U svijetu se posljednjih mjeseci, posebno u tehnološkom sektoru, dešavaju masovna otpuštanja koja su ljudima izazvala strah i anksioznost zbog neizvjesne budućnosti. Sličan strah izazvan je i kod ljudi koji su ostali, pa je u ovom trenutku veliki izazov zadržati takve.
Iako je plata važan faktor, novac sam po sebi ne garantuje pozitivno iskustvo zaposlenih. Kad sagledamo sve, postoje tri glavna razloga zbog kojih dobri zaposleni odlaze iz kompanija.
I dalje je to – menadžer
Razlog zašto ljudi žele da napuste posao uvijek ima veze sa njihovim odnosom sa šefovima. Jedno istraživanje je pokazalo da je skoro polovina ispitanika napustilo posao zbog lošeg menadžera, a skoro dvije trećine je smatralo da njihov menadžer nema odgovarajuću obuku za vođenje.
Gallup je, na osnovu decenija skupljanja podataka i intervjua sa milionima zaposlenih, utvrdio da 70 odsto razlike u angažovanosti tima potpuno zavisi od menadžera. Ipak, evo nas u post-pandemijskom dobu a organizacije koje ne sprovode masovna otpuštanja i dalje smišljaju strategiju kako bi zadržale svoje radnike – od većih plata, dodatnih beneficija, fleksibilnih radnih opcija i više mogućnosti za očuvanje mentalnog zdravlja.
U brojnim odnosima koje zaposleni stvaraju u kompaniji, oni koji se formiraju sa menadžerom imaju najznačajniji uticaj na cjelokupno radno iskustvo, čak i više nego odnosi sa kolegama. Konkretno, važno je da zaposleni imaju osjećaj podrške i otvorenu komunikaciju sa menadžerima, do te mjere da bi im bilo ugodno u diskusiji o temama kao što su plata i posao.
Menadžerska pozicija je ključna i trebalo bi da bude prioritet za kompanije koje žele da zadrže svoje zaposlene i izbjegnu visoke troškove fluktuacije radne snage.
Nedostatak napredovanja u karijeri
Prema istraživanju koje je obuhvatilo više od 18.000 radnika na terenu u 150 kompanija, nedostatak mogućnosti za napredovanje je jedan od glavnih razloga za fluktuaciju radne snage, a ne novac, kako mnogi vjeruju.
Naravno, plata je važna – to je drugi razlog – ali isključivo novac nije dovoljan. U slučaju radne snage u lancu snabdijevanja, ljudi ne žele samo da odrade svoj posao, primaju platu i odu. Oni traže posvećenost koja im pomaže da razvijaju svoje vještine i grade karijeru.
Mnoge žene u tehnološkim poslovima i dalje se suočavaju sa preprekama specifičnim za pol. Istraživanje koje je sprovela usluga upravljanja Ensono pokazuje da žene u tehnološkoj industriji i dalje doživljavaju nejednakost i neprijatnost na radnom mjestu, kako u kancelariji, tako i u radu na daljinu, što ih sprječava da ostvare napredak u karijeri.
Iako želja za učenjem i razvojem nije karakteristična samo za žene, to treba da bude ključni element planiranja kompanija (posebno u sektoru tehnologije) za regrutaciju, zadržavanje i razvoj zaposlenih žena.
Šezdeset odsto žena u tehnološkim poslovima u Sjedinjenim Američkim Državama izjavilo je da su im poslodavci rekli da im nedostaju obuka ili vještine što ih sprečava da napreduju. Ipak, mnoge kompanije ne nude programe mentorstva ili plaćene kurseve za učenje i razvoj, što tjera zaposlene da traže poslodavce koji nude internu obuku ili potpuno plaćene kurseve.
Ne zaboravimo – novac
Veliko napuštanje poslova bilo je buđenje. Prisililo je menadžere da shvate da moraju da razumiju potrebe svojih zaposlenih i da stvore rješenja u kojima su ljudi na prvom mjestu. Prioritet mnogim organizacijama je bila revizija struktura kompenzacije.
Prema Indeksu optimizma u karijeri, istraživanju Univerziteta Phoenix iz 2022. godine koje je obuhvatilo 5.000 zaposlenih i 500 poslodavaca širom zemlje, jedan od tri zaposlenih u Americi bi napustilo svoj trenutni posao bez rezervnog plana, ali 69 odsto bi razmotrilo ostajanje ako smatraju da se stvari mogu promijeniti.
Iako mnoge organizacije ulažu značajne napore u razvoj i napredovanje svojih zaposlenih, studija pokazuje da većina poslodavaca nije na pravom putu kada je u pitanju obezbjeđivanje pravedne kompenzacije i finansijske sigurnosti.
Čak 86 odsto poslodavaca smatra da su njihovi zaposleni zadovoljni svojom platom, ali skoro polovina zaposlenih u istom istraživanju izjavljuje da su nezadovoljni, dok 56% odsto živi od plate do plate.
Disproporcije u platama i nedostatak finansijske sigurnosti su bili glavni faktori nezadovoljstva poslom tokom ovog turbulentnog perioda. Poslodavci moraju stvoriti veću transparentnost u vezi sa platama kako bi bili na istoj strani sa svojim zaposlenima – a kada to učine, moraju biti spremni da preduzmu konkretne korake za bolje naknade.
Važno je da organizacije prepoznaju ključne razloge zbog kojih dobri zaposleni napuštaju posao i preduzmu odgovarajuće korake kako bi zadržali talentovane radnike. To podrazumijeva stvaranje pozitivnog radnog okruženja, pružanje mogućnosti za razvoj karijere i obezbjeđivanje pravedne naknade. Samo tako će kompanije biti u stanju da izgrade snažne timove i prevaziđu izazove koje donosi nesigurna budućnost.
BIZLife
