni genije. On je jedan veoma lukav političar, koji svojim izjavama i potezima kupuje vreme, i usput umešno koristi činjenicu da je grčki narod ozlojeđen. Novca nema, banke su zatvorene, a maksimalna suma koja se dnevno može podići sa bankomata je 60 eura. Bijes svog naroda Aleksis Cipras je usmjerio ka kreditorima, u koje je upro prstom i rekao “Oni su krivi.” Na taj način prikrio je brojne nedostatke svoje politike, i po već oprobanom receptu odigrao na dobro poznatu kartu grčkog prkosa. Oxi.
Izvor: Blic
