Iako smo od malena učeni kako je iskrenost najbolji put, prema najnovijem istraživanju tima s Univerziteta Wharton, laganje u pravim okolnostima može biti etičko, pomaže u uspostavi povjerenja, te podiže moral.
Kako piše Inc.com, njihova studija otkrila je da laganje i obmanu shvatamo kao sebičan čin, dok s druge strane iskrenost doživljavamo kao nešto što nas može koštati, ali pomaže drugima.
Schweitzer i Levine došli su zaključka kako bi valjalo okrenuti tradicionalna uvjerenja, te da postoje situacije u kojima bi se trebali suzdržati od potpune iskrenosti:
Ako se na primjer zaposlenom laže kako bi mu se pomoglo, on će zaista cijeniti tu neiskrenost, a stvoriće se i uzajaman osjećaj povjerenja. Drugim riječima, uvijek je bolje radniku pristupiti s laganim i ohrabrujućim osvrtom na njegov rad nego s iskrenim i čvrstim kritikama.
U mnogim situacijama, ljubaznost i briga za kupca ili zaposlenog može značiti mnogo više nego potpuna iskrenost. Zbog toga umjesto da mislimo kako uvijek trebamo biti iskreni, trebamo obratiti pažnju da druge tretiramo na način kako mi želimo biti tretirani.
Važno je stvoriti “brižnu okolinu”, a pravi balans između iskrenosti i brige za drugoga ključ je uspjeha.
