Promjena monetarne politike SAD donosi nevolje: Kako naći 900 milijardi dolara?

Dodajte komentar
Ilustracija

Kako bi sprečila dalji kolaps banaka, Federalne rezerve su pristale da preuzmu trošak isplate svih depozita, osiguranih i neosiguranih, za šta je potrebno oko 900 milijardi dolara, piše 021.rs

Do sada se u ovakvim slučajevima uplatama određenog procenta profita svih „zdravih“ banaka namicao fond iz kog su isplaćivane štediše, čime se održavala likvidnost bankarskog sistema najmoćnije države na svijetu.

Međutim, ovoga puta panika koja je zahvatila štediše, i to baš one sa najvećim polozima, toliko je snažna da je svota za saniranje banaka u riziku neuobičajeno velika i teško da se može kreirati na uobičajeni način.

Alternativa je da Federalne rezerve, svojevrsna nacionalna banka SAD, naštampaju dolare. Kako se u svakom trenutku oko 70 odsto svih dolara nalazi u prometu van SAD, dodatnom emisijom novca bi se proizvela inflacija širom globusa gotovo dva i po puta viša nego u zemlji u kojoj je realizovana.

Krah Banke Silicijumske doline (SVB) je bio baš šokantan. Prvi široj populaciji vidljiviji znaci krize su se pojavili 8. marta, već dva dana kasnije banka je proglasila bankrot. Riječ je o 16. najvećoj banci na „Novom kontinentu“ po veličini aktive, 210 milijardi dolara, kojoj su štediše na povjerenje stavile 175 milijardi dolara. Nevolja je što su u banci gotovo polovinu povjerene štednje uložili u dugoročne obveznice SAD, što je donosilo solidne prinose tokom dugog perioda istorijski jeftinog novca.

Bankrot za dva dana

No, promjena monetarne politike najmoćnije države donosi nevolje. Padaju cijene državnih hartija od vrijednosti, dok rastu kamate na nove štedne pologe. Štediše počinju sve ubrzanije da podižu depozite kako bi ih za veću kamatu položili u drugu banku. Ali, banka nema dovoljno novca za isplatu, tim prije što je u slučaju SVB riječ o klijentima sa izrazito visokim polozima.

Pokušava se sa prodajom prije roka dospeća kupljenih državnih obveznica. Usljed pada cijena ovih hartija od vrijednosti, banka na poslu gubi, dobija niže od nominalne vrijednosti, 1,8 milijardi dolara.

Ovaj aranžman klijenti shvataju kao dodatni signal da banka ulazi u krizu i nastaje jurnjava za podizanje depozita. Nema banke koja bi izdržala vanrednu isplatu štednje u visini 42 milijarde (od 175 ukupno poverenih) u samo jednom danu. Stoga se bankrot dogodio za samo dva dana. Slično je bilo i sa Signature bankom iza koje je ostalo 89 milijardi dolara štednje čiju su isplatu preuzele FED.

Kako naći 900 milijardi dolara

Tu, međutim, ne prestaju aktuelne nevolje američkog bankarskog sistema. U duboku nelikvidnost zapada Prva republička banka sa 212,5 milijardi aktive. Država pokušava da pomogne formiranjem jedanaestočlane grupacije banaka (među kojima su najsnažnije poput Bank of America, Citybank i Morgan banka) koja Prvoj republičkoj obezbjeđuje kreditnu liniju od 30 milijardi dolara. Pomaže to samo da se uspori nalet štediša, ali vrijednost akcija banke pada na deset odsto vrijednosti sa početka marta mjeseca.

U FED-u odlučuju da zaigraju na autoritet države do maksimuma i, pored 175 i 89 milijardi iz dve propale banke, prihvataju da isplate svu štednju svih banaka u krizi. Procijenjeno je da je to novih 600 do 625 milijardi obaveza. Naravno, banke će kasnije godinama vraćati državi ovu pomoć.

Međutim, novac treba da se obezbijedi u ovom trenutku. Riječ je o velikoj svoti, čak i za američke prilike. Teško da se do ovolike love može doći nametanjem obaveza „zdravim“ bankama. Pokazalo se da ni 30 milijardi nije bilo lako sakupiti, kamoli 850 ili 900 milijardi koliko će biti potrebno da se uloži u sanaciju bankarskog sistema.

Zapljena ruskih deviza

Tako će se Federalne rezerve još jednom poslužiti oprobanim metodom – štampanjem dolara. Zgodna mogućnost kojom najbogatija zemlja na svijetu veći dio svojih troškova prebacuje na ostatak svijeta.

Međutim, sve uočljivije bježanje štednje iz američkih i švajcarskih banaka nije uzročeno samo trenutnim teškoćama u tamošnjim bankarskim sistemima. Kapital povlače kompanije i bogatiji pojedinci iz mnogih azijskih, afričkih, pa i južnoameričkih država.

Razlog je gubitak povjerenja u dignitet američkih i švajcarskih banaka, a kao posljedica odluke da se blokira 300 milijardi dolara države Rusije pohranjenih ponajviše u švajcarskim kućama novca. Mada su formalno takvu odluku donosili menadžmenti banaka, jasno je da su je donijeli na veliki pritisak vlasti ovih država.

Kinezi i Indijci povlače novac

Posljedice ovakve odluke sada počinju da se ispoljavaju. Zašto bi jedan Kinez ili Indijac polagao novac u banku koja njegov novac može da zaplijeni, pa i preotme. I sve još uvije u nekakvu formu navodne legalnosti.

Slično je i sa kompanijama iz Afrike, sve brže rastućih država sa Dalekog Istoka, možda još više naftnih bogataša sa Bliskog Istoka. Svi oni već mjesecima izmještaju novac iz sefova u Njujorku i Cirihu i sve više blago polažu u Dohi, Singapuru i Hong Kongu.

Kada je riječ o Kinezima, imaju i čvrst razlog više. SAD svakim danom sve više ograničavaju rad privrednim subjektima iz najmnogoljudnije zemlje na svijetu. Počelo je blokadom Huaveja, jedne državne kompanije, ali zabrana pristupa tehnologiji proizvodnje čipova i opreme koja se koristi u ovoj branši važi za sve kineske firme i pojedince. Ne čudi, onda, povlačenje kineskog novca, kako državnog, tako i privatnog, iz američkih banaka.

Upitna švajcarska neutralnost

Švajcarske banke su u još neugodnijoj poziciji. Uspjele su da sačuvaju političku i finansijsku neutralnost čak i tokom Drugog svjetskog rata, ali prošle godine Ameri su ih prisilili da blokiraju ruski novac. Posljedice sada stižu na naplatu, ne bi bilo iznenađenje da dovedu do gubitka povjerenja u Švajcarsku kao najpouzdaniju bankarsku državu.

Izvor: 021.rs

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *